Nije u novcu, ni u manje stresa, ni u više vremena. Istraživanja pokazuju da ćete uz malo suosjećanja biti sretniji samim sobom i svijetom koji vas okružuje. Evo kako osloboditi snagu prijaznosti i dobrote
Pri kraju ste rada na velikom projektu, kad vam kolegica s kojom radite prizna da je zatrpana poslom i nije stigla dovršiti svoj dio. Naravno, mogli biste joj odbrusiti pasivno-agresivnim komentarom. Isto tako, mogli biste pokazati malo suosjećanja i pomoći joj, te tako popraviti njen, ali i svoj dan.
Čuli ste za prednosti optimizma i zahvalnosti. No nemojte zaboraviti i na njihovu manje razvikanu, ali jednako talentiranu sestru: suosjećanje – osjećaj naklonosti i brige zbog tuđe nesreće. Suosjećanje je ključno za sreću i blagostanje, tvrdi psihologinja Darija Klarić. I zaista, sve veći broj studija pokazuje da suosjećanje smanjuje nervozu, tjeskobu, depresiju i stres, te pomaže u jačanju imuniteta i samim time dugovječnosti. ‘Rođeni smo s nagonom da budemo dobri i uljudni, već smo kao mala djeca sposobni izraziti suosjećanje. Istraživanje objavljeno u časopisu Plos One pokazuje da su djeca mlađa od dvije godine bila sretnija kad su darivala druge nego kad su sama dobivala poklone. Pomaganje drugima nas čini zadovoljnijima sobom i svijetom koji nas okružuje’, kaže nam naša sugovornica. Čin suosjećanja u nama stvara istinski ushit. Na primjer, prema studiji objavljenoj u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, doniranje novca nam u mozgu aktivira centre ugode, procese za koje su inače odgovorni hrana i seks. Neki stručnjaci smatraju da postoji i evolucijsko objašnjenje: pomažući jedni drugima osiguravamo očuvanje naše vrste, otuda dolazi osjećaj zadovoljstva. Još jedna od prednosti je i ta što se ljudi koji pomažu drugima osjećaju manje u stisci s vremenom. Stručnjaci s Wharton School of Business pretpostavljaju da je tomu tako jer se tada osjećamo djelotvornijima, te samim time manje u žurbi i pod stresom. Prema studiji u Journal of Positive Psychology, samo prisustvovanje činu suosjećanja u nama budi osjećaje poštovanja, divljenja, topline i ljubavi. Možda se u tome krije razlog zašto kompulzivno otvaramo vijesti o, primjerice, ljudima koji su donirali organe. Istovremeno i sami postajemo skloniji dobrotvorstvu. Suosjećanje također smanjuje i urođeni egoizam, našu sklonost tjeskobnoj samoživosti. ‘Dok pomažemo drugima, nismo fokusirani na same sebe’, kaže Klarić. Tako smanjujemo samokritičnost (‘Jesam li dovoljno dobra svom mužu; izgledam li staro?’) te funkcioniramo i osjećamo se bolje u cjelini.
Suosjećanje kao lijek
Ako je suosjećanje tako nevjerojatno zadovoljavajuće, zašto ga češće ne prakticiramo? Neizbježne stresne emocije, poput brige i sumnje, lako nadvladaju suosjećanje. ‘U svijetu grozničavom poput našeg lako je zaboraviti da bismo trebali posvetiti vremena i tuđim potrebama’, kaže psihologinja. ‘Suosjećanje ne mora biti velik i dramatičan čin kao što ljudi često pretpostavljaju. To može biti i mala gesta.’ Jednostavna, poput riječi: ‘Razumijem vas’, izmučenoj majci u redu dok joj dijete ima histerični napadaj. Strah također može prigušiti suosjećanje. Znamo da nesreća nije zarazna, ali gajimo podsvjesne strahove da će tuđi problemi i tuga utjecati i na nas same. Recimo da vas susjeda želi posjetiti kako bi si dala oduška i ispričala vam sve o svom razvodu, dok vas muči strah da će time otkriti pukotine u vašem braku ili će, ako budete previše popustljivi, iskoristiti vašu empatiju te biste se uskoro mogli naći u situaciji kako umjesto nje idete u dućan. Najvjerojatnije se zadnji put kad ste pomogli nekome nije dogodilo ništa loše. I zapamtite: vi uvijek imate nadzor nad svojim granicama. Kao i s većinom stvari u životu, što budete suosjećajniji, to će suosjećajnost postajati lakša i prirodnija. Evo nekoliko provjerenih načina kako iskoristiti dobrobiti ove snažne emocije.
Zadajte si dnevni cilj
Na primjer, napišite na post-it: ‘Danas ću pobuditi sreću u onima koji me okružuju’, i zalijepite ga na poleđinu svog mobitela. To može odrediti vaš čitav dan i promijeniti ishode vaših susreta. Riječima psihologinje: ‘Ljudi imaju sklonost odražavati osjećaje koje oni oko njih ispoljavaju. Ako budete ljubazni prema ljudima oko sebe, veća je mogućnost da će i oni biti ljubazni prema vama.’
Budite obzirni
Sposobnost fokusiranja na trenutno pojačava suosjećanje ulijevajući osjećaj smirenosti. Umjesto da odmah reagirate kad stvari pođu krivo, dajte si trenutak da razmislite i tek ćete tada reagirati suosjećajno. Kako biste razvijali obzirnost u svakodnevnom životu, odvojite par minuta za meditaciju dok sjedite na stolcu ili hodate po susjedstvu. Počnite tako da prvo zaželite dobro sebi. Ponovite fraze poput: neka budem sigurna, neka budem sretna, neka živim s lakoćom; pet do deset puta. Zatim poželite isto svojim prijateljima i obitelji, preporučuje naša sugovornica.
Više se krećite
Repetitivne vježbe, poput trčanja, također potiču obzirnost. Prema studiji objavljenoj 2014. u Mental Health and Physical Activity, zapravo su aerobne vježbe u tome učinkovitije od vježbi opuštanja. Stručnjaci vjeruju da je tome tako jer fizička aktivnost budi dijelove mozga zadužene za koncentraciju.
Koristite svoju (pozitivnu) imaginaciju
U ljudskoj je prirodi brzopleto suditi o drugima. No stanite i promislite, čovjek koji se u prometu ubacio ispred vas možda samo žuri kući bolesnoj ženi, a prijateljičina prijateljica koja je sarkastično iskomentirala vašu odjeću možda samo pati od društvene tjeskobe i bezuspješno je pokušavala biti duhovita.
‘Važno je ljudima dati priliku’, kaže nam Darija Klarić. To ne znači da trebate postati tuđi otirač, ali koliko ste u mogućnosti, pokušajte ne pokleknuti pod neljubaznostima kojima ste izloženi. Dajte i sebi priliku, ako pogriješite i napravite nešto zbog čega žalite, ne brinite – drugi put ćete biti bolji. Na kraju krajeva i vi zaslužujete onoliko suosjećanja koliko ga i dajete.
Komentari