Nakon prekida skloni smo, posve logično, preispitivanju. No rijetko dođemo do toga da problem možda i nije u drugome, nego baš u nama. I da se on krije u jednoj običnoj istini – a to je da ne volimo dovoljno sebe
U odnosima s drugim ljudima pokazujemo i odnos kakav imamo prema sebi. Naročito to dolazi do izražaja u onim relacijama s bliskim osobama, do kojih nam je jako stalo – od roditelja, preko prijatelja pa sve do partnera. I često problemi koje imamo u tim odnosima govore kako prije svega moramo – poći od sebe pa čak i onda kada nam sve govori u prilog tome kako je ona druga strana napravila nešto pogrešno – bila netaktična, povrijedila nas ili izdala, ima mane i navike preko kojih je teško prijeći… Jer, o našoj unutarnjoj jakosti, izgrađenosti i odnosu koji općenito imamo o sebi ovisit će uvelike i kakav ćemo odnos ostvariti s drugima. I ne samo to, nego i kako ćemo doživjeti ono što drugi čine.
Ljubav prema sebi nije egoizam
Psiholozi smatraju kako je odnos koji imamo sa samim sobom temeljni životni odnos, a ljubav prema sebi najbitnija. Ovdje se ne radi o nekoj narcisoidnosti ili egoističnoj usredsređenosti isključivo na sebe i svoje potrebe, nego o tome da poštujete i cijenite sebe kao vrijedno i dragocjeno biće i da se prihvaćate takvim kakvi jeste. Osjećaj ljubavi prema sebi te prihvaćanja, samopoštovanja i vlastite vrijednosti koje proizlaze iz te ljubavi, ključan je za odnose s drugim ljudima jer nas onda neće mučiti ljubomora, posesivnost, mučna preispitivanja voli li nas partner dovoljno (unatoč tome što je to pokazao niz puta), nećemo imati toliku potrebu za kontroliranjem, prigovaranjem i optužbama. Jer, ako imamo ljubavi prema sebi, onda tek možemo voljeti i prihvatiti nekoga drugoga, bez pretjeranog poriva da ga mijenjamo. Što učiniti kada shvatimo da je razlog neuspjeha mnogih naših odnosa nedostatak ljubavi prema sebi?
Zašto ne volimo sebe?
Neki će i ovaj put reći kako je opet djetinjstvo krivo za sve. Ali, i ovaj put, doista jest tako. Kako je ljubav prema sebi temeljna vrijednost i osjećanje pa kao takvo i prvotno životno iskustvo, ona obično stasa u našim prvim danima i izvire iz odnosa s roditeljima. Mnogi nisu dobili dovoljno pažnje i ljubavi svojih roditelja, doživjeli su favoriziranje braće ili sestara ili su bili izloženi zanemarivanju, vrijeđanju, omalovažavanju što je utjecalo na razvoj samopouzdanja i loše slike o sebi. Kasnija iskustva poput kompleksa zbog fizičkog izgleda ili pak odbacivanja i maltretiranja vršnjaka, bolne ljubavne veze također mogu doprinjeti da još manje volimo sebe.
Od kuda krenuti?
Rad na sebi je jedini pravi put. Svaki psihoterapeut će vam reći da nije jednostavno zavoljeti sebe, ali nije ni nemoguće. Postoje razne tehnike kojima možemo započinjati voljeti sebe i razvijati tu ljubav, liječeći tako krive slike o sebi i nedostatak sigurnosti i samopouzdanja. Napredak ćete moći vidjeti onda kada o sebi počnete razmišljati pozitivno odnosno prestanete sebe i druge gledati kroz negativne osobine. I kada mognemo prihvatiti da i drugi imaju mane koje nas – ne zamaraju i ne smetaju nam.
Komentari