Uspješni ste, ali ne i sretni?

Na poslu ne zračite zadovoljstvom i imate manjak motivacije za rad? Osjećate da biste mogli dati više, ali nemate priliku to pokazati? Stručnjaci nam otkrivaju kako ostvariti svoj puni potencijal te objašnjavaju zašto je važno upoznati vlastite talente

Radeći kao voditeljica ljudskih resursa u jednoj tvrtki, Ivona Zgrabljić primijetila je da je mnogo zaposlenika nesretno na svom radnom mjestu. Osim što nisu postizali adekvatne rezultate, svojim neraspoloženjem i manjkom motivacije dodatno su pridonosili lošoj atmosferi u tvrtki. Razmišljajući o tome zbog čega se često ponavljaju isti obrasci ponašanja, naša je sugovornica zaključila kako nerijetko nije problem u samim zaposlenicima, nego se nalaze na pogrešnom radnom mjestu ili radnom okruženju. ‘Tko smo?’, ‘Što uistinu volimo?’ i ‘Gdje bismo željeli ostaviti svoj doprinos u društvu?’ pitanja su koja nisu postavljali samo njezini kolege nego i mnogi drugi ljudi koje je susretala u svom okruženju. Činjenica da i nakon 16 godina školovanja ne rade posao koji ih ispunjava i usrećuje našu je sugovornicu odveo u nove vode – usmjerila se na istraživanje područja koje je danas jako zanemareno – otkrivanje talenata – i ubrzo je shvatila kako upravo u tome leži naš najveći potencijal za poslovni, ali i privatni uspjeh.

Uspješni, ali ne nužno i sretni

“Tijekom života smo više usmjereni na usvajanje znanja koja su popularna, koja se traže, a manje da otkrijemo tko smo i koji su naši talenti. I u prvoj opciji možemo biti uspješni i priznati, ali ne nužno i sretni, no kad otkrijemo svoje talente koje dodatno nadogradimo adekvatnim znanjem iz područja interesa, u toj opciji idemo putem uspjeha, ali pritom osjećamo radost i ostajemo vjerni sebi. To ne
znači da nemamo problema, nego da će nam biti lakše ustrajati kad počnu tegobe pa ćemo ih lakše prebroditi. Naš život tada ima svrhu, a to je ono što ljudi traže u karijeri”, objašnjava naša sugovornica, koja je savjetnica za razvoj karijere, vlasnica konzultantske tvrtke Edukator kreator i idejna začetnica inovativnog alata za otkrivanje potencijala – Edukator ID. “Svrha edukatora je potaknuti tvrtke da ostvare svoje pune potencijale kroz jasnu viziju, vrijednosti, a iznad svega prepoznajući jedinstvenost i talente svojih djelatnika. Smatram da je danas svijet toliko tehnološki napredovao ili u ponekim segmentima nazadovao da će se u budućnosti diferencirati samo kompanije koje tretiraju ćovjeka dostojanstveno, prepoznajući načelo da sve postoji zbog čovjeka. Ono što ljudima u Edukatoru pružamo jest spoznaja da su jedinstveni, da imaju nešto s čime mogu oplemeniti svoje društvo, susjedstvo, obitelj, tvrtku. No, da bi to mogli, trebaju se više zagledati u sebe kako bi to otkrili, a onda u druge kako bi to darovali. Kada to nađu, puno lakše prepoznaju u svojoj okolini i svakodnevici prilike koje se otvaraju”, smatra Ivona Zgrabljić i dodaje kako svi polaznici nakon edukacije postanu samopouzdaniji na intervjuima za posao jer predstave sebe onakvima kakvi uistinu jesu i vjeruju u ono što govore.

“Kada vjerujete u ono što prodajete, ljudi to kupuju. A da biste mogli vjerovati u proizvod, trebate ga poznavati. Intervju je poput prodaje; ako ne poznajemo sebe, teško da možemo biti uvjerljivi, a još manje iskreni i autentični, što je jedina sigurna valuta za prodaju. Kad ste autentični, predstavljate unikat”, kaže naša sugovornica kojoj se najčešće javljaju ljudi u dobi od 25 do 40 godina, koji žele preispitati svoj smjer karijere, promijeniti je ili učvrstiti postojeći posao.

Edukacije za 14+ do 50+ godina

“Nije izuzetak da nam dolaze i polaznici stariji od pedeset godina. Kada njih pitate zašto su došli, kažu da su duboko svjesni činjenice koliko je važno živjeti svrhovito i osjećati puninu u tome što rade jer život je kratak. Kod njih osjećate stanovitu zahvalnost na svemu postignutom te želju da prenesu svoja iskustva na buduće naraštaje. Jedna je poduzetnica nakon što je prošla edukaciju poslala i svog šesnaestogodišnjeg sina radi njegove profesionalne orijentacije i odabira fakulteta. Isto je tako jedan tata poslao sina kako bi otkrio svoje talente i u skladu s njima odabrao srednju školu. Edukacije su jako dobre i za one starije od četrnaest godina. Kroz njih potičemo ljude da osvijeste hobije i aktivnosti koje su zaboravili ili zakopali. Mnogi su tako našli male radosti, poput glume, pjevanja
u zboru, planinarenja, čak i pletenja. Te sitne radosti čine život ljepšim”, poručuje naša sugovornica.

Komentari