Zašto je većina žena sklona analiziranju do detalja?

Kamo vodi pretjerano analiziranje svakog dijela života (djece, posla, šefa, partnera, svake svađe i nečije geste...) i zašto to nije dobro?

Postoje žene (premda rijetke) koje ni zbog čega ne razbijaju glavu, no većina je sklona tomu da do najsitnijeg detalja analizira svaki djelić svojeg života: partnera, prijatelje, posao, djecu, svaku svađu, tuđu riječ i gestu…, pa nerijetko zalutaju u zamršeni labirint želja, osjećaja i misli iz kojih ne znaju izaći.

Zašto previše analiziramo?

Za početak, zato što smo žene. Pretjerano analiziranje vuče korijene iz prošlosti. Prije nije bilo toliko jednostavno donijeti sud, reći mišljenje ili odabrati, jer su žene bile pod lupom muškaraca. Danas imamo slobodu odlučivanja i više nas nitko ne ograničava, osim što često ograničavamo same sebe.

Dobro umrežen mozak

“Evolucijski gledano, žene su sklone pretjeranom analiziranju svega jer je njihov mozak tako dobro umrežen da se vrlo lako može prebacivati s jedne teme na drugu, s jednog pitanja na drugo potpitanje, a nerijetko mogu raditi i više poslova istovremeno. Lijeva i desna polutka mozga meusobno komuniciraju na način koji omogućuje analiziranje i povezivanje, a da ne govorimo o verbalnim sposobnostima koje su i inače jača strana ženskog spola. Razlika izmeu muškog i ženskog mozga zaista postoji, no mozak je plastičan pa je važnije kako će se te posebnosti koristiti u cjelokupnom životu. Naravno da bolja umreženost ženskog mozga daje određenu prednost u tumačenju realiteta te pruža mogućnost
da se neka tema može zahvatiti s više strana uključujući pritom i onu emocionalnu pa i intuitivnu stranu koja kod muškaraca navodno malo šteka”, objašnjava psihologinja Draženka Šepić Labrović (PSIDRA).

Žene puno više sumnjaju u svoje ‘ja’. Nadalje, žele najbolje, ali što je to najbolje, ne znaju. Ako se budite noću, mislite na izbore koje ste učinili i riječi koje ste rekli, ako vas brinu loše misli, plašite se budućnosti i neuspjeha, skloni ste pretjeranom analiziranju, to vas neće dovesti do happy enda, nego do stresa. ‘Što drugi misle o meni?’ pitanje je koje si žene postavljaju češće nego muškarci.

Zašto toliko puno žena ovisi od tuđem mišljenju?

‘Ljudi su društvena bića, pa tako, naravno, i žene. Mišljenje o sebi samima nužno oblikujemo kroz kontekst koji uvijek uključuje i druge
ljude pa možemo reći da mislimo o sebi onako kako mislimo da drugi misle o nama. To se ne mora poklapati s njihovim stvarnim mišljenjem o nama i tu nastaje prostor za interpretacije u kojima se
žene jako dobro snalaze, postavljajući si tisuću pitanja i potpitanja vrlo složenih rečeničnih struktura’, kaže psihologinja.

Zamišljamo u svojoj glavi najgore i najluđe scenarije (koji se vjerojatno nikad neće ostvariti) i postajemo čangrizave. Jedu nas, od glave do pete, vlastite misli i stres dok pokušavamo dohvatiti ono što nije nadohvat ruke i dokučiti ono što se ne mora i ne može dokučiti. Mislimo da će nas samo slika savršenstva koju čvrsto držimo u svojoj glavi dovesti do sreće, ali to nije tako. Kad u našem životu izostanu ideali i savršenstvo, slijedi panika. Život nije uvijek onakav kakav želimo da bude. Upravo nas strah od nesavršenstva, nesreće i neuspjeha vodi u labirint pretjeranog analiziranja.
‘Jesam li prestala biti privlačna?’, ‘Zašto se ne sviđam šefu?’ – takva i slična pitanja dovedu vas do toga da počnete pretjerano analizirati svoje postupke (primjerice, što ste trebali reći, a niste), pa shvatite da ste trebali biti pametniji te da preuzmete veći dio krivnje na sebe. Pretjerano analiziranje doista ne vodi nikamo, osim što donosi stres, koji je naša svakodnevica. Stres do kojega dovodi pretjerano analiziranje pogoduje nastanku dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti, problema sa štitnjacom i, dakako, depresije.

Put k depresiji

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da će do 2020. depresija biti drugi najveći svjetski zdravstveni problem – taj podatak govori koliko je važno očuvati psihu. Žene su te koje češće
obolijevaju od depresije (navodno svaka peta!). Iako mnogi kažu da su ljudi koji puno razmišljaju pametni, to nije točno. Naime, pretjerano analiziranje i razmišljanje o svemu i svačemu nije odlika mudrosti, nego opasna navika koja, osim psihičkog zdravlja, uništava i međuljudske odnose. Od količine misli i vremena provedenog u razmišljanju važnija je korisnost misli. Stoga, kako naučiti jednostavno odmahnuti rukom i izdići se iznad svega?

Usmjerite misli na pravi put

‘I onda kada osjećamo silnu potrebu za analiziranjem, uvijek se možemo zapitati je li to baš stvarno tako i koji su dokazi za to, a ako osjetimo da se zapetljavamo u petlju ruminirajućih (ponavljajućih)
misli, koje su često negativne, vrijeme je za pauzu’, kaže psihologinja Draženka Šepić Labrović te naglašava da u toj pauzi treba paziti da se ne uvučemo u zamku tipa ‘nemoj misliti na torticu’, tj. da još više mislimo upravo na ono što ne želimo. Jer, misli stalno nadiru i ne možemo ih samo tako zaustaviti, no dobra je vijest ta da ih možemo usmjeriti. Važno je barem povremeno distancirati se od onog negativnog što nam zaokuplja misli te pokušati elimirati stres kao odrednicu modernog načina života. Za početak bit će dovoljno odbaciti riječi kao što su ‘trebam’ i ‘moram’ te umjesto njih glasno reci – ‘želim’ i ‘hoću’. Od stresa, naravno, nećemo moći pobjeći, on će opet doći na red, no barem smo ga privremeno uspjeli zauzdati. Prekinite lanac loših misli – vjerujte barem nekom, oslonite se više na druge, njegujte pozitivne, a izbjegavajte negativne međuljudske odnose. Ionako će naposljetku biti baš onako kako treba biti. Oslobodite se nerealnih ciljeva i bit ćete sretniji.