U vrijeme kad vlada pravilo da se nije ni dogodilo ono što nije objavljeno na internetu ili društvenim mrežama, teško je odoljeti izazovu i ne otvoriti se drugima na taj način. Zadovoljavanje potrebe za pripadnošću danas se odvija u jednoj sasvim drugoj dimenziji i na jedan nov način. No koje sve opasnosti to krije i na što obratiti pažnju?
Ono što nije objavljeno na internetu i društvenim mrežama, kao da se nije ni dogodilo – to je glavni moto današnjeg načina življenja. Potreba da svoj život dijelimo s drugima oduvijek je bila dio ljudske prirode, no drugačijim načinom života u kojem nedostaje vremena i u kojem puno toga, pa i odnosi, poprimaju etiketu površnosti, otvorio se prostor za razvoj društvenih mreža koje nam na umjetan način omogućuju zadovoljavanje osnovne ljudske potrebe – za pripadnošću.
Broj ‘lajkova’ – novo mjerilo popularnosti
Može li se pripadnost zajednici mjeriti brojem virtaulnih prijatelja ili ‘lajkova’? Je li slika koju o sebi kreiramo, a o drugima stvaramo zahvaljujući dojmu u virtualnom svijetu doista prava slika života? Stručnjaci upozoravaju kako život na društvenim mrežama krije u sebi mnoge opasnosti, prije svega za one ljude koji nisu mentalno jaki ili zadovoljni životom koji sami vode. Primjerice, pregledavajući profile drugih ljudi, nerijetko se može stvoriti dojam da svi žive puno uzbudljivijim životom od vas. Ili, objavili ste neki ‘post’, a niste dobili očekivani broj ‘lajkova’ – neki ljudi to će shvatiti poražavajućim.
Sve što ste ikada objavljivali na internetu, negdje je sačuvano – ova informacija zvuči zastrašujuće, zar ne?! Možemo li uopće sačuvati svoju privatnost kad svi u svakom trenutku mogu znati gdje smo i s kime smo, pa i to kakvi su naši problemi? Ono što pretražujemo na internetu daje sliku našeg života – tko smo, koji su naši interesi, planovi… O tome svjedoči i primjer jedne američke obitelji koja je na internetu pretraživala pojmove ‘ruksak’ i ekspress lonac’. Ovi sasvim obični pojmovi bili su sumnjivi policiji jer je napad na Bostonski maraton bio izveden bombom napravljenom uz pomoć ekspres lonca, a bila je postavljena u ruksak. Stručnjaci preporučuju oprez, pa savjetuju da na društvenim mrežama nastojite ograničiti količinu osobnih podataka; pazite koje fotografije objavljujete jer jednom kad ste ih poslali u virtualni svijet, više ih nećete moći kontrolirati. I, vrlo važno, baš nikada nemojte zaboraviti stisnuti ‘log out’, jer otvorena e-mail adresa ili profil otvara vrata za mnoge nečasne namjere u koje se još lakše upustiti – virtualno.
RIJEČ STRUČNJAKA Sve je moguće, a ništa nije stvarno (Napisala Mr. sc. Irena Pastuović Terze, klinička psihologinja, Phaedra psihološko savjetovalište, www.phaedra-savjetovanje.com)
Privatni životi više su nego ikad do sad izloženi oku javnosti, čime se postupno gubi granica između javnog i privatnog. Ljudi su kroz povijest težili tome da na neki način prikažu sebe, pa i svoju intimu socijalnoj skupini kojoj pripadaju ili nastoje pripadati te da tim putem dožive odobravanje, prihvaćanje, ostvarenje statusa, jednostavno rečeno da zadobiju socijalnu potvrdu. Samo su načini bili drugačiji, zahtijevali su više truda i više obzira u poštivanju društvenih konvencija, a sve se odvijalo na sporiji način, te zahtijevalo dosta stvarne međuljudske interakcije.
Doziranje i kontrola informacija
Sada kad je moguće komunicirati s gotovo neograničenim brojem subjekata putem društvenih mreža, sve poprima drugačiju perspektivu te više ne možemo biti sigurni do koga će sve doprijeti informacije o nama, ne možemo ih dozirati niti kontrolirati te je moguće i da se na kraju osjećamo u nekom smislu oštećeni pretjeranom i nekontroliranom izloženosti naše intime. Također, ono što zabrinjava, jest to da je u socio-psihološkom smislu došlo do pojave konzumerizma na planu održavanja socijalnih i emocionalnih veza, tako da se kontakti rezervirani za poslovnu, privatnu, pa i najintimniju sferu neobično lako ostvaruju te još lakše raskidaju.
Međuljudski odnosi – potrošna roba
Osobi je putem društvenih mreža ponuđen ‘lak izbor’, pri čemu su poželjne osobine sudionika izložene kao na tržištu, čime se međuljudski odnosi svode na potrošnu robu. Postupnost, socijalni obziri, suzdržanost u pristupu su gotovo sasvim odsutni, a poznanstva, prijateljstva, pa i ljubav, doimaju se na dohvat ‘klika mišem’. Čak je i započinjanje ljubavne veze, bez obzira što to značilo, moguće na virtualan način, bez stvarnog upoznavanja, kao i prekid veze (‘objavom na Fejsu’). Time tzv. intimni odnos ima temeljni karakter predstave za publiku, a autentičnost doživljaja je svedena na minimum. Taj svijet naoko beskrajnih mogućnosti dovodi do stvarne zakinutosti u doživljajnom smislu, a doživljajni svijet hrani ‘fast food’ psiho-socijalnom hranom, koje nam treba sve više ne bismo li se osjećali ispunjeni. Bogastvo unutrašnjeg doživljavanja je okrnjeno i nedostaje stvarna proživljenost. Takvim brzokonzumirajućim odnosima nedostaje upoznavanje, polagani razvoj situacije, iščekivanje, maštanje, radovanje, razočarenje, osjećaj privatnosti, intimne zaštićenosti… U virtualnom svijetu nema ni prave povezanosti s vremenom i mjestom zbivanja, okolinom, obiteljskim i društvenim miljeom. Sve je moguće, a ništa nije stvarno i istinito. Nekadašnji sporiji ritam života koji je davao manju količinu uzbuđenja i virtualnih događanja, ostavljao je naprotiv daleko više prostora za sam doživljaj.
Očaranost se mjeri sekundama
Ne čini li vam se da je u nekadašnjim društvima, uključujući viktorijansko, bilo puno više romantike i strasti? Duboke očaranosti koje su trajale godinama mogle su proizići iz par slučajnih susreta. Sada se očaranost, nažalost, mjeri ponekad samo sekundama, minutama. Internet je uveo revoluciju s nesagledivim posljedicama na sve odnose, uključujući one najintimnije. Tko su ljudi koji imaju potrebu sve dijeliti s drugima na društvenim mrežama? Tu se prvenstveno radi o karakteru vremena, odnosno društva u vremenu, a ne toliko pojedinca. Naravno da će povodljiviji i osjetljiviji pojedinci te oni podložniji grupnom pritisku, kao i ekstrovertniji pojedinci koji općenito više teže brojnim, a površnijim odnosima biti aktivniji na društvenim mrežema. Pojedinci skloni egzibicionizmu će biti posebno aktivni jer tako dobivaju ogromnu publiku. No ne zaboravimo da je u osnovi društvo to koje teži tome da oblikuje pojedinca i u toj sferi društvenog ponašanja.
NEKOLIKO SAVJETA ZA RODITELJE
Mr. sc. Irena Pastuović Terze iz Psihološkog savjetovališta Phaedra kaže kako bi roditelj trebao procijeniti zrelost svog djeteta za pristup društvenim mrežama, razgovarati s njim o dobrobiti u smislu uključenosti i izvora informiranja, te potencijalnim opasnostima koje mogu nastati korištenjem interneta u vidu cyberbullinga, otuđenja osobnog identiteta pa sve do ozbiljnog zlostavljanja. Premda nikad ne možemo biti sasvim sigurni u pogledu zloupotrebe korištenja društvenih mreža, odnosno ne možemo prevenirati sve opasnosti, primjeren odnos s djetetom i zdrava komunikacija najbolja su zaštita od istoga. Također, bitno je čuvati ravnotežu između djetetovog vremena provedenog na društvenim mrežama, i općenito na internetu, te vremena provedenog u realnim životnim aktivnostima poput šetnje, druženja, odlaska u posjetu, kino ili kazalište. I tu vrijedi pravilo da je osobni primjer najjača odgojna poruka.
Mr. sc. Irena Pastuović Terze, klinička psihologinja s dugogodišnjim iskustvom, voditeljica je i osnivačica Psihološkog savjetovališta Phaedra, gdje pruža usluge psihološkog savjetovanja i psihološke dijagnostike djece, mladih i odraslih. U radu primjenjuje i kombinira različite savjetodavne i psihoterapijske tehnike temeljene na raznovrsnim psihoterapijskim školama, uz više od dva desetljeća radnog iskustva iskustva u klinikama, školama i drugim ustanovama. Posebnu pažnju poklanja djeci. Više informacija potražite na www.phaedra-savjetovanje.com ili na kontakt@phaedra-savjetovanje.com.
Komentari