Nakon što je predstavom 'Pluća' u režiji Katie Mitchell, otvoren 13. Festival svjetskog kazališta, u HNK Zagreb upriličeno je svečano otvorenje festivala koji će trajati do 27. rujna. Predstave će se igrati u Zagrebačkom kazalištu mladih, HNK te na Sceni Travno. Festival će ugostiti četiri majstorska djela europskih i svjetskih redatelja i umjetničkih skupina koji diktiraju smjer europskoga teatra, a sinoć je u HNK na repertoaru bila predstava 'Siđi, Mojsije' u režiji Romea Castelluccija
U predstavi ‘Siđi, Mojsije’ (Go down, Moses’) igraju: Rascia Darwish, Gloria Dorliguzzo, Luca Nava, Stefano Questorio, Sergio Scarlatella i tri statista.
A tko je sve uživao u njihovoj izvedbi pogledajte u galeriji u nastavku:
O predstavi
Ovo djelo prikazuje različite trenutke Mojsijeva života onako kako su ispripovjedani u Knjizi Izlaska. U životu tog čovjeka postoji nešto što je svojstveno duhu našega vremena. Kao i kod Michelangelova Mojsija, koji je opisan u Freudovom eseju posvećenom njegovu djelu – prorok monoteizma prikazan je ovdje kao čovjek prinuđen reagirati u trenutku suočenja s teškoćama koje ovaj Bog – bez imena i bez lika – stavlja pred njega: ostavljen kao novorođenče u vodama Nila, misterij gorućega grma koji u kabodu – zaslijepljujućem sjaju u slavu YHWH, manifestira samoga sebe i 40 dana provedenih na brdu Sinaj gdje je primio zapovijedi na pločama kako bi na svojem povratku otkrio Zlatno tele koje je njegov narod podigao i štovao.
Lik Mojsija pretapa se iz prizora u prizor, zanemarujući biografsko pripovijedanje kako bi se proširio na ideje, osjećaje i predosjećaje otkrivenja koje se događa sada, u našemu vremenu. Mojsije se približava pogledu gledatelja, utjelovljen je u svakom elementu izvedbe zamišljene u slikama i fragmentima, vibracijama duha koje izranjaju kao krugovi na vodi životnoga vremena i prostora, dok kolotečinu i nerazumljivo odmah doživljava kao izgon.
Naslov evocira na čuvenu duhovnu pjesmu američkih robova, kojom su se poistovjećivali sa židovskim narodom, navještajući njihov vlastiti povratak u Afriku. Izraelci, koji su se vratili iz babilonskoga ropstva i koji su, zahvaljujući Mojsiju, spašeni od ropstva u Egiptu, bili su simbol njihova sljedećeg oslobođenja, a danas pjesma američkih robova može označiti i stanje duhovnoga ropstva, odnosno prognanstvo iz bivanja.
Naposljetku, poput dva lica istoga novčića, dvije slike usmjeravaju i vode ovu dugačku predstavu: Gorući grm, koji predstavlja istinsku sliku, koja poriče bilo kakvu vrstu prikazivanja i predstavljanja – Ja sam onaj koji jesam i Zlatno tele, koje umjesto toga prikazuje lažnu sliku, onu koja objašnjava tu istu frazu. Sve što se nalazi između toga predmet je ovoga kazališnog rada.
Komentari