Osim dešnjaka i ljevaka postoje i ambidekstri tj. oni koji podjednako koriste obje ruke
U prošlosti se smatralo da je ljevorukost nešto nenormalno, neobično, loše, čudno, kritizirano, loša navika i da to treba ispravljati. Danas, manifestaciji ljevorukosti može se sasvim opravdano dodati opis nadprosječna intelektualna sposobnost. Za dodatnu potvrdu rečenice možemo uzeti u obzir poznate povijesne ličnosti kao što su Napoleon, Albert Einstein, Pablo Picasso i njihove genijalnosti, a zajedničko im je bila – ljevorukost. Stoga je potpuno je neopravdano primoravati dijete da se preorijentira na desnu ruku. Posljedice nasilnog preusmjeravanja ljevorukosti očituju se u sljedećim područjima: motorika, govor, intelektualni razvoj i karakter. Spomenute poremećaje treba u djece preventivno otkloniti prije perioda zrelosti. Da pojasnim ukratko razvoj hvata i pojavu ljevorukosti …
Hvatanje je sposobnost primanja i držanja predmeta u šaci ili među prstima s palcem nasuprot ostalim prstima. Ne treba miješati voljno hvatanje s refleksom hvatanja. Refleks se gubi oko 4. mjeseca starosti, a voljno hvatanje se javlja oko 5 – 6 mjeseci s određenim razvojnim slijedom. U početku je živčana i mišićna kontrola slaba, a pokreti ruka i oka nekoordinirani. Sa 20 tjedana – uočavaju se prvi znaci koordinacije oko – ruka i pokušaji da se dosegnu predmeti. Sa 5 mjeseci dijete koristi obje ruke i hvata bolje, a tek pri kraju prve godine dijete hvata predmete precizno s palcem nasuprot ostalim prstima. U postotku je najveći broj stanica kore velikog mozga koje su zadužene za motoriku zadužen za radnje koje obavljaju prsti. Stoga se u razvoju djeteta, sukladno razvoju mozga mogu zapaziti promjene kao što je hvatanje predmeta s obje ruke, potom samo s jednom, prinošenje predmeta ustima, prebacivanje iz ruke u ruku, hvatanje vrškovima palca i kažiprsta, biranje gumbića na mobitelu i daljinskom upravljaču, listanje slikovnice, pokreti odvrtanja i zavrtanja, hvatanje olovke – prvo punom šakom, a potom ispravno, zatvaranje patentnog zatvarača (‘ciferšlusa’), otkopčavanje i zakopčavanje gumba, vezivanje vezica na cipelama, urednost u ispunjavanju bojanke, pisanju i sl.
Ambidekstrija je vrlo je rijetka pojava da se dijete jednako koristi s obje ruke. Ove osobe jednako spremno obavljaju sve poslove i lijevom i desnom rukom.
Za ljudski mozak kažemo da je lateraliziran, tj. da je podijeljen na lijevu i desnu polutku koje obavljaju različite funkcije. Lijeva polutka je dominantnija i istodobno kontrolira i upravlja informacijama koje dobiva iz desne strane tijela, a desna polutka kontrolira i upravlja informacijama s lijeve strane tijela. U djece ljevaka situacija je obratna i dominantna je desna polutka, što rezultira time da više koriste lijevu stranu tijela. Provedena istraživanja objašnjavaju da ljevoruke osobe nemaju posebni gen nazvan ‘RIGHT SHIFT’. Prednost upotrebi jedne ruke, tzv. lateralnost uočava se u različitim aktivnostima – bacanje lopte, držanje žlice, crtanje. Između sedmog i devetog mjeseca neka djeca pokazuju ljevorukost, a sa dvije godine starosti većina djece daje jasnu prednost jednoj ruci koja se konačno učvršćuje do polaska u školu. U 95% ljudi su dešnjaci, a 5% ljevaci ili ambidekstri (podjedanko koriste obje ruke). Dešnjaci su zbog svoje brojnosti u prednosti, a ljevaci se moraju prilagođavati. Učenje pisanja je najveći problem. Međutim, oni obično uspješno prevladavaju i to ne predstavlja teškoće u njihovom razvoju i prilagodbi tijekom života. Pošto su predrasude o ljevorukima još prisutne želim istaknuti i prednosti ljevorukosti: iz povijesti bi mogli nabrojati mnoge umjetnike, glazbenike, izumitelje znanstvenike koji su bili i ljevaci i genijalci. Istraživanja ukazuju da su ljevaci nadareniji za precizne sportove, matematiku, umjetnost, nego dešnjaci. U sportovima koji zahtijevaju snagu, preciznost i brzinu, ljevaci su također u prednosti. Ne postoji niti jedan opravdan razlog za promjenu prirodnog moždanog sklopa u djeteta. Ako roditelj primijeti da se dijete ne može odlučiti kojom će rukom pisati ili crtati, poželjno je obratiti se stručnjaku (pedijatru ili psihologu) koji će otkriti koja je strana prirodnorazvijena. Pogrešno je prisilno pokušavati ispravljati ljevorukost. Uz pravilan pristup i učenje dijete može biti jednako spretno i uredno kao i dešnjaci.