Odgajati dijete veliki je izazov za svakog roditelja. Osim puno ljubavi, pažnje i vremena posvećenog djetetu, odgoj je proces koji zahtijeva neprestano učenje. Većinu teškoća s kojima se susreću, roditelji rješavaju sami temeljem prijašnjih iskustava ili pak uz podršku i savjet članova obitelji ili prijatelja. Unatoč tome, postoje situacije u kojima je roditeljima potrebna stručna podrška i vodstvo.
Hiperaktivni poremećaj i poremećaj pažnje kod djeteta svakako zahtijevaju bolju educiranost roditelja za što lakše svakodnevno funkcioniranje.
Što su zapravo hiperaktivni poremećaj i poremećaj pažnje?
ADHD (attention deficit/hiperactivity disoreder) skraćeni je i danas najčešće korišten naziv koji objedinjuje različiti skup ponašanja. Prije svega važno je napomenuti da ADHD nije uzrokovan roditeljskim neuspjehom u odgoju te da nikako nije izraz djetove neposlušnosti. ADHD je biološki uvjetovan poremećaj koji se može manifestirati na tri različita područja:
• hiperaktivnost – (dijete se neprestano vrpolji na stolici, lako se uzbudi, nemirno je, teško mu je tiho i mirno se igrati, često puno priča, često trese rukama i nogama…)
• pažnja – (ne posvećuje pažnju detaljima, teško dovršava zadatak, teško se koncentrira, djeluje kao da ne sluša kada mu se izravno obraćamo, gubi stvari…)
• kontrola impulsa – (često prekida i ometa druge, ne čeka upute, nameće se drugima, prebacuje se s jedne aktivnosti na drugu, burno emotivno reagira, ne može pratiti pravila igre…)
Raznim studijama pokušalo se procijeniti koliko je djece s ovakvim teškoćama te je dobiven rezultat da je ADHD prisutan kod 1 do 7,5% djece, s time da se od dječaka javlja dvostruko češće nego kod djevojčica.
ADHD se kod djece očituje već u dojenačkoj dobi i to sljedećim znakovima:
• razdražljivost i čest plač
• poteškoće u spavanju, često buđenje
• dijete se teško smiruje i utješi
• do kasnije dobi noću traži jesti
• poteškoće u uzimanju hrane te odabiru adekvatne hrane
• pojačan tonus mišića
• ranije progoda ali je često nespretnije od druge djece
Predškolska dob sa sobom donosi sljedeće poteškoće:
• izrazita nemirnost
• loše predviđanje posljedica svoje aktivnosti
• dijete ne sluša odgajatelja
• na pitanja odgovara prebrzo
• često se ne nauči oblačiti, vezati cipele te zakopčavati dugmad
• nestrpljivost i slabije usvajanje gradiva potrebnog za školu
U školskoj dobi, poteškoće koje se javljaju mogu izazvati razne psihosocijalne posljedice kod djeteta jer ono postaje svjesno svoje različitosti, pa je važno na vrijeme ih prepoznati:
• motorički nemir (šetanje po razredu)
• poteškoće pri pisanju zadaće
• nemogućnost zadržavanja pažnje i usmjeravanja na sadržaj
• loša slika o sebi
• teškoće u sklapanju prijateljstava
Kako bi se hiperaktivnom djetetu i njegovim roditeljima pružila adekvatna pomoć, potrebno je obratiti se stručnjaku mentalnog zdravlja koji će prvenstveno utvrditi radi li se stvarno o ADHD-u i koji tretman je najadekvatniji. Stručnjaci adekvatni za procjenu i rad s hiperaktivnom djecom su psiholozi, defektolozi, fizioterapeuti i sl. Gore navedeni znakovi i teškoće samo su okvir koji roditeljima pomaže utvrditi jesu li njihove sumnje opravdane.
Najvažnije od svega jest da hiperaktivnost ne utječe na vaš dobar odnos s djetetom te da ga volite takvog kakvo ono jest. U svemu što prolazite važno je da ste zajedno i da zajedno pronalazite kvalitetne načine za provođenje vremena sa svojim djetetom.