Film 'Trampolin' obrađuje tešku tematiku - zlostavljanje djeteta, a takvo je nažalost svako treće u Hrvatskoj. U njemu igraju sjajni domaći glumci, ali i jedna djevojčica, Franka Mikolaci koju se na ulogu u ovom filmu posebno pripremalo. O sve tomu, o ideji za ovaj film koja se rodila još prije 12 godina, o tome kako su od filma u procesu stvaranja, suradnici odlazili i vraćali se... razgovarali smo s redateljicom Katarinom Zrinkom Matijević
Nakon premijere na Pulskom filmskom festivalu, gostovanja na nizu međunarodnih festivala, debitantski dugometražni igrani film ‘Trampolin’ redateljice Katarine Zrinke Matijević, očekuje i kino premijera, zakazana za 7. ožujka, a onda dva dana kasnije kreće i u redovnu kino distribuciju. No prije tog datuma, i sami smo imali priliku pogledati film, koji obrađuje uistinu tešku tematiku -zlostavljanje djeteta. Preispituje mračne i ustrašene, nježne i podržavajuće, krhke i jake slojeve odnosa između majki i kćeri. Film je to o bezuvjetnoj roditeljskoj ljubavi koja često postane uvjetovana, film o ožiljcima koji ostaju u nama dugo nakon što masnice izblijede, film o hrabrim ženama koje preuzmu svoj život u svoje ruke… Film je to koji je već u prvim minutama u nama uzburkao emocije i izmamio suze, koje su se, kako je film odmicao, samo još više slijevale niz obraze. A doznali smo (i pretpostavljali), nije bilo lako ni onima koji su na njemu radili. Sve o tome ispričala nam je redateljica Katarina Zrinka Matijević, dokumentaristica koja ovu priču nije željela ispričati dokumentarcem. A ideju za njega dobila je još prije 12 godina.
‘Tada sam pročitala novinski članak u kojem se tvrdilo kako je svako treće dijete u Hrvatskoj fizički zlostavljano. Činilo mi se to pretjeranim, no kada sam se sjetila priča iz djetinjstva ljudi koje površno, bolje ili jako dobro poznajem, shvatila sam kako bi podatci mogli biti istiniti. Krenula sam istraživati i shvatila da je članak potpuno točan. Paralelno s istraživanjem sinula mi je ideja da temi pristupim kroz tri ženska lika različite dobi koja svojom sudbinom mogu činiti gotovo isti lik. To mi je davalo mogućnost da temi zlostavljanja priđem studiozno te prikažem korijen zlostavljanja, samo zlostavljanje i njegove posljedice za sve sudionike. U međuvremenu, i sama sam postala majka pa je rad na ideji na neko vrijeme stao. Nakon prve ruke ‘treatmenata’ u pomoć za raspisivanje scenarija pozvala sam Pavlicu Bajsić. I ona je imala malo dijete pa se znalo dogoditi da bi scenu koju bi si zadale, pisale po noći, u stankama između dojenja, jer danju nismo stizale. No onda je nakon nekog vremena Pavlica rodila i drugo dijete te se odlučila povući’, priča nam redateljica te nastavlja objašnjavati koliko je mnogima uključenima u stvaranje ovog filma bilo teško raditi na njemu.
‘Bilo je više razloga za Pavličino odustajanje, ali osnovni je bio taj što joj se s dvoje male djece nije sviđala činjenica da se uživljava i raspisuje likove majki zlostavljačica. Kako Pavlica nije osoba koja će čovjeka ostaviti na cjedilu predložila je da umjesto nje kao dramaturg uskoči Ivan Salaj. Ivana je scenarij ‘kupio’ na prvo čitanje, a priča mu se toliko podvukla pod kožu da je postajalo sve jasnije kako neće biti samo dramaturg nego ravnopravni scenarist filma. Pred kraj se vratila i Pavlica, friško i neopterećeno pročitala zadnje verzije te ponovo dodala malo svog čarobnog ‘tača’. Bilo je još kolega koji su se od ‘Trampolina’ odmicali i nanovo mu se vraćali. Kao jedan od najtežih i najemotivnijih razgovora pamtim razgovor s Lanom Barić. Ona je godinama znala da se uloga majke zlostavljačice piše za nju. Iščitavala je naše verzije scenarija, davala sugestije. A onda me jedan dan nazvala i rekla da odustaje. Razgovor je trajao dugo, jako dugo… i Lana je na kraju odglumila tu ulogu i to briljantno! I prve producentice odustale su od ‘Trampolina’. Srećom, novog producenta našla sam unutar tri dana. A tomu je kumovao i pilot koji smo već imali snimljen s Frankom Mikolaci i Lanom Barić’, otkrila nam je redateljica, u čijem film,u glavnu ulogu igra i djevojčica Lina, odnosno mala glumica Franka Mikolaci.
Naime, sedmogodišnja Lina bježeći od nasilne majke, utjehu pronalazi u tinejdžerici Niki (Tena Nemet Brankov) i četrdesetogodišnoj učiteljici ritmike Nikolini (Marija Tadić). One, kao dva ogledala, zrcale Lininu moguću budućnost. Ta tri toka, tri ženska lika isprepliću se u sličnoj životnoj sudbini. Susrećući jedna drugu mijenjaju svoje živote te raskrinkavaju tajnu o bolnim rascjepima unutar svojih obitelji.
I dok se u glavnim ulogama pojavljuju Franka Mikolaci, Tena Nemet Brankov i Marija Tadić te u ostalim Lana Barić, tu su još neka sjajna glumačka imena: Frano Mašković, Asja Jovanović, Nina Violić, Igor Kovač i Enes Vejzović. A Tena Nemet Brankov na Pulskom filmskom festivalu nagrađena je Zlatnom arenom za najbolju sporednu žensku ulogu. A sudeći prema onome što je pokazala u ‘Trampolinu’ i malenu Franku Mikolaci zasigurno očekuje svijetla glumačka budućnost.
Kako je uopće došlo do toga da baš ona odigra ulogu Line i kako je teklo privikavanje djevojčice na tako tešku tematiku kakva je zlostavljanje djeteta, ispričala nam je redateljica.
‘Franku sam našla na drugom satu njezine dramske grupe u koju je krenula kao pratnja sestri koja joj u filmu glumi polusestru. Ja sam znala da lik djevojčice koju smo godinama razrađivali, samo Franka može odglumiti i jako sam se bojala da ne odraste dok se mi mučimo sa zatvaranjem budžeta. U jednom trenutku izgledalo je kao da je nekolicina nas godinama upirala u nešto za što nikada nećemo skupiti dovoljno novaca, premda smo u dubini duše svi znali koliko je važno da se ‘Trampolin’ snimi. Nastavili smo marljivo raditi, Franka, Frano i ja smo se nalazili u zajedno crtali, ispijali sokove i lizali sladolede kako bi se Franka što više zbližila s Franom. Znala sam da je spremna za snimanje onaj tren kad se bez razmišljanja može Frani baciti u zagrljaj i cijelog ga ‘iškakljati’ i ‘ištipati’. S Lanom je pak Franka stvarala odnos kroz rad na predstavi ‘Potop’, u koju ju je Lana pozvala da također igra njezinu kćer. Nakon takvog rada s Lanom i Franom, Franka je ostale glumačke zadatke doslovno savladavala unutar par proba. A onda su se skupili i novci, ne cijeli budžet, ali dovoljan da je produkcija odlučila skočiti na ‘Trampolin’! Pavlica i ja smo se znale zezati da će nam djeca završiti fakultet, a ‘Trampolin’ još neće biti snimljen… ipak smo malo požurile – dojenčad s početka ove priče sada ide u niže razrede osnovne škole’, kazala nam je za kraj o svome filmu, za koji imate i našu preporuku za obavezno gledanje!
Komentari