Prestali ste raditi i ne znate što biste sa sobom? Kraj radnog vijeka i odlazak u mirovinu velika je životna promjena, no to ne znači da ne možete nastaviti voditi aktivan i ispunjen život
Nije jednostavno kada nakon četrdeset i više godina svakodnevnog odlaska na posao jednog ponedjeljka ostanete u krevetu. Možda ste tijekom tih godina bezbroj puta poželjeli ostati jedno jutro kod kuće i pitali se kada će konačno doći ta mirovina da se odmorite, no kada je konačno stigla, ne osjećate se baš dobro. Kraj radnog vijeka i odlazak u mirovinu svakako je velika životna promjena koju je osjetio gotovo svaki od 1,2 milijuna umirovljenika, koliko ih ima u Hrvatskoj.
Više me nitko ne treba!
Većina umirovljenika više će pričati o malim prihodima i nemogućnosti dostojanstvena života te biti u strahu za egzistenciju, a rijetko kada će progovoriti o tome kako se osjećaju iznutra, jesu li uopće prihvatili svoju novu situaciju i kako im zapravo izgledaju dani. Naravno, postoje osobe koje se i iznutra dobro nose s promjenama i lako se prilagode novom načinu života, pronađu nova zadovoljstva i zanimacije. No nemali je broj onih koji zapadnu u letargiju, čak i u depresiju. Kako će tko doživjeti mirovinu, ovisi o osobinama njegove ličnosti, zdravlju i zadovoljstvu ulogama koje je tijekom života uspostavio.
“Osobe koje su sebe definirale uglavnom na temelju posla, ili su ih drugi doživljavali kroz poslovni uspjeh i titule, osjećat će da su vrijedne samo dok rade i imat će problema ako se ne pronađu u nekim drugim ulogama ili aktivnostima. Mnogi su ljudi na poslu provodili najveći dio dana i njihov je socijalni život uvelike vezan uz posao pa s prestankom rada gube ne samo vremensku strukturu nego i priliku za druženje”, objašnjava psihologinja Sanja Jagarić Nola. Taj osjećaj socijalne i radne isključenosti kod umirovljenika stvara osjećaj da žive u sjeni. “Sada kao da više nikome ne trebam”, često znaju reći osobe koje su otišle u mirovinu. Takav stav uvelike ovisi o tome kakve je veze osoba stvarala tijekom života. Istraživanja pokazuju da se mirovini lakše prilagođuju oni koji su tijekom života izgradili kvalitetnu socijalnu mrežu i širok repertoar uloga kao što je baka, majka, ujak, kum…
“Ulaganje vremena u obitelj i prijatelje tijekom života dat će umirovljenicima prijeko potreban osjećaj da su voljeni i nekom potrebni i kada više ne budu mogli raditi i puno davati”, smatra psihologinja. Takvim osobama neće puno smetati to što im je ‘društveni ugled’ sada manji i što ih mlađi, zbog borbe za preživljavanje, često ne smatraju ravnopravnim članovima društva.
Što dulje ostati aktivan
Unatoč tomu, umirovljenici se ne bi trebali prepuštati katastrofičnim gospodarskim vijestima niti biti ožalošćeni zbog nerazumijevanja mlađih za njihove probleme, nego prihvatiti svoju starost i nastojati što kvalitetnije iskoristiti vrijeme koje im je dano i prekid radnog odnosa shvatiti kao priliku da se posvete sebi i svojim užicima. Sanja Jagarić Nola savjetuje umirovljenicima da što dulje ostanu aktivni – bilo da se nastave baviti svojim zanimanjem u nekom drugom obliku bilo da se uključe u rad neke udruge ili kluba, nađu novi hobi ili se vrate nekim starim, od kojih bi se neki mogli iskoristiti i kao dodatni prihod u teškim vremenima.
Tekst: Iva Ćurić/Lisa
Fotografije: Profimedia
Komentari