Svjedočili ste situaciji u kojoj su neko dijete zlostavljali njegovi vršnjaci, roditelji ili odrasle osobe? Jeste li što poduzeli da ga zaštitite ili ste samo promatrali i pustili da to riješi netko drugi? Znate li da okretanjem glave na drugu stranu postupate jednako kao i zlostavljač?
Nerijetko možemo možemo čuti priče o zlostavljanju u školi i o tome kako su djeca nasilna prema slabijima od sebe. Naguravanje, vrijeđanje, psovke i prijetnje sastavni su dio života zlostavljanog djeteta. Iako malo tko ostaje ravnodušan na tugu bespomoćnog djeteta, rijetki imaju hrabrosti nešto uistinu i poduzeti. Udruga Hrabri telefon pokrenula je kampanju ‘Ako samo promatraš, kao da zlostavljaš’ upravo zato da bi potaknula svjedoke nasilja da bez zadrške obavijeste nadležne institucije o nasilju. O toj hvalevrijednoj kampanji govorile su nam predsjednica Hrabrog telefona prof. Hana Hrpka te koordinatorica kampanje i psihologinja Ella Selak Bagarić. Svoje iskustvo s nama je podijelila i Petra, iskusna volonterka Hrabrog telefona koja i danas pamti priču o jednom hrabrom dječaku koji se nije ustručavao pomoći svom zlostavljanom prijatelju. “Tražio je savjet što učiniti. Pohvalila sam ga što se odlučio javiti i potaknula ga da razgovara s prijateljem. Naš ga je zajednički razgovor ohrabrio – što upravo i jest naš cilj”, zaključuje naša sugovornica Petra.
Zlostavljano dijete treba pomoć
United States Department of Health and Human Services zlostavljačem smatra osobu koja je nasilna prema djetetu, ali i osobu koja ima saznanja o zlostavljanju bilo da je svjedok (a nije spriječio ni prijavio nasilje) ili sudionik (zlostavlja dijete zajedno sa zlostavljačem). Ta definicija uključuje i osobu koja pretpostavlja, naslućuje da se zlostavljanje događa, ali ne čini ništa da bi pomogla djetetu. ‘Svjedoci nasilja često oklijevaju o sumnji na zlostavljanje djece obavijestiti nadležne institucije jer smatraju da nemaju dovoljno dokaza ili da pretjeruju, a usto se boje da će uništiti djetetovu obitelj. Također, misle da će netko drugi obavijestiti o nasilju i nerijetko se boje osvete počinitelja. Ovi se razlozi svakako mogu razumjeti, ali s obzirom na ponekad vrlo teške i dugotrajne posljedice zlostavljanja, ohrabrujemo ih da nas nazovu i s nama podijele svoju sumnju’, smatraju predsjednica Udruge Hrabri telefon Hana Hrpka i psihologinja Ella Selak Bagarić koje putem kampanje ‘Ako samo promatraš, kao da zlostavljaš’ potiču one koji primijete neki oblik nasilja da o tome obavijeste nadležne institucije – centar za socijalnu skrb, policiju i državno odvjetništvo. To mogu učiniti i putem anonimnog i besplatnog poziva na Hrabri telefon za djecu – 116 111. Zakoni u Hrvatskoj idu na ruku zlostavljanoj djeci, no ono što nedostaje jest dovoljno stručnjaka u sustavu. ‘Zapošljavanje više stručnjaka mentalnog zdravlja i ulaganje u edukaciju svih koji kroz profesiju dolaze u kontakt s djecom pridonijelo bi zaštiti djece’, zaključuju naše sugovornice.
Na web stranici www.hrabritelefon.hr mogu se preuzeti brošure o svakom obliku nasilja nad djecom koje sadrže opis indikatora sumnje. Također, na Hrabrom telefonu su stručnjaci koji su educirani za prepoznavanje ‘simptoma’ i svi koji sumnjaju na zlostavljenje mogu nazvati te se besplatno i anonimno konzultirati.
Tekst: Sandra Horvat/Lisa
Foto: Profimedia
Komentari