Ne dopustite da vas vaši stavovi o sebi i okolina pokolebaju, nego naučite kako sebe motivirati da korak po korak uspješno stignete - tamo gdje ste namjeravali!
Mnogi ljudi na početku svake nove godine donose odluke u želji da poboljšaju kvalitetu svog života, da unesu neke promjene koje će ih usrećiti i(li) učiniti boljim ljudima… U sedmoj godini krize u kojoj se naše društvo nalazi već podosta sumnjamo u uspjeh mnogih naših ciljeva zbog neizvjesnosti i nesigurnosti koja vlada u svim aspektima života. No iskustvo nas uči da samo malim i upornim koracima možemo stići do cilja. U svemu tome, objašnjava prof. psih. Tanja Pureta, specijalistica industrijske i organizacijske psihologije i direktorica centra za poslovno savjetovanje Ramiro, jednu od najvažnijih uloga u našem životu i uspjehu na svim područjima ima – samomotivacija, odnosno ‘alat’ kojim sami sebe tjeramo da stremimo vlastitom cilju!
“Samomotivacija je naš unutrašnji pokretač u svrhu dolaska do određenog željenog cilja. Samomotivacija se događa spontano ako nam je cilj jako važan ili jako primamljiv. Primjerice, ako smo jako gladni, žedni ili nam je hladno, bit ćemo trenutačno motivirani poduzeti određenu akciju da prekinemo to neugodno stanje. Međutim, ako nam se istodobno događa nešto što nam je još važnije, primjerice odlučujući trenutak nekog sportskog događaja, blizina voljene osobe, neki zanimljiv film ili sl., moguće je da će to zasjeniti našu glad, čak i do te mjere da je uopće nećemo osjećati. Dakle, priča o samomotivaciji nije uopće jednostavna i predvidiva, jer na iste podražaje nećemo svi reagirati na isti način, niti će nam svima iste stvari biti važne do te mjere da nas potaknu na neku akciju”, objašnjava Pureta.
Generalno se može reći da svi imamo veliki potencijal za ostvarenje brojnih ciljeva, a hoćemo li ih uistinu i ostvariti, jako ovisi o tome koliko su nam važni, odnosno koliko nam je stvarno stalo do njih. Čini se da nam je svima generalno lakše pokrenuti se na akciju u trenutku kada nam prijeti neka opasnost ili gubitak nečega važnoga. Primjerice, što se više bliži rok za neki zadatak koji trebamo ostvariti, to osjećamo veći pritisak koji kao da nas gura u akciju. Taj pritisak je strah od negativnih posljedica našeg kašnjenja ili neodrađivanja aktivnosti. Naime, ako je rok daleko, čini nam se da imamo
puno vremena ispred sebe, pa odugovlačimo s početkom, jer osjećamo kao da se unutar nas nije stvorila ‘kritična masa’ energije potrebne da započnemo i ustrajemo u nekoj aktivnosti do njezina kraja.
“Upravo u generiranju te energije potrebne za akciju krije se tajna samomotivacije. Oni koji jasno znaju što žele i važno im je to postići nemaju nikakvih problema s tom energijom, jer se ona sama stvara svaki put kada pomisle na primamljiv cilj i dobrobiti koje proizlaze iz njega. Nažalost, za većinu ljudi je u generiranju te energije puno učinkovitija neka vanjska prijetnja nego njihova unutarnja želja da ostvare neki boljitak za sebe. Na našu samomotivaciju snažno utječu naši stavovi i uvjerenja o sebi i svijetu oko sebe. Ako mislimo da smo sposobni doći do nekog cilja, riješiti problem i sl., velika je vjerojatnost da ćemo se i odvažiti na takvu aktivnost. No, ako mislimo da nismo sposobni doći do nečega, onda je gotovo sigurno da to nećemo ni pokušati, jer smo ionako osuđeni na neuspjeh”, kaže Tanja Pureta. Postoji jedna izreka Henryja Forda: “Ako mislite da možete ili mislite da ne možete, u oba slučaja ste u pravu”.
Naši stavovi o sebi u velikoj mjeri potječu iz naše okoline. Neke smo stekli u djetinjstvu, kada su nas stariji o(bes)hrabrivali u nastojanjima da istražimo svijet oko sebe. Ako smo češće slušali izjave poput Ti to ne možeš!’, ‘Past ćeš!’, ‘Ne idi tamo!’, ’To je preteško za tebe!’ i sl., velika je vjerojatnost da su se negdje usadile u našu glavu te i danas negativno utječu na nas. I obratno – izjave ohrabrenja naš su veliki kapital. Naravno, na naše stavove o sebi utječu i opći društveni stavovi. Naime, ako stalno slušamo da smo u krizi, da nema izlaza, da je sve veći broj nezaposlenih, siromašnih…, možemo dobiti dojam da su sve to prejake sile da bismo se s njima kao pojedinci mogli boriti. Tad nam se može javiti osjećaj bespomoćnosti, koji nas može paralizirati već i pri samoj
pomisli na neku aktivnost.
“Temeljni preduvjet za ostvarivanje uspješne samomotivacije jest osvještavanje stavova ili slike o sebi te rad na njezinoj pozitivnoj promjeni kako bi postala naša glavna pokretačka snaga. Naime, ako smo dosad nesvjesno i dopustili da se naši stavovi i slika o sebi formiraju pod utjecajem okoline, u odrasloj dobi možemo i moramo ove naše temeljne odrednice uzeti u svoje ruke i formirati ih u
skladu s obim što stvarno jesmo. Naime, sigurno smo od djetinjstva do danas imali prilike biti uspješni u brojnim situacijama, a da o sebi još uvijek mislimo da smo neuspješni, jer taj svoj stav stečen u djetinjstvu nismo nikad pogledali u svjetlu novih činjenica. Štoviše, svaki put kad smo postigli neki uspjeh, vjerojatno smo ga pripisali sreći, a neuspjehe smo pripisivali sebi. Vrijeme da ispravimo tu nepravdu prema sebi i svakodnevno se prisjetimo svih uspjeha te dopustimo da nas preplavi ponos zbog njih, jer na taj način stvaramo novu, bolju i nadasve istinitiju sliku sebe”, kaže naša sugovornica.
“Osim toga, najvažnija sila motivacije je svijest o tome što nam je doista važno, što želimo postići, do čega doći, kako živjeti… Tu našu viziju bolje budućnosti koju želimo za sebe i što nam ona konkretno donosi u smislu osjećaja dobrobiti trebamo što jasnije zamisliti kako bi postala svojevrsni magnet koji nas privlači prema njezinu ostvarenju. Prilikom poteškoća na putu do cilja već i sama pomisao na nju može nam otvoriti čitav rezervoar energije, toliko potrebne za prevladavanje osjećaja straha, očaja i svih drugih negativnih stanja zbog kojih obično pokleknemo i odustajemo”, objašnjava nam Kad postignemo neki uspjeh, obično ga pripisujemo sreći, a neuspjehe sebi. Ispravite tu nepravdu prema sebi i svakodnevno se prisjeti psihologinja Pureta. Kada zacrtamo jasan cilj, moramo biti svjesni da se on neće ostvariti preko noći, pogotovo ako se radi o nekom kompleksnijem cilju (završetak edukacije, postizanja željene težine…).
Svaki cilj sastoji se od niza podciljeva koje trebamo postići da bismo došli do ultimativnog stanja kojem težimo. I upravo se u tome nalazi sva teškoća, ali i draž. Jer ako smo svjesni što točno trebamo raditi svaki dan ili tjedan da bismo došli do cilja, onda to možemo isplanirati i veseliti se svakom i najmanjem postignuću. Dakle, svaki put kad se odreknemo samo jedne cigarete ili jednog kolača, bliži smo cilju. I tako korak po korak sve dok ne vidimo i konkretnu promjenu, koja nas još više osnažuje na tom putu. Treba se usmjeriti na male uspjehe i na to da ih možemo ponoviti, jer smo već puno puta uspjeli u tome. Naše velike želje svaki dan se nalaze na malim kušnjama. Sve što trebamo jest strpljivo se i dosljedno odupirati njima, pa ćemo ostvariti i najveće ciljeve. Osim toga, izgradit ćemo i karakter čvrste i hrabre osobe koja lako pronalazi samomotivaciju da ostvari sve što želi. Kao što kaže poznata izreka: ‘Zrno po zrno – pogača, kamen po kamen – palača!’
Tekst: Nikolina Petan
Foto: Profimedia
Komentari