U Galeriji Miroslav Kraljević u Šubićevoj 29 u Zagrebu, 18. prosinca otvara se izložba Ane Kuzmanić, koju možete pogledati sve do 23. siječnja 2016.
U posljednje dvije godine se kao jedna od okosnica galerijskog programa javlja podrška mladim umjetnicima pri produkciji novih radova. U situaciji u kojoj su javna davanja za nezavisnu kulturu minimalna i nesigurna, Galerija Miroslav Kraljević pokušava djelovati kao katalizator i platforma razvoja, te pružiti umjetnicima savjetodavnu i financijsku podršku pri realizaciji novoga rada. Galerija jednom godišnje raspisuje Natječaj za produkciju novoga rada koji je otvoren umjetnicima do 35 godina i na koji se prijavljuju projekti koji su tek u začetku. Nakon izložbe Ive Cepanec Masters u rujnu 2014. godine, na drugom je natječaju izabran prijedlog Ane Kuzmanić.
Interdisciplinarno umjetničko istraživanje Ane Kuzmanić započinje iščitavanjem dječjih slikovnica iz različitih vremenskih perioda i prostora s fokusom na prostor bivše Jugoslavije. U istraživanju se posebno istaknula knjiga ˝Jedva čekam da odrastem: poruke djece odraslima˝ urednice Branke Praznik koja ujedno postaje početna točka daljnjeg umjetničkog istraživanja. Knjiga je izdana u Zagrebu 1980. godine, a prenosi izjave djece o njihovoj svakodnevnici. Knjiga podjednako odražava lokalnu povijest kao i autoričino osobno iskustvo djetinjstva (Ana je rođena 1980). Međutim, dok su dječje izjave u knjizi interpretirane politički neutralno, Ana Kuzmanić ih iščitava kroz ideologiju vremena i mjesta u kojem su nastali.
Inspirirana knjigom, Ana Kuzmanić osmišljava seriju interaktivnih radionica s djecom u dobi od šest do osam godina (ukupno tri radionice održane su u listopadu i studenom 2015. u suradnji s pedagoginjama Ivanom Đulom i Milicom Kostanić iz platforme Artarea). Kroz radionice su prikupljene pisane i likovne reakcije djece, a s njima su obrađene četiri teme: odnos s odraslima, iskustvo javnog prostora, rat i sukob te njihove osobne želje.
Tokom radionica Ana je koristila brojne slikovnice kao podlogu za otvaranje tema i rasprava da bi potom razvila vlastitu metodologiju za prikupljanje dječjih svjedočanstava. Središnja tema Aninog rada jest prepoznati kako se kod djece manifestiraju ideološke pretpostavke u riječ, sliku i natpis. Djetinjstvo je uvijek proizvod ideološke konstrukcije – djeca prenose ono što vide u medijima, čuju kod kod kuće i uče u vrtićima.
Kroz izložbu autorica stoga teži prikazati dvije prizme ideološke konstrukcije djetinjstva – s jedne strane društvo kasnog jugoslavenskog socijalizma, a s druge strane društvo uznapredovalog kapitalističkog konzumerizma. Odabirom dječjih izjava koje će pokazati na izložbi, autorica daje vlastitu sliku odnosa djeteta i njegove okoline, a njeno je istraživanje prvenstveno orijentirano na osvještavanje kompleksne mreže ideoloških odnosa u društvu. Na taj način rad Ane Kuzmanić prerasta prostor za prezentaciju dječjih izjava i teži postati prostor dijaloga, te platforma za društveno i političko djelovanje.
Komentari