Uoči otvorenja samostalne izložbe akademskog kipara Roberta Jozića naziva 'Krdo', u Laubi, razgovarali smo s ovim nagrađivanim akademskim kiparom i profesorom na Akademiji u Splitu
1. Otkrijte nam kako se postaje kiparom, jeste li oduvijek znali da će se vaša karijera razvijati u tom smjeru?
Svakako kreće iz osnovne i srednje škole kada pokazujem povećan interes prema likovnoj nastavi. S vremenom su nastavnici prepoznali određenu kvalitetu i uputili me u taj svijet. Kasnije je to išlo svojim tokom te sam upisao srednju umjetničku, no najbitnija stvar je akademija gdje naučiš nove tehnike, od gline, crtanja do općih predmeta. Mene je osobno vuklo dalmatinsko podneblje, tj. kamen kojega kod nas ima svugdje. To je materijal koji ima mnogo prednosti i prostora za usavršavanje, a naslanja se na tradiciju starih majstora. Sve ide nekakvim svojim uspinjanjem, čovjek se razvija u svakom pogledu što utječe na rad. Mijenjaju se tehnike, materijali, istraživanja. Bitna mi je i komponenta otkrivanja pa sam tako jedno vrijeme dosta dugo radio s drvetom, sada kartonom, ali uvijek se vratim kamenu, direktno ili indirektno. S najnovijom izložbom ‘Krdo’ sam radio s kartonom i on je jako dobar i podatan, inspirativan, pruži ti koliko može. Dobivam ga kroz donaciju i mislim da ću nastaviti s njim. Da, kiparstvo je definitivno zanimanje, hobi i život.
2. Radite i kao profesor na splitskoj Akademiji, imaju li danas mladi dovoljno žara za kiparstvom?
To je dosta specifično jer je kod nas mali broj studenata. Na godinu primamo pet ili šest osoba. Na njima je da ustraju i trude se. Zanimanje je svakako ugodno i ispunjava čovjeka, ali u današnjem svijetu i načinu života nisam siguran koliko se može profitirati. Ima dosta mladih koji se u tome ne snađu, a talentirani su. No ja sam siguran i to se do sada uvijek pokazalo, da se određeni trud isplati. Njima se na akademiji nudi prostor i znanje, mi smo im na raspolaganju, a na njima je koliko će sudjelovati, pitati. Evo recimo meni i na pripremi ‘Krda’ pomažu studenti, tu mogu shvatiti kako stvar funkcionira pri izradi. U principu velika većina naših studenata ima visoke ocjene i trude se na kolegijima.
3. Izložba ‘Krdo’ koju ćemo moći vidjeti u Laubi inspirirana je gnuovima, antilopama na dnu hranidbenog lanca. Vi ih postavljate tako da jedan drugome čuvaju leđa što ih u konačnici čini jačima. Može li se povući paralela s ljudskom vrstom, u smislu nužnosti vjerovanja i pouzdanja jedni u druge?
Najčešće ide prema toj usporedbi. Često govorim da kada radim nešto, a vjerujem kako bi se i kolege složile, svoje stavove prezentiramo kroz rad. Moja ideja je da konačno mišljenje o ‘Krdu’ ostane na prosudbi samog promatrača. No definitivno se može povući ta paralela sa sociološkom tematikom samog društva. Gnuovi su mnogobrojni, ali nesložni, oni bježe, ne ujedinjavaju se. Današnji svijet je također u jednoj mjeri nesložan, često ljudi gledaju samo svoje interese. Zanimljiva mi je i ta poveznica čovjeka i prvih radova. Gnu mi je arhetipski, prapovijesni, snažan je i iskonski. Fizički on nije graciozan niti posebice zanimljiv, njegova ljepota je svedena na minimum.
4. Jako su popularne vaše ‘Žice’, čeka se mjesecima. Otkrijte nam o čemu se radi, kako one točno nastaju? Ispričajte nam proces od vizije do realizacije. Svaka ima dozu humora, ironije, što vas inspirira za te radove?
Žice su skroz drugačija priča. One su u biti počele slučajno. Na podu u ateljeu je bio komad žice zanimljiva oblika. Tako sam krenuo u daljnje oblikovanje do nečeg jednostavnog, a smislenog. Svaka od njih ima poseban karakter, čiste su što mi je bitno, savitljive, a opet sadržajne. Malo me podsjećaju na strip, imaju svoju poruku koja je neopterećena. Shvatio sam da ljudima izazivaju osmijeh, vedre su i imaju svoju šaljivu stranu, a pri tome ne diraju u dubinu. Njih razumiju od djece iz vrtića do odraslih, svi nađu tu priču. U zadnjoj fazi ih kombiniram s tankim šperpločama, sve je bijelo, crno ili sivo, a dio koji nedostaje upotpuni žica, čime se stvara određena sinergija.
O kiparu:
Hrvatski akademski kipar Robert Jozić rođen je 1978. godine i član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika u Splitu. Diplomirao je kiparstvo na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu, a 2010. godine upisuje doktorski studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Slavomira Drinkovića. Uz brojne samostalne izložbe sudjeluje na brojnim skupnim izložbama poput izložbe natječajnih radova za spomenik Anti Starčeviću u Osijeku 2006. godine, gdje osvaja glavnu nagradu za rad nastao u suradnji s kiparom i arhitektom Filipom Tadinom. S navedenim autorom ostvaruje cijeli niz radova te su dobitnici brojnih nagrada.
Komentari