Zašto je čitanje potrebno i važno i kako odabrati pravu knjigu

Čitanje knjiga, osim što nas opušta i zabavlja, ono nas (dokazano) liječi i čini boljim ljudima. Ipak, neće nas svaka knjiga duhovno obogatiti i zato treba pametno odabrati. A što? Stručnjaci preporučuju književne klasike

Jedni vole knjige jer ih čitanje opušta, drugi jer vole naučiti nešto novo. Čitanjem knjiga, osim što razvijamo moždane stanice (jer mozak tako trenira pamtiti podatke i njegov se kapacitet s vremenom povećava), obogaćujemo vokabular, razvijamo kreativnost i inspiriramo se na nove stvari. Također, knjige su zabavne jer imamo mogućnost uživljavanja u doživljaje glavnih junaka i proživljavanja njhovih avantura u svojoj mašti. Nadalje, knjige povezuju i potiču na sklapanje prijateljstava, jer ako ste ljubitelj određenog autora, možete se učlaniti u fan club te stvarati kontakte i dijeliti iskustva s istomišljenicima iz cijelog svijeta. To što trenutačno u rukama držite svoj omiljeni magazin i čitate ovaj tekst pokazatelj je da i sami volite čitati i nadograđivati svoja znanja. No zašto je čitanje važno i potrebno? Zašto nas privlače određeni naslovi i što oni govore o nama? Jeste li čuli za biblioterapiju? Odgovore saznajte u nastavku.

Verbalno izražavanje u krizi 

Istraživanja pokazuju kako su Hrvati narod koji jako malo čita – čak 52 posto osoba nije pročitalo nijednu knjigu u posljednjih godinu dana. Na pitanje zašto tako malo čitamo osvrnula se
prof. Marina Katinić, koja smatra kako se s razvojem računalne tehnologije smanjio broj čitača, ali i duljih tekstova općenito. No, iako je trend čitanja opao i skeptici znaju reći kako će elektroničko vrijeme pregaziti kulturu čitanja knjiga, stručnjaci ipak tvrde drukčije. “Iako je čitanje opalo u odnosu na 20. stoljeće, koje je dosadašnji bibliovrhunac, još uvijek je tu cijela vojska pisaca, izdavača, čitatelja. Istraživanje provedeno među izraelskim studentima, koji su izjavili da lakše čitaju tekstove na računalu, pokazalo je da ipak bolje obrađuju tekstove koji su im dani u papirnatom obliku. Više zabrinjava to što je poprilično opala tzv. funkcionalna pismenost – sposobnost da razumijemo i interpretiramo tekst, da izdvojimo bitno i logički artikuliramo cjelinu njegova značenja. Također, kod djece i mladih rječnik je osiromašio i smanjio se, što potvrđuje prof. Zlata Strunje na temelju dugogodišnjega proučavanja školskih zadaća. Učenici mnogo manje ili gotovo ništa ne čitaju u odnosu na prijašnje, nedigitalne naraštaje (govorenje, pisanje i slušanje također bilježe pad)”, kaže prof. Katinić i objašnjava kako je verbalno izražavanje u krizi, a to je tako jer je čitanje vrlo složena misaona operacija koja zahtijeva usredotočenost i vrijeme.

Riječ govori tisuću slika

“Za primanje slike, danas prevladavajućega prijenosnika poruka, potrebno je puno manje vremena i napora. Odatle krilatica – slika govori tisuću riječi. No moglo bi se isto tako reći da riječ govori
tisuću slika, jer svaku pročitanu književnu situaciju svatko od nas predočava na jedinstven, osoban način. S druge strane, čitanje razvija kritičko mišljenje, dovodi do bolje informiranosti, bržeg i valjanijeg zaključivanja, te tako lakše možemo razotkriti razne podvale koje dolaze iz svijeta politike i oglašavanja”, objašnjava prof. Marina Katinić.

Čitateljske navike u Hrvata

Kako bismo znali što se događa, redovito čitamo portale, novine ili stručnu literaturu. I rijetko koja osoba svaki dan ne pročita putem nekog medija što se događa u svijetu. Ipak, u ovom tekstu govorimo o čitanju beletristike ili, kako se ona još naziva, lijepa književnost, i o tome kakav odnos imamo prema njoj. “O čitateljskim navikama hrvatskih neprofesionalnih čitača (od kojih posao ne zahtijeva da čitaju književna djela, a takvih je više od 95 posto) zanimljivo je istraživanje proveo Lovro Škopljanac s Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Zanimalo ga je što sami čitači kažu o svojim književnim sjećanjima, kojih se knjiga najbolje sjećaju i zašto. Očekivano, pokazalo se da obrazovaniji ljudi više čitaju i da žene čitaju više od muškaraca. Ne baš toliko očekivano, ispalo je da se ispitanici najbolje sjećaju djela koja nazivamo ‘književnim kanonom’, odnosno klasika ili mnogima toliko omražene lektire. Kao glavno uporište sjećanja kod većine su se najbolje očuvali ruski realisti: Dostojevski i Tolstoj. Tu su zatim Krleža, Andrić, Flaubert…, a i Tolkien se visoko plasirao”, kaže prof. Katinič te dodaje kako najbolje pamtimo ona djela koja smo pročitali u svojoj mladosti – između 15. i 25. godine.

Kako izabrati knjigu?

“Pokazalo se i da tekstovi kojih se sjećamo puno govore o nama. Npr. jedna socijalna radnica koja je sudjelovala u istraživanju izvrsno se sjećala svih djela u kojima se kao likovi pojavljuju osobe s ruba društva. Sjećanje na knjige, kako tvrdi Škopljanac, nije nešto što ovisi o eksternim faktorima, nego isključivo o strukturi osobe i načinu na koji ta osoba doživljava svijet oko sebe, pa zatim i pamti.
Također, zanimljivo je i to što su se ispitanici rado prisjećali pročitanih knjiga i dijelili svoja sjećanja, bez obzira na to što su ona ponekad uključivala tugu. Neka druga istraživanja, kojih se Škopljanac dotiče, kažu da je veća vjerojatnost da će više čitati osobe kojima je u djetinjstvu bila dostupna obiteljska knjižnica; u ludim godinama puberteta nismo baš skloni izvlačiti knjige iz polica, no ta se navika poslije razvije”, objašnjava naša sugovornica koja kaže kako mlađi Hrvati još uvijek razmjerno malo čitaju (nešto više u Istri, Međimurju i Zagrebu).

Književno je tržište napregledno i nerijetko se uz bok književnih remek-djela nalaze i površnija literarura. Kako onda znati koja je knjiga prava za vas? “Ako pogledate komentare na koricama s citatima iz New York Timesa i sličnih izvora, ispada da je svaka knjiga kultna, djelo koje ne smijete propustiti. To nije pouzdan kriterij. Slušanje književnih kritičara može pridonijeti poznavanju književnosti, ali i oni slijede određene trendove i mode. Dakle, ni to nije posve pouzdano. Moj je savjet pomalo djetinjast i proizlazi iz vlastitoga iskustva: na dobru i kvalitetnu knjigu najčešće će vas uputiti osoba kojoj je stalo do vas, kojoj vjerujete. Zapravo, još radikalnije, čini mi se da ne pronalazimo mi knjige, nego one nas”, kaže prof. Katinić i dodaje da ima dobro napisanih bestselera, ali savjetuje da ne nasjedamo na lektiru za mase.

S djecom na radionice

“Nemojte čitati nešto zato što to svi čitaju. Svakako čitajte i klasike. Tako nikada nećete pogriješiti jer klasici i jesu ono što je preživjelo žrvanj vremena i ostalo u književnom sjećanju čovječanstva’, kaže prof. Marina Katinić te za kraj svima preporučuje da sa svojom djecom odu na radionice biblioterapije koje se održavaju u zagrebačkoj udruzi Balans Centar.

Preporučujemo

Komentari