Simptomi sindroma iritabilnog crijeva su različiti, pa ni liječnici ne mogu sa sigurnošću reći kako se ova bolest liječi. Ipak, najbolji rezultati postižu se kombinacijom posebnih prehrambenih režima, kretanjem i psihoterapijom
Iz crijeva se čuje klokotanje ili tutnjava, a sve je popraćeno osjećajem pritiska i bolovima. Cijeli se probavni proces pretvorio u pravu noćnu moru. Neki se zbog snažne nadutosti popraćene vjetrovima jedva usuđuju izaći iz kuće, drugi pak često moraju ići na wc, a neki danima nemaju stolicu. Ako liječnici ne pronađu konkretan uzrok ovih raznolikih simptoma, dijagnoza najčešće glasi: sindrom iritabilnog crijeva. Riječ je o učestalom poremećaju, koji se u razvijenim zemljama može javiti kod čak 15 posto stanovništva. Žena je pritom dvostruko više od muškaraca. Mnoge pogođene osobe i dalje se bore s predrasudama, a često ih se smatra i hipohondrima. Stručnjaci su, međutim, pouzdano utvrdili da ova bolest želuca i crijeva ima tjelesne uzroke. Usprkos tome i dalje ne postoje specijalni testovi za dijagnosticiranje sindroma iritabilnog crijeva.
Metoda isključivanja
Gastroenterolozi se i danas služe metodom isključivanja. Pritom se ispituje je li oboljela osoba alergična na neku vrstu hrane, ima li upalnu bolest crijeva, jesu li u pitanju paraziti… Kako bi se to utvrdilo, radi se pregled trbušne šupljine, u okviru kojeg će liječnik opipati taj dio tijela, napraviti pregled ultrazvukom, kao i endoskopski pregled, koji se obavlja uz pomoć fleksibilnog endoskopa te koji omogućuje i uzimanje uzoraka tkiva. Jednako je važan i razgovor s oboljelom osobom o poteškoćama koje osjeća, o životnim navikama i općem stanju.
Nema jedinstvenog uzroka
Čini se da strahovi pojačavaju sindrom iritabilnog crijeva, jer stijenka crijeva u osoba koje pate od sindroma osjetljivije reagira na hormone stresa nego stijenka u zdravih osoba. Osim toga, osobe koje boluju od sindroma iritabilnog crijeva češće pate od depresije, što se može riješiti primjenom antidepresiva i psihoterapije. Usprkos tim spoznajama liječnici se slažu s tim da psiha nije jedini faktor kada je riječ o uzrocima obolijevanja. Baš kao što se oboljeli suočavaju s različitim zdravstvenim problemima te kao što za utvrđivanje te bolesti nema pojedinačne dijagnostičke metode, tako za sindrom iritabilnog crijeva ne postoji jedan jedinstveni uzrok. S obzirom na to da ne postoji samo jedan uzročnik, znanstvenici stalno iznova pronalaze nove dijelove slagalice, koji očigledno pridonose razvoju ovog sindroma.
Studije pokazuju da crijevna stjenka kod oboljelih od sindroma iritabilnog crijeva često sadrži gušću mrežu živaca nego ona u zdravih osoba. Uzrok za to bi mogle biti sitne ozljede, koje prerastaju u upalu. Na taj se način aktivira proizvodnja tjelesnih transmitera, koji potiču rast novih živčanih vlakana. Posljedica toga je pojačan osjećaj bola. Živčani podražaji, koje odašilje crijevo, u zdravih osoba djeluju na one dijelove mozga koji ublažavaju osjećaj bola. U osoba sa sindromom iritabilnog crijeva pak dolazi do aktiviranja osjetljivijih dijelova.
Specifična dijeta
Dokaz za to pružio je eksperiment u okviru kojeg je sudionicima u crijevu napuhan minijaturni balon. Za zdrave osobe rastezanje stijenke crijeva nije predstavljalo nikakav problem, dok je za osobe koje pate od sindroma iritabilnog crijeva to bilo iznimnoo bolno. Upravo zato mnogi od njih ne podnose određene namirnice, i to prije svega one koje izazivaju osjećaj nadutosti. Kako bi se pomoglo osobama s takvim poteškoćama, osmišljena je low-FODMAP dijeta. FODMAP? Ta je riječ kratica za ‘fermentirajući oligosaharidi, disaharidi i monosaharidi te polioli’. Naziv se odnosi na skupinu tvari koje sadrži veliki broj namirnica, a koje tanko crijevo u nekih osoba teško uspijeva preraditi. Pacijenti koji boluju od sindroma iritabilnog crijeva trebaju smanjiti unos tih tvari i to tako što će se tijekom određenog vremena odreći namirnica s velikim udjelom fruktoze (jabuke, kruške ili suho voće) i laktoze (sladoled, mlijeko, sir). Na taj se način sindrom iritabilnog crijeva doduše neće izliječiti, ali će se u većini slučajeva ublažiti tegobe. Pritom je važno znati da bi se prije započinjanja ove dijete trebalo konzultirati s liječnikom.
Narušena prirodna ravnoteža
U crijevima osoba sa sindromom iritabilnog crijeva žive drukčije bakterije nego što se mogu naći u zdravih osoba. To znači da je prirodna ravnoteža narušena, što može biti posljedica snažnih proljeva, (preboljelih) infekcija enterohemoragijskom Escherichijom coli, salmonele ili terapije antibioticima. Ponekad u takvim slučajevima pomaže uzimanje probiotičkog jogurta sa žlicom. Takvi jogurti sadrže bakterije mliječne kiseline kao što su bifidobakterije i laktobacili, koji obnavljaju oštećenu crijevnu floru. Ako to nije dovoljno, može se posegnuti za probioticima u obliku tableta, koji u crijeva donose više od sto milijuna živućih bakterija. Budući da su različiti sojevi bakterija učinkoviti za određene simptome bolesti, prije uzimanja ovakvih tableta potrebno je posavjetovati se s liječnikom ili ljekarnikom.
Bez obzira na to što oboljele od sindroma iritabilnog crijeva često muče snažni simptomi kao što su proljev, zatvor, osjećaj nadutosti i bolovi u trbuhu, za sve njih ipak postoji i dobra vijest: riječ je o bolesti koja nije opasna. U budućnosti će jedna od opcija možda biti takozvana transplantacija stolice. U okviru tog postupka se pročišćena stolica zdrave osobe prenosi u crijevo pacijenta. Ova se metoda i dalje nalazi u testnoj fazi. Ovaj postupak, među ostalim, sa sobom nosi rizik da se tuđom stolicom prenesu i bakterije Firmicutes, koje pospješuju debljanje, ili pak da se izazovu metabolički poremećaji, kao što je dijabetes.
Dok se ne pronađe učinkovito rješenje za ovaj poremećaj, liječnicima ne preostaje ništa drugo nego propisivati lijekove, kojima se ublažavaju tegobe. Budući da simptomi povezani sa želucem i crijevima pacijente često prate tijekom cijelog života, svaki bi od njih i sam trebao pokušati otkriti što mu koristi, a što ne. Najbolji rezultati postižu se kombinacijom posebnih režima prehrane, odnosno dijeta, kretanja, opuštanja, razgovora u okviru grupa za samopomoć i psihoterapije. Važno je i izdvojiti dovoljno vremena za odlazak na wc. Primjenom ovih preporuka tegobe se najčešće uspijevaju znatno ublažiti.
SOS savjeti za…
… bolove u želucu
Toplina ublažava grčeve. Termofor napunite toplom vodom i stavite ga preko odjeće na bolno mjesto. Pomoći mogu i toplinski flasteri dostupni u ljekarnama. Vježbe opuštanja i disanja umiruju živčani sustav. Korisno je i prstima kružiti oko pupka u smjeru kazaljke na satu. Za homeopatsku terapiju prikladan je pripravak Magnesium-phosphoricum D3.
… nadutost
Topli čaj od koromača, kima ili kamilice umiruje crijeva i smanjuje nadutost. Kako probavni trakt ne bi opterećivala još veća količina zraka, trebalo bi se odreći gaziranih napitaka, gotovih jela, povrća bogatog balastnim tvarima i zelenih smoothieja koji sadrže kelj ili kupus. Posegnuti se može za sredstvima protiv nadutosti ili tabletama ugljena.
… proljev
Kao pomoć mogu poslužiti namirnice koje ‘zatvaraju’, kao što su naribane jabuke, zeleni čaj (koji ostavite da se dugo namače) ili juha od mrkve začinjena s malo soli.Višetjedna terapija ljekovitom glinom normalizirat će rad probavnog trakta. Pobornici homeopatije mogu se odlučiti za pripravak Veratrum album D6.
… zatvor
Sjedenje u toploj kupki potaknut će prokrvljenost u trbušnoj šupljini, a time i probavu. Kretanja crijeva potiče i rakija šljivovica ili pak preskakanje užeta. Isto vrijedi i za redovite šetnje, koje će ujedno pridonijeti smanjivanju unutarnje napetosti. Izbjegavajte bijeli kruh i tjesteninu, kolače i kekse od pšeničnog brašna, raž te ječam.
Novi dijagnostički postupci
Neki znanstvenici testiraju sluznicu crijeva na alergijske reakcije, a drugi istražuju bakterije u crijevima kako bi otkrili ‘mikrobski otisak’.
Test crijevne sluznice
Na Sveučilišnoj klinici Schleswig-Holstein u Kielu znanstvenici razvijaju dijagnostičku metodu, koja funkcionira slično kao i Prick-test u okviru kojeg se na kožu nanose alergeni, kako bi se utvrdile alergijske reakcije. Kod sindroma iritabilnog crijeva crijevna se sluznica testira uz pomoć konfokalne laserske endomikroskopije. Pacijentu se ubrizgaju anestetik i kontrastno sredstvo. Uz pomoć endoskopa liječnik preko jednjaka i želuca dospijeva u dvanaesnik. Tu se na sluznicu crijeva nanose alergeni iz prehrambenih namirnica kao što su pšenica, kvasac i soja te se promatra do kakvih staničnih promjena dolazi i javljaju li se problemi. “Na ovaj način dokazujemo dinamičke promjene stanica u okviru procesa razvoja bolesti, koji se odigrava iznimno brzo, ali istovremeno u tijelu uzrokuje znatne poteškoće, kao što su osjećaj nadutosti, bolovi u crijevima, proljev ili zatvor”, objašnjava voditeljica istraživanja prof. Annette Fritscher-Ravens. Nakon što pacijent dozna koji su uzročnici njegovih problema, može ih ciljano izbjegavati.
Mikrobski otisak prsta
Polazeći od spoznaje da se crijevne bakterije u osoba koje boluju od sindroma iritabilnog crijeva razlikuju od onih u zdravih osoba, znanstvenici se bave njihovom karakterizacijom. Cilj je utvrditi uzročnike bolesti i omogućiti dijagnostičko dokazivanje sindroma iritabilnog crijeva u budućnosti.
Komentari