Čak 65,9% pacijenata u Hrvatskoj nikada nije tražilo drugo stručno mišljenje. Jeste li i vi među njima? U Europi i SAD-u pak drugo je mišljenje već dugo uvriježeno pravilo jer ono može pridonijeti točnijem dijagnosticiranju bolesti i(li) boljem liječenju. Ono nije odraz nepovjerenja prema liječniku nego želje za boljom informiranošću
Ako sumnjate na točnost dijagnoze koju vam je liječnik iznio i zatražite drugo mišljenje, većina ljudi to će protumačiti kao odraz nepovjerenja pacijenta prema liječniku. Zašto je to tako? Zašto se danas, kad su nam dostupne različite metode liječenja i brige o zdravlju, još uvijek ustručavamo tražiti informaciju više za sebe? Drugo mišljenje mogućnost je koju svi možemo iskoristiti prema Zakonu o zaštiti prava pacijenata i nije, kako se to često kaže, udarac na ego liječnika. Ne smijemo zaboraviti da i liječnik i pacijent imaju jedan zajednički cilj – izlječenje. Kakav stav uistinu imaju liječnici o drugom mišljenju?
Točnije dijagnosticiranje bolesti
‘Prema Zakonu o zaštiti prava pacijenata, bolesnik ima pravo zatražiti drugo mišljenje. Drugo mišljenje daje specijalist adekvatne specijalnosti koji nije direktno sudjelovao u dotadašnjem liječenju. U Europi i SAD-u drugo mišljenje je već dugo uvriježeno pravilo. U nas je uvedeno i sve je prisutnije. Budući da smo svi mi ovdje da izliječimo pacijenta, smatram da u traženju drugog mišljenja nema ništa loše, to samo može pridonijeti tocnijem dijagnosticiranju bolesti i boljem liječenju. Traženje drugog mišljenja nije odraz nepovjerenja prema liječniku, nego bolje informiranosti i osviještenosti. Vrlo često pacijent nakon pregleda u polikliničko-konzilijarnoj ustanovi pita svog obiteljskog liječnika (specijalista obiteljske medicine) što on misli o liječenju koje mu je predloženo. Pacijent je u određenom broju slučajeva zadovoljan ovim drugim mišljenjem. U suprotnom, predlaže mu se ili sam traži drugo mišljenje u nekoj drugoj ustanovi u kojoj se ne liječi’, kaže Ivica Cvetković, dr. med. spec. obiteljske medicine.
Nije uvijek lako postaviti dijagnozu i naći učinkovit lijek. Svaki je čovjek individua za sebe, pa se u tom smislu razlikuje i bolest od koje boluje. Naravno, za svaku bolest postoji univerzalan algoritam liječenja, no on se često mora prilagoditi pacijentovu trenutačnom zdravstvenom stanju, ali i željama. Zato i liječnici često potraže mišljenje i pomoć svojih kolega. Od rođenja do smrti, cijeli se naš život doslovno vrti oko zdravlja. Zato moramo biti sigurni da smo odabrali najbolja rješenja. Najčešće se traži drugo mišljenje vezano uz onkološko liječenje te kirurške zahvate.
‘Drugo mišljenje je uvijek dobrodošlo ako pacijent dvoji oko toga koja je solucija za njega bolja (kako u dijagnosticiranju, postavljanju dijagnoze tako i u liječenju bolesti). No najvažnije je uvijek prvo porazgovarati s liječnikom koji je postavio dijagnozu i planira početi liječenje. Budući da se zna da se drugo mišljenje u više od 50% slučajeva razlikuje od osnovnog, opravdanost za to postoji. Problem će se javiti ako se zaredaju i treće, četvrto…
Samoliječenje ili traženje rješenja na internetu koja nisu od liječnika nikako nisu dobra odluka’, kaže dr. Ivica Cvetković. No, osim prava, pacijenti imaju i obaveze. Moraju biti upućeni u svoje zdravstveno stanje te kritički razmišljati i naposljetku proučiti Zakon o zaštiti prava pacijenata. Mnogi pacijenti taj posljednji dio preskoče misleći da je nepotreban pa završe online. Često se zaboravlja da internet, osim točnih, krije i hrpu pogrešnih informacija i savjeta. ‘Pacijent koji želi zatražiti drugo mišljenje treba sa sobom donijeti svu medicinsku dokumentaciju koju posjeduje kako bi liječnik koji daje drugo mišljenje imao uvid u sve što se dotad poduzelo u dijagnostičkom postupku, postavljanju dijagnoze te eventualno započetom liječenju. Pacijent može zatražiti drugo mišljenje preko HZZO – a tako što će se obratiti svojem izabranom specijalistu obiteljske medicine. On će mu izdati uputnicu A4. Neovisno o tome što je naglašeno da se uputnica za drugo mišljenje izdaje na indikaciju izabranog liječnika, pacijent ima pravo na drugo mišljenje te mu to pravo neće biti uskraćeno. Pacijent uvijek može otići privatnom zdravstvenom djelatniku po drugo mišljenje ako tako odluči’, navodi dr. Ivica Cvetković. Iako svi mogu tražiti drugo mišljenje, stanovnici manjih sredina to ipak čine rjeđe.
U urbanim sredinama osvješteniji
‘Smatram da postoje razlike, prvenstveno vezane uz dob pacijenta i mjesto prebivališta. Osobe srednje životne dobi te osobe koje dolaze iz urbanih sredina više traže drugo mišljenje, što povezujem s većom dostupnošću informacija, služenjem internetom i sl. Radim u ruralnoj sredini i, donedavno, praktički i nije bilo upita/zahtjeva za drugim mišljenjem. Svakom pacijentu koji nije zadovoljan tijekom svoje obrade i liječenja bolesti, preporučila bih da porazgovara prvenstveno s izabranim liječnikom opće/obiteljske medicine. U zajedničkom razgovoru trebalo bi vidjeti je li to nezadovoljstvo realno i postoji li potreba da se zatraži drugo mišljenje. Ako je pacijent nezadovoljan izabranim liječnikom obiteljske medicine, tj. načinom liječenja, također bih prvo savjetovala razgovor s njim, a u slučaju da nezadovoljstvo i dalje postoji, pacijent može promijeniti svog liječnika’, objašnjava Snježana Permozer Hajdarović, dr. med. spec. obiteljske medicine.
TOP 5 KORISNIH SAVJETA
1. Proučite Zakon o zaštiti prava pacijenata (www.zakon.hr)
2. Shvatite da imate pravo na drugo stručno mišljenje
3. Vjerujte liječniku, ali slušajte i vlastiti instinkt
4. Razgovarajte s liječnikom o svemu što vas zanima. Ne postoje pogrešna pitanja – ona nam mogu spasiti život
5. U 50% slučajeva drugo stručno mišljenje razlikuje se od prvog. Tada možete tražiti dodatno stručno mišljenje, ali pazite da vas to dodatno ne zbuni. Ako se prvo i drugo stručno mišljenje ne razlikuju, prihvatite tu činjenicu.
Komentari