Simptomi sindroma iritabilnog crijeva su različiti, pa ni liječnici ne mogu sa sigurnošću reći kako se liječi ova bolest koja češće pogađa žene. Ipak, najbolji rezultati postižu se kombinacijom posebne prehrane, kretanja i psihoterapije
Problemi s probavom neke su od najčešćih tegoba s kojima se susreće današnji čovjek. Poput alergija, migrene ili pak problema s radom štitnjače, oni spadaju među bolesti tipične za suvremeno društvo te njima plaćamo svojevrsni danak načinu života koji vodimo. Mnogi se žale na žgaravicu, nadutost, osjećaj težine i bolove u želucu, neregularnu stolicu, česte proljeve, čak i na grčeve i bolove u želucu. Rijetko ćete sresti nekoga tko se ne muči s jednim od tih simptoma, koji pak mogu ukazivati na intoleranciju na neke namirnice (gluten, laktozu, fruktozu), slabu pokretljivost crijeva, neravnotežu crijevne flore, gastritis, celijakiju, Crohnovu bolest… Primjerice, samo od problema Vukojas opstipacijom, odnosno zatvorom, pati 30 do 40 posto stanovništa, a u istoj mjeri prisutna je i žgaravica. Nešto manji postotak stanovništa muči problem iritabilnog kolona, odnosno debelog crijeva. Mnogi ovu bolest poznaju i pod nazivom nervoza crijeva, nervozna indigestija, spastični kolon. Kako nam je objasnila prim. dr. Alemka Jaklin Kekez iz Poliklinike za dječje bolesti Helena, riječ je o bolesti koja je kronični funkcijski poremećaj. “Funkcijski znači da osoba ima tegobe iako u podlozi nije nikakva konkretna patologija. Obično se osobe žale na osjećaj nadutosti, ‘pretakanja’, nelagode, promjene ritma i tvrdoće stolice (primjerice, češće stolice koje budu proljevaste pa se promijene u tvrde ili izostaju). Kod žena se simptomi znaju pogoršati prije menstruacije, a češće je udružena i fibromialgija, kronična reumatska bolest koju karakteriziraju bol u mišićima, nesanica i iscrpljenost. Simptomi iritabilnog kolona pak s vremenom mijenjaju svoj intenzitet”, kaže liječnica.
Od nervoznih crijeva pati oko 15 posto populacije, i to više žene. Ne zna se zašto je iritabilni kolon učestaliji u žena, čak dva do tri puta, a eventualno objašnjenje može biti činjenica da žene više prate promjene na svome tijelu i primjećuju simptome bolesti te da se u skladu s time i više javljaju liječniku. Problemi s osjetljivim kolonom mogu početi već u pubertetu – čak 50 posto oboljelih prve simptome ima u toj dobi ili pak do 35. godine, kada se simptomi potpuno jasno manifestiraju. Iako nije genetski uzrokovan, dosadašnja istraživanja ipak pokazuju da se češće javlja u obiteljima u kojima jedan član već ima tegobu. No istraživanja nisu uspjela otkriti uzroke pojave bolesti, iako većina upućuje na način života u kojemu je sastavni dio svakodnevni stres. No stres svakako nije jedini krivac, uzroci su vjerojatno višestruki – od pojačane osjetljivosti na bol, promjene crijevne flore, poremećaja crijevnog motiliteta, pa do psiholoških uzroka.
“Stres je nerijetko pokretač tegoba, a često se vezuje i uz nastavljanje simptoma nakon crijevnog infekta”, ističe dr. Jaklin Kekez. Naime, rizik za iritabilni kolon je šest puta veći kod onih osoba koje su imale akutnu probavnu infekciju. Liječnici su primijetili da se tegobe javljaju ili su intenzivnije kad osoba prolazi teško životno razdoblje i probleme koji opterete i njezinu psihu (tuga zbog nekog gubitka, financije, svađe na poslu ili obitelji…), a reflektiraju se onda i na naše fizičko tijelo. Iritabilni kolon nije baš lako izliječiti, no dobra vijest je da se ne smatra opasnom bolešću. Dijagnostika mu je također vrlo jednostavna i nije potrebna mučna kolonoskopija ni gastroskopija da bi se ustanovila, ali je svakako potreban posjet liječniku specijalistu. Kod uspostavljanja dijagnoze važno je isključiti Crohnovu bolest ili pak celijakiju jer se iritabilni kolon često brka s njima. Dijagnoza se postavlja klinički, odnosno na temelju tipičnih simptoma – ako su zadovoljeni tzv. rimski kriteriji, koje je utvrdio stručnjak gastroenterolog.
“Uz pojavu nelagode i/ili bolova u trbuhu, što je osnovni, tipični simptom, da bi se dijagnosticirao iritabilni kolon, potrebno je ustanoviti i postojanje barem još dvaju simptoma, a to su promjena konzistencije stolice, promjena učestalosti stolice te osjećaj olakšanja nakon obavljanja velike nužde. I to pod uvjetom da se takvi simptomi ponavljaju više dana u mjesecu tijekom nekoliko mjeseci”, objašnjava dr. Jaklin Kekez.
Usto, liječnici prilikom dijagnosticiranja moraju biti sigurni da nema ničega što narušava zdravlje, a ne samo kvalitetu života. Zato liječnici često ispituju pacijente i o nekim drugim simptomima koji bi bili znakovi upozorenja, poput gubitka na tjelesnoj težini, krvi u stolici, starije životne dobi ili pak opterećujuće obiteljske anamneze. Ovi simptomi mogu upućivati i na druge bolesti, slične iritabilnom kolonu, a koje se pak liječe na posve drukčiji način i traže drukčiji pristup. Primjerice, čak oko 30 posto osoba kojima je dijagnosticiran iritabilni kolon zapravo imaju malapsorpciju žučne kiseline.
Stoga je pravilna i precizna dijagnostika, koja će isključiti postojanje nekog upalnog procesa, malignog ili infektivnog oboljenja iznimno bitna kod iritabilnog kolona. Iako nije ozbiljna bolest i ne može dovesti do ozbiljnijih bolesti, tumorskih oboljenja ili karcinoma probavnog sustava te ne utječe ni na duljinu našega života, bolest nervoznih crijeva itekako utječe na kvalitetu života. Bolovi u želucu i promjene u probavi nisu nimalo ugodne i znaju prilično opterećivati te nas ograničavati da djelujemo u nekom životnom trenutku adekvatno ili da damo svoj maksimum. Uostalom, bol nas ograničava u socijalnim kontaktima – radije biramo osamljivanje i ležanje, što može dovesti do zatvaranja u sebe, samosažaljenja i pomisli kako bolesti koju imamo može prerasti u karcinom. No liječenje zahtijeva puno strpljenja, jer ne postoje lijekovi koji bi mogli potpuno ukloniti bolest, kako ni neka jednostavna i jedinstvena dijeta koja bi se mogla primijeniti na sve oboljele.
“Pri liječenju se koristi dodatak vlakana i preparata na bazi paprene metvice, koji djeluju kao antispazmodici (relaksacijski) na crijeva, zatim probiotici, ali i neki lijekovi – protiv proljeva, iz skupine antidepresiva i slično. Usto je svakako korisna i psihološka potpora jer se zna da je stres okidač za ovu pojavu”, savjetuje naša sugovornica.
Također, ono što je bitno jest da osoba ne treba biti ni na kakvoj posebnoj dijeti, ali se svakako preporučuje izbjegavanje koncentriranih šećera, tj. onog što fermentira u crijevu, primjerice, mliječni šećer, frukoza…, kao i gazirani napitci te kofein. Od tekućine treba uzimati vodu, a izbjegavati sokove i druge napitke. Iznimka su jedino biljni čajevi. Poželjno je također u prehranu uvesti što više vlakana, a smanjiti unos mlijeka i mliječnih proizvoda, uz iznimku probiotika. Obroci bi trebali biti manji i češći te redoviti.
Komentari