Pretraživanje internetske tražilice jednostavnije je i brže od odlaska liječniku. Ipak, nova istraživanja pokazuju da četvrtina ljudi na taj način sebi postavi pogrešnu dijagnozu, a zatim i kupi pogrešan lijek kako bi se izliječili
Upišete li u neku od tražilica ‘trnci u vršcima prstiju’ kako biste pokušali doznati uzrok vašeg problema, vaša će vas omiljena tražilica vjerojatno uputiti na to da imate rane simptome multiple skleroze, oštećenje živaca u kralježnici ili pak dijabetes. Pretvarate li se u internetskog hipohondra? Prema posljednjim podacima, svaki sedmi Europljanin traži dijagnozu o potencijalnoj bolesti na nekoj od popularnih internetskih tražilica, a ta se brojka u posljednjih deset godina udvostručila zbog povećanja broja korisnika interneta.
‘Ljudi ponajprije misle da će, kada pronađu svoju bolest na tražilici, steći dobar uvid u nju, ne shvaćajući da uopće ne mogu sasvim razumjeti o čemu se zapravo radi. Odlazak liječniku često je za njih gubitak vremena (čekanje, odlazak – povratak). Često se boje svojih simptoma i misle da će lakše prihvatiti situaciju ako se sami informiraju’, objašnjava liječnica obiteljske medicine Mirela Vuković.
Žene sklonije samodijagnozi
Velik broj ljudi ne vjeruje liječnicima, osobito u nas, jer je liječnička profesija jako podcijenjena. Stručnjaci poručuju da s rezervom uzimate ono što pročitate na internetu, posebice kada je zdravlje u pitanju, jer bi se moglo dogoditi da vam ‘doktor Google’ običnu glavobolju, bol u leđima ili umor ‘dijagnosticira’ kao rijetku vrstu raka. Pretraživanje simptoma i samoliječenje mogu dovesti do nimalo ugodnih nuspojava koje su rezultat pogrešne dijagnoze.
Istraživanja su pokazala da su žene sklonije ‘druženju’ s doktorom Googleom, a rezultat toga su pogrešno dijagnosticiran rak dojke, visoki krvi tlak ili astma. Veću opasnost predstavlja podcjenjivanje stvarne bolesti na osnovi onoga što vam izbaci internetski pretraživač. Ako u tražilicu upišete, primjerice, pojam ‘otečeno grlo’, tražilica će vam izbaciti 15 različitih dijagnoza, od upale grla, preko sifilisa, pa sve do raka limfnih čvorova. Nakon toga vjerojatno ćete početi sami sebi postavljati dijagnoze kao da ste u najmanju ruku vrhunski liječnik dijagnostičar i uzimati lijekove na svoju ruku kako biste izliječili svoju ‘bolest’.
‘Računalo nije liječnik. Skup određenih simptoma ponekad je jedna, a ponekad druga bolest. Često su ljudska širina razmišljanja, znanje i pohranjeno iskustvo vredniji od nagomilanih, golih podataka. Ponekad intuicija spašava glavu, naravno u kombinaciji sa znanjem. Izgled, govor tijela, način na koji čovjek ulazi i sjeda kod svog liječnika – sve to govori o bolesti ili stanju u kojem se nalazi. U skladu s tim opasnosti samoliječenja su pogrešno liječenje, uzimanje preparata koji mogu biti štetni ili u pogrešnoj dozi, te kašnjenje s pravim liječenjem’, kaže dr. Vuković.
Opsjednutost zdravljem
Malo je ljudi koji misle da nemaju nikakvih zdravstvenih problema. Naša fascinacija zdravljem seže još do viktorijanskog doba, kada su ljudi imali neki priručnik o bolestima. No moderan način života podario nam je luksuznu tehnologiju koja nam pomaže u otkrivanju raznih bolesti. Postavlja se pitanje shvaćaju li ljudi olako bolest i njezine simptome kad na svoju ruku postavljaju dijagnozu i usto još liječnike uče svome poslu. Liječnica Vuković često se susreće s pacijentima koji već ‘unaprijed’ znaju što im je i samo žele dodatnu potvrdu stručnjaka.
‘Često mi se događa da me pacijenti provjeravaju, tj. čekaju hoću li im reći sve ono što su pročitali na internetu, a ponekad me i ispituju. To može živcirati, a često je i poticaj da se stanje i simptomi razjasne, da budu bliži stvarnom životu i stvarnom stanju. Ponekad pacijenti imaju prijedlog o obradi i pretragama. To se djelomično može i usvojiti, ali uz poštovanje svih pravila liječničke struke, kaže dr. Mirela Vuković. Može se reći kako takvim način razmišljanja stvaramo hipohondrijsko čudovište koje je to gladnije što ga više hranimo. Indijac Amartya Kumar Sen, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju za 1998. godinu, smatra da, što društvo više troši na javno zdravstvo, to se ljudi više smatraju bolesnima.
‘Kupovanje lijekova na bilo koji način bez savjetovanja s liječnikom nije dobro. Ako je liječnik preporučio određeni preparat, dobro ga je kupiti u ljekarni ili kod provjerenog, registriranog dobavljača. Na internetu se može kupiti svašta – takvi preparati mogu biti samo neučinkoviti, ali mogu biti i opasni’, smatra dr. Vuković. Kada je riječ o uzimanju lijekova, Velika Britanija prednjači po broju propisanih medikamenata. Od 1998. do 2008. godine izdano je 842,5 milijuna lijekova, što znači da je svaki Britanac godišnje uzeo 14 propisanih lijekova.
Povjerenje u stručnjaka
Zahvaljujući internetu, današnjim liječnicima u prosjeku čak jedan dan u tjednu otpadne na uvjeravanju pacijenata u netočnost dijagnoza za koje su saznali na internetu. A ono što još više zabrinjava jest povećan broj hipohondara koji ne vjeruju svome liječniku jer su uvjereni da boluju od neizlječive bolesti. Naposljetku, najbolje je da stavite miš sa strane, isključite računalo i slijedite tradicionalnu i najsigurniju metodu, a to je odlazak svome liječniku, kojem ćete objasniti simptome i koji će vam najbolje znati reći o čemu je riječ. Čak i ako se uspostavi da ste sve to naučili putem neke od tražilica, učinite svome liječniku uslugu i prešutite mu to.
Tekst: Livia Čveljo/Lisa
Foto: Profimedia
Komentari