Šećer je jedan od glavnih krivaca za debljinu, kolesterol, karijes, bolesti srca, pa čak i rak (dobro je poznato da se tumorske stanice hrane upravo slatkim!). Gdje se sve kriju opasnosti, a da ih niste ni svjesni, te kako čitati deklaracije
Prosječan stanovnik naše zemlje godišnje pojede 10,9 kilograma šećera. Više nego, primjerice, morske i slatkovodne ribe (6,2 kg) ili sireva (8,2 kg). Prehrambene navike stanovništva u globalu su loše, a onda se na njih nadograđuje i velika količina bijelog šećera koji se svakodnevno konzumira i koji, kažu istraživanja, stvara ovisnost poput ‘pravih’ poroka kao što su alkohol, cigarete, pa i droge. Iako doista možemo biti ovisni o šećeru, na to se ipak u većini slučajeva ne gleda kao na porok. Opasnost je veća time što su šećeri vješto skriveni u mnogim proizvodima za koje, ako precizno ne čitamo deklaracije, ne bismo ni pomislili da ga sadrže.
‘Tihi ubojica’ je često skriven
Postoji mnoštvo tvari koje nazivamo šećerom, ali najčešće mislimo na dekstrozu, fruktozu (prirodni šećer, iz voća), glukozu (krvni šećer) i laktozu. Ima još tvari koje možemo nazvati šećerima. Prepoznati ih možemo po tome što njihova imena završavaju s – oza (saharoza, maltoza…). Danas je šećer jedan od glavnih krivaca za debljinu, kolesterol, karijes, bolesti srca, pa čak i rak (dobro je poznato da se tumorske stanice hrane upravo slatkim!). Šećeri iz tijela izvlače minerale i vitamine te pospješuju kandidijazu (poznato je da šećer pomaže rastu i razmnožavanju kandide). ‘Posljednjih godina vodeći svjetski znanstvenici prstom pokazuju na šećer i prozivaju ga kao glavnog krivca za to što su nam nacije postale bolesne. Statistika pokazuje da je od 60-ih godina prošlog stoljeća naovamo, kako se povećavala potrošnja šećera, sinkronizirano rasla incidencija obolijevanja od karcinoma, dijabetesa, debljine i srčanih bolesti. U Engleskoj osoba prosječno, nesvjesno, tjedno unese ogromnih 238 žlica šećera te ga i tamo mnogi okrivljuju za današnji povišeni trend debljine, naročito među djecom. Šećer okrivljuju i za to što smo evolucijski počeli mijenjati svoj izgled pa se čini da ovaj slatki, tihi ubojica vodi na listi hrane koja nas ubija. Mnogi ga znanstvenici smatraju podjednako opasnim kao i kokain ili cigarete, od kojih se tako teško odviknuti pa je sasvim logično da se danas širi ‘no sugar’ pokret. Osobno također smatram da bijeli rafinirani šećer treba maksimalno izbjegavati’, kaže dr. Lejla Kažinić Kreho, MD MSc Nutr. (www.lejlakazinickreho.com) i savjetuje da dobro čitamo deklaracije te kontroliramo unos šećera pripremajući hranu kod kuće. I umjetna sladila svakako treba izbjegavati, jer mnoštvo njih ima kancerogena svojstva.
Za većinu je ljudi potpuno neprihvatljivo odreći se slatkih zalogaja u potpunosti, no mudro je maksimalno smanjiti količinu ili, barem jednom godišnje, pokušati dulje vrijeme apstinirati od slatkih zalogaja. Diane Sanfilippo, autorica dijete nazvane ‘The 21 – Day Sugar Detox’, tvrdi da je 21 dan potreban kako bi se ljudsko tijelo odviknulo od loših navika, pa tako i od šećera. No ne treba očekivati da će taj period proći ‘glatko’ – anksioznost, glavobolja i druge psihičke i fizičke tegobe prisutne su kod većine ljudi koji su na odvikavanju od slatkoga. Znači li to da je konzumacija slatkog samo navika koju možemo pobijediti samodisciplinom?
‘Prema Kinezima, slatkost je jedan od okusa potreban da bismo održali balans u organizmu. Jedemo ga od ranog djetinjstva, navikli smo na njegov okus, te mnogi od nas doista ulaze u krizu ako ne pojedu dnevno nešto slatko. No moramo se sami zapitati što kolač, zaslađena kava i druge slatke napasti dugoročno čine našem tijelu. Zasigurno štetu. No ne znači da ove, kako ih volim nazvati ,‘društvene kalorije’ trebamo totalno ukinuti. Moramo ih minimalizirati i mnogi koji naprave isto, ili već jesu, će uvidjeti da im ono što je nekada bilo prosječno slatko, sada izgleda preslatko. A to je znak da je tijelo prestalo biti ovisno o ovom slatkom, tihom ubojici’, kaže dr. Lejla Kažinić Kreho. Istina je, dakle, da bi nam nakon dvadeset i jednog dana bez šećera, ono što nam je prije bilo premalo slatko, sada postalo preslatko. Naš bi se osjet okusa toliko izoštrio da bismo počeli primjećivati prirodnu slatkoću hrane i pića.
Neka se gušterača odmori
Za vrijeme dvadeset i jednog dana ne smijemo konzumirati šećer niti sintetička sladila. Prehrana se mora temeljiti na bjelančevinama (proteinima), mastima (nezasićene masne kiseline) i vlaknima. Napici se piju nezaslađeni, a jedini šećeri koji se smiju konzumirati su oni iz voća ili eventualno mlijeka. Ako se baš nikako ne možete u potpunosti odreći šećera, možete se zasladiti kokosovim šećerom, medom ili stevijom, koji su prirodni izvori šećera. Ipak, i s njima treba biti na oprezu. Naš je organizam prekomjerno naviknut na slatko i upravo je zato detoksikacija od šećera (u svim oblicima) svima neophodna. Prednost u prehrani trebamo dati namirnicama čiji je glikemijski indeks (GI) nizak. To su namirnice koje sporo povisuju razinu glukoze (šećera) u krvi. Tako se djelomično sprječava loš utjecaj šećera na zdravlje. Namirnice s niskim glikemijskim indeksom su primjerice grah, integralni kruh i tjestenina, kupus, naranče, soja…, dok su namirnice s visokim glikemijskim indeksom čips, dvopek, krumpir, mrkva, pivo… Ako stalno jedemo hranu i pijemo pića s visokim glikemijskim indeksom, naša gušterača mora napornije i više raditi, što znači da bi se vrlo lako mogla ‘istrošiti’, a to za posljedicu ima nastanak šećerne bolesti tipa 2 koja posljednjih godina uzima sve više maha i to kod sve mlađih ljudi. Stručnjaci upozoravaju kako nije dovoljno samo izbaciti slatkiše ili prestati dodavati šećer u kavu, već treba paziti i na već spomenute takozvane skrivene šećere. ‘Našu slabost za slatkim su prepoznale mnoge multinacionalne kompanije te su nam ponudile mnoštvo, mnoštvo proizvoda u kojima ključnu ulogu ima baš šećer! Kečap, umaci za špagete, gotove juhe, čak i kruh, kobasice, gotova jela, gazirani napici, mesni naresci, dječja hrana, mnoštvo upakiranih mješavina žitarica, voćni jogurti… Lista je nepregledna, no svi imaju jednu zajedničku stvar – sadrže šećer! On je tu da zadovolji naš ukus, podigne želju da isti proizvod ponovno kupimo, ali i da ga zavole naši najdraži. Ne čudi činjenica da je baš šećer esencijalni dodatak u skoro 99% rafiniranih proizvoda kojima su pretrpane police naših supermaketa. Nedavno sam radila istraživanje da vidim gdje sve ima šećera i došla sam do spoznaje da ga ima, primjerice, u dimljenom lososu, u zrnatom siru, pa čak i u hrani za kućne ljubimce! Ako ste osoba koja ne kuha sama obroke, a pri tome pazi na količinu šećera, te najčešće jedete van, čak i ako pozorno pazite što birate – nemojte se iznenaditi jer u danu možete unijeti i preko nevjerojatnih 22 žlice šećera, a da toga niste ni svjesni, dok naš dozvoljeni unos šećera ne bi smio prijeći 9 žlica! Šećer je proizvođačima hrane magično i tajno sredstvo njihove mega zarade. Ali, nažalost ( i na štetu svih nas), bez obzira na spol i naše godine, svi smo podjednako ranjivi’, objašnjava dr. Lejla Kažinić Kreho.
Na što obratiti pažnju
Prema AHA (American Heart Association), muškarci smiju dnevno uzeti do 36 grama šećera (9 čajnih žličica), žene 24 grama (6 čajnih žličica), a djeca od 12 do 24 grama (3 do 6 čajnih žličica). Pakirana hrana sadrži visok udio skrivenih šećera pa je prilikom kupovine potrebno obratiti pažnju na dekstrozu, hidrogenizirani kukuruzni sirup s visokim udjelom fruktoze, sušeni sok šećerne trske i slično. Kojim ga god imenom nazvali, šećer je šećer. Neka vam ne bude teško čitati deklaracije. Manje od 5 grama šećera u 100 grama proizvoda znači da je udio šećera nizak, dok više od 15 grama šećera u 100 grama proizvoda znači da je udio šećera visok i takav bi proizvod trebalo izbjegavati.
Što se događa ako izbacimo šećer?
• Bolje spavamo – san je puno čvršći i kvalitetniji kad ne konzumiramo šećer. Šećer naime stvara osjećaj budnosti, posebno kad jedemo slatko netom prije spavanja
• Raspoloženiji smo – šećer nas često čini umornima i tromima, usprkos uvriježenom mišljenju da je on tu da nas ‘podigne’. Koliko god nam se čini da nas brzo ‘podigne’, istina je da nas još brže ‘spušta’.
• Naš mozak bolje radi – nije tajna da šećer usporava naše intelektualno funkcioniranje; kad bismo ga se odrekli, imali bismo više koncentracije
• Lakše mršavimo – kad nema šećera, kilogrami se s lakoćom ‘tope’
• Zdraviji smo – osim ljepšeg tena, odricanjem od šećera smanjuje se i rizik za nastanak bolesti koje se povezuju s prekomjernom konzumacijom šećera
Komentari