Kavkaska potočnica je trajnica visine do 40 cm koja, kao pokrivačica tla, krasi polusjenovite dijelove vrta svojim privlačnim listovima i svijetloplavim ili bijelim cvjetovima
Sorta ‘Jack Frost’ bila je ta prekretnica koja je kavkaskoj potočnici (Brunnera macrophylla) donijela popularnost te je tako skrenula pozornost na ovu katkad nepravedno zapostavljenu trajnicu. Kavkaska potočnica ‘Jack Frost’ i danas je jedna od najpopularnijih vrsta u asortimanu sjenovitih i polusjenovitih biljaka. Tipični srcoliki listovi kod ovoga kultivara imaju i lijepi, svijetli, srebrnosivi nahuk koji na prvi pogled izgleda poput sjajnoga jesenskog
mraza.
Sorte prošaranih listova, kao što je ‘Dawson’s White’, također su privukle pozornost ljubitelja vrtlarstva, a oduševljenje novim sortama potaknulo je i povratak interesa za izvornu sortu kavkaske potočnice (Brunnera macrophylla) zelenih srcolikih listova.
Pokrivač tla najčešća je uloga koju dajemo ovoj ljupkoj biljci niska rasta: šest do osam biljaka po četvornome metru već će u drugoj godini nakon sadnje zatvoriti tlo svojim listovima te će služiti kao učinkovita brana rastu korova. Na umjereno vlažnim tlima ova će biljka biti vrlo dobar pokrov za polusjenovita i sjenovita mjesta, a zgodno je i kad se pokrov kombinira od različitih sorti ove vrste. Gubitak listova ujesen jedini je nedostatak kavkaske potočnice jer zimi ostavlja površinu ogoljelom. Međutim, niče u rano proljeće te time nadoknađuje što je zimi nije bilo: prvo cvjeta, a nekoliko tjedana potom ponovno se pojavljuje lišće. Iako su listovi glavni razlog što je kavkaska potočnica odličan pokrivač tla, nikako ne smijemo zanemariti i njezine krhke, rahle cvatove koji se pojavljuju u travnju. Njihova osnovna boja je svijetloplava, ali postoje i sorte bijelih cvjetova. Po izgledu cvijeta lako je prepoznati srodnost s jednogodišnjom potočnicom (Myosotis sylvatica) i višegodišnjim mišjim uhom (Omphalodes).
Kavkaska potočnica ima jednu znatnu prednost u odnosu na svoje srodnike i mnoge druge pokrivače tla – slabo se rasijava, što znači da se ne širi nekontrolirano po gredici i nije invazivna, nego ostaje tamo gdje je posađena. Osim toga, iznimno je izdržljiva i dugovječna biljka koja ne treba nikakvu posebnu njegu. Međutim, iako nije invazivna, kavkaska potočnica ima snažno korijenje pa biljke koje s njom kombiniramo moraju biti dovoljno bujne da se uspiju izboriti za svoje mjesto pod suncem. To uspijeva biljkama kao što su cimicifuga, voštani zvončić (Kirengeshoma) i rodgerzija, koje svojim krupnijim listovima i višim rastom unose raznolikost. Hoste krupnih listova također su prikladne pratiteljice ove biljke. Puževi ne vole listove kavkaske potočnice, pa je ona tako potpuno sigurna od njih, a i većine drugih štetočina. To je još jedan razlog da Brunnera macrophyla i njezini kultivari osvoje srce naših vrtlara.
Foto: Profimedia
Komentari