Ni zlaćani jesenski dani ne odgađaju pospremanje za zimu i za zimski san. Odasvud već tajnovito miriše jesen: iz oblaka koji prijeti iznenadnim pljuskom, iz svake kapi pospane noćne kiše, s obrane brajde, s grane stare sorte jabuka koja će dozrjeti tek o Božiću, iz kukuruzovine na kojoj ubrzano dozrijevaju klipovi, s grmova ruža koje se nameću bojama posljednjih pupova ili krizantema koje se skanjuju bi li već otvorile glavice ne čekajući Sve svete.
Kad nam je svoju kućnu prirodu pospremiti za zimski san, uvijek nam se čini prerano, jer još nam se jučer pod prozorom zelenjelo ljeto, još su grane i listovi tako živi. Međutim, zakasnimo li, može se smrznuti, a pazuha otežalih grana raskoliti. Stoga je koristan savjet da ispilite islužena drveta, polomljeno i oboljelo granje, grmove. Što možete, iskoristite za potpalu, a ostalo nasjeckajte sječkalicom da se također može upotrijebiti korisno. Osjetljivije bilje omotajte folijom i utoplite drugim materijalom poput slame, sijena, lišća. Ako vam bilju može naštetiti divljač, dodajte i čvršći omot, primjerice žičani ili drvenasti.
S obzirom na skupoću energenata i rast svijesti o čuvanju prirode, dobrim starim drvima vraća se nekadašnja popularnost. Po savjetu duhovitoga prijatelja podsjećam da drvo pilite i siječete samo u svojoj šumi odnosno na svojoj okućnici. Ako je već nemate, isplati vam se nabaviti i neku od pila. Posavjetujte se s prodavačima i ovismo o potrebama, kondiciji i novčaniku, odaberite AKU, benzinsku ili električnu. Ne čekajući tradicionalnu zimsku sječu, pripremite svoj ogrjev za lijepa vremena, kako bi sadržavao što manje vlage.
Posljednjih je godina moderno interijer čak i šminkerskih dućana i restorana ukrašavati prirodno; zelenilom i naslaganim lijepo ispiljenim ili nacijepanim cjepanicama da im se, tobože, mogu brojiti i godovi, gladiti hrapavi i glatki dijelovi kore, da mogu mirisati od poda do stropa. Zašto ne bismo jednako moderni bili u svome domu, klijeti, vikendici ili brvnari, pa da cjepanice, umjesto da ih sakrijemo u drvarnicu, koju mi u gradu već odavno ionako i nemamo, izložimo kao ukras, također od poda do plafona, možda i pod stube, pa da nam pucketaju noću sušeći se ili dok lagano tinjaju u ponovno modernome otvorenomu kaminu ili barem u trajnožarećoj peći?
Komentari