Natalie Knezić danas je gastro blogerica koja zna i itekako ima šta reći o zdravoj hrani,
Mršavice se zna proglašavati onima koje gladuju, dok za pretile nerijetko postoje opravdanja koja su sve samo ne prejedanje i nezdrava prehrana. Da je žena normalne tjelesne težine ili pak mršavica zapravo samo ona koja pazi što jede, a ova s viškom kilograma u većini slučajeva, ona koja je s neumjerenošću u jelu i piću i s nezdravom hranom na ti (ako mršavost ili pretilost nisu uzrokovani bolešću), najbolje svjedoči priča Natalie Knezić iz Stubice. Riječ je o nekad depresivnoj ‘bucki‘, kako se nazivala, sa silnim zdravstvenim problemima, a danas sretnoj i zdravoj mami, supruzi i gastro blogerici. A ovo nekad i nije bilo baš tako davno. Naime, Natalie, čiju priču, savjete o zdravlju i recepte možete pratiti na blogu Natalie’s Food&Health, još prije nešto manje od dvije godine bila je jedva pokretna žena sa 120 kilograma, hormonalnim poremećajem, lošim tenom i kosom, na rubu da doživotno postane ovisna o inzulinu, s visokim tlakom, aritmijom srca… žena koja nije mogla zamisliti dan bez tableta, mama koja sa svojim danas sedmogodišnjim sinom Dominikom nije mogla došetati do parka bez da se zadiše, a kamoli se s njime poigrati… danas je upravo ona koja ima (i zna) što reći o zdravoj prehrani. Ona koja svojom pričom inspirira mnoge, ne samo Hrvate već i mnoge ljude u inozemstvu, uz poruku da je promjenom životnog stila moguće smršavjeti i ono što je još važnije od toga, anulirati mnoge zdravstvene probleme… i biti sretan. ‘Upravo je sreća poanta moje priče. Ja sam danas baš to, sretna žena, supruga i mama, koja se ujutro budi sva poletna i puna energije, kojoj ništa nije teško, koja u jednom danu stiže obaviti sve što je potrebno, koja stigne uživati s obitelji, prijateljima, raditi, ali i pisati blog. Priprema zdravih obroka, osmišljavanje zdravih recepata sa lako dostupnim i lokalnim namirnicama te pisanje o svojim iskustvima za sve one koji me prate, čista je ljubav. I premda sa suprugom vodim tvrtku koja se bavi industrijskim dizajnom, svakako bih se voljela baviti isključivo blogom i svime onime što ide uz to. No kako još prije dvije godine na tako nešto nisam mogla niti pomisliti, a kamoli sanjati, tko zna što mi budućnost nosi’, priča nam Natalie, za čiji je blog zapravo ‘kriv’ suprug. ‘On me ‘gurnuo’ u sve ovo prije otprilike godinu dana, kada su mi se već počele događati velike promjene uslijed zdrave prehrane. Kupio mi je domenu www.natalieshealth.com, ‘uvalio’ fotić u ruke i rekao mi ‘kreni’. Kako do tada nikada nisam pisala, bila sam skeptična, bojala sam se kako će to što pišem izgledati, hoće li to itko htjeti čitati… a onda je uslijedilo veliko iznenađenje. Počela sam dobivati poruke i mejlove od ljudi koji su željeli čuti što im sve imam za reći i to me dodatno motiviralo.
Jer ne nudim im samo recepte za pripremu zdravih obroka, s ‘običnim’ svima i u svakoj većoj trgovini i na svakoj tržnici dostupnim namirnicama, već i savjete kako postići ono što sam ja postigla. A to je da sam smršavila 50 kilograma hraneći se zdravo, da sam popravila svoju krvnu sliku, da sam postala ‘nabrijana’ kako mi prijatelji znaju reći ili pak da sam ‘sad prava mama’, kako mi je jednom prilikom rekao sin Dominik’, priča nam ova zaljubljenica u zdravi stil života, kojoj je sin ovom izjavom izmamio suze. Jer je sve ono što je bila prije i sve ono što je danas, itekako je utjecalo na njezinu obitelj. ‘Dominik je razlog zbog kojeg sam nakon silnih dijeta koje nisu urodile plodom, čvrsto odlučila da ne želim biti mama koja se ne može poigrati s djetetom, ići s njim na izlete, provoditi dane depresivna i ovisna o silnim tabletama… Zbog njega sam i željela biti ‘prava mama”, priča nam Natalie koja gledajući stare fotografije u šali zna pitati supruga zašto joj nije spočitavao to što je, kako govori’ bila ogromna. ‘On mi na to samo uzvrati: ‘Volio sam te takvu jednako koliko te volim i danas, no bi li išta promijenila i da sam ti to govorio?’. Znala sam da ne bih!’, govori nam.
Prisjećajući se života do prije dvije godine, Natalie objašnjava: ‘Ja i danas stalno nešto jedem, ali to više nisu procesirane namirnice, rafinirani šećeri, gazirani napitci koji su prave šećerne bombe, pržena, brza i gotova hrana… već orašasti plodovi i suho voće koji su zamijenili grickalice, svježe voće i povrće u raznim kombinacijama smoothieja, kuhana i kod kuće pripremljena hrana… Danas dosta koristim začine kao što su cimet, đumbir, kurkuma itd., kojima oplemenjujem jela, biram zdrave masnoće kojima sam ‘izgurala’ nezdrave’, vlakna… na mom dnevnom meniju je izbalansirana prehrana koja me doslovce spasila. Tako danas mrtva hladna mogu proći pored kremšnita a da ih niti ne poželim pojesti, dok se s druge strane doslovno raspametim kad vidim šarenilo voća i povrća… tada ne znam što na bih prije ‘navalila”, govori nam uz osmijeh Natalie te naglašava kako njezin put do tog postignuća nije bio nimalo lagan. Jer nema te čarobne formule, pilule koja preko noći može izbrisati probleme gomilane godinama. ‘Ne razmišljam na način da nešto ne smijem jesti, već time što želim odnosno ne želim jesti. Jednom sam u ove dvije godine napravila mali eksperiment. Želeći ispuniti sinu želju da pojedemo sladoled s preljevom u jednom lancu brze hrane, uvidjela sam da se nakon jedne takve šećerne bombe osjećam jako loše. Bolio me želudac, imala sam grčeve… Shvatila sam da ja to doista ne želim jesti, da se više ne želim osjećati loše zbog nečeg što sam pojela. I to je ono najvažnije. Nema tu posebnih odricanja kad osvijestiš da ti nezdrava hrana naruši dobar osjećaj, ‘pojede’ svu energiju i još ti uzrokuje fizičku bol’, priča. Jer sjećanje na tromjesečnu agoniju odvikavanja od šećera, samo joj dodatno potvrđuje da loša hrana stvara tešku ovisnost i sve ono što ide s tim, stoga je još i više inpirativno to što je uspjela.
‘Bila su to tri mjeseca pakla. Skidanje sa šećera doista je bilo mukotrpno, patila sam jako, boljelo me sve živo, želudac, crijeva… pokvario mi se ten i u jednom sam se trenutku zapitala kako je moguće da zamjena nezdravih navika zdravima može biti toliko bolna. Sve dok mi jedna prijateljica nije rekla da se radi o detoksu organizma, da nisam bolesna. Stisnula sam zube i odlučila izdržati da bi se tri mjeseca kasnije počela osjećati puno bolje, zapravo sjajno. A i kilogrami su se samo počeli topiti’, kazala nam je Natalie koja je umjesto gaziranih i zaslađenih sokova počela piti vodu u koju bi stavljala komade svježeg voća, primjerice nešpicanog limuna, limete, naranče… jer se nikako nije mogla naviknuti na vodu bez okusa, obzirom da sam ranije uvijek pila one varijante s hrpom šećera. Teške krize liječila je suhim i svježim voćem kao izvorom šećera, počela je istraživati i sama pripremati zdrave slastice, a s promjenom prehrane počela je biti i aktivnija. ‘Krivo je misliti da je dovoljno samo jesti zdravo i ništa ne raditi. Kretanje je jednako važno. Tako ja danas nikada nakon ručka ne prilegnem, već odem u šetnju, obavezno sam u pokretu. Kako se nikada ranije nisam bavila nikakvim sportom, jer su me zbog debljine boljela koljena, kralježnica… počela sam jako puno hodati, prakticirati jogu, izvoditi razne vježbe rastezanja kod kuće, a na kraju čak i trčati’, priča nam ova blogerica koja je na promjenu potakla i supruga, a zatim i mamu. ‘On je tri mjeseca nakon mene krenuo mojim putem i do danas izgubio 25 kilograma. Možete samo zamisliti koliko je jednom Zagorcu naviklom na meso u svim obrocima, bilo teško prebaciti se na kuhano, lagano, nemasno… A moja mama, ’55. godište, za prošli se Božić također odvažila na promjene. U početku sam joj pomagala savjetima, kupila joj prve namirnice kao što su kokosovo, laneno, bučino, maslinovo ulje, zobene pahuljice, začine… i baš mi je nedavno kazala kako je otada smršavila 20 kilograma. To je za ženu u njezinim godinama sjajan uspjeh. No osim toga, popravio joj se tlak, pokretnija je, vitalnija, više nije ovisna o silnim tabletama…’, kaže Natalie koja zdrave navike usađuje i svom mezimcu, sinu Dominiku, kojeg samo još treba privoljeti na zeleno povrće koje nikako ne želi jesti. ‘Ne silim ga da jede ono što mu ne odgovara. On se zapravo oduvijek zdravo hrani, nije čak niti lud za slatkišima poput većine djece. No ono što mi je posebno važno zajednički su oborci. Tako ne prođe niti dan, a da svo troje zajedno ne doručkujemo te kasnije poslijepodne zajedno i ručamo, kad suprug i ja dođemo s posla’, govori. Osim tih važnih trenutaka s najmilijima, i odraz u ogledalu pruža joj iznimno zadovoljstvo. ‘Izgled je samo jedna od nuspojava moga načina života i naravno da me iznimno veseli što sada konačno mogu kupiti odjeću koja mi se sviđa, što ne izlazim depresivna iz trgovina jer ponovno nisam uspjela stati u najveći broj. Vjerujte mi da se nekada uhvatim kako malo dulje zastanem gledajući samu sebe u nevjerici i s pitanjem jesam li to doista ja, ona ista osoba koja je nekad okretala glavu od ogledala bojeći se pogledati istini u oči. Moja poruka svima onima koji su baš kao što sam nekad bila i ja, zarobljeni u lošim mislima, bez vjere u sebe, jest da sami pokrenu promjenu. Malim koracima samo neku idu hrabro naprijed. I nek znaju da mogu uspjeti!‘
Komentari