Brojni slučajevi onih koji su, nakon liječenja i nekoliko godina 'mira' ipak izgubili bitku sa zloćudnom bolešću, ostavlja dojam kako nerijetko vrijedi ona – uspjeli su dobiti bitku, a ne i rat. No Ljiljana Vukota, predsjednica Centra za psihološku pomoć Udruge SVE za NJU, koja se i sama prije 12 godina suočila s rakom dojke, tvrdi kako se u javnosti uvijek govori o onome što je negativno, čime se samo potiče strah
Alarmantne podatke iznijeli su hrvatski liječnici: u siječnju je rapidno porastao broj umrlih od raka – samo u prvih 20 dana 2017. zloćudne bolesti odnijele su čak 1200 života (do sada je u našoj zemlji od raka umiralo u prosjeku 38 osoba dnevno). Od svih europskih zemalja stanje je gore jedino u Mađarskoj. Iako nas uvjeravaju kako rak može biti kronična, a ne smrtonosna bolest, samo ako se na vrijeme otkrije i adekvatno liječi, brojni slučajevi onih koji su, nakon liječenja i nekoliko godina ‘mira’ ipak izgubili bitku, ostavlja dojam kako nerijetko vrijedi ona – uspjeli su dobiti bitku, a ne i rat. Mora li dijagnoza zloćudne bolesti doista značiti kraj? Ne! U to nas uvjerava Ljiljana Vukota, voditeljica Centra za psihološku pomoć Udruge SVE za NJU, koja se i sama prije 12 godina suočila s najtežom dijagnozom.
”Jedna takva dijagnoza očekivano nosi sa sobom psihološki teret. Različiti smo kao osobe, različito smo jaki, imamo različiti kontekst socijalne mreže te obiteljske i radne podrške. Jednom dijelu osoba, koje imaju podršku u tom smislu, nešto je lakše suočiti se s bolešću. Ja ću se za sebe usuditi reći da dolazim iz jednog takvog miljea. No to što sam psihologinja ne znači puno u nošenju s bolešću, jer nama ljudima generalno nije problem nešto znati i naučiti, već to integrirati u svoju svakodnevnicu pa sam tako i ja trebala i vremena i snage za prihvaćanje bolesti’, priča Ljiljana i naglašava kako joj je u trenutku kad se suočila s rakom dojke jako nedostajalo upravo jedno sveobuhvatno savjetovalište na čija bi vrata mogla pokucati. Naime, Centar za psihološku pomoć, na čijem je danas čelu, nastao je upravo iz potrebe grupe žena koje su prolazile liječenje i koje su shvatile da se nemaju kome obratiti. Jedna od njih, Vesna Matijević Matovac, znala je reći, prisjeća se Ljiljana: ‘Svi ti kažu da misliš pozitivno, ali nitko te ne uči kako!’.
‘Mi ovdje nikoga ne tješimo, ne dajemo lažne nade, ali dijelimo optimizam i iskustva preko 1000 žena, koliko ih je prošlo kroz naš Centar te ohrabrujemo ljude da se bore. U javnosti se uvijek govori o onome što je negativno, čime se potiče strah od terapije, no ima i onih ljudi koji su lakše prošli kroz kemoterapiju, no oni zapravo najčešće nemaju potrebu o tome pričati. Uz rak se još uvijek najčešće vezuje smrtna posljedica, iako sve više govorimo o raku kao kroničnoj bolesti. I, uistinu, nisu sve vrste raka jednako izlječive. Kad je u pitanju rak dojke, koji je najčešći kod žena, imamo vrašku sreću da je napravljeno puno istraživanja i da svako malo dolaze nove, ciljane terapije. Imam korisnice u metastadskoj fazi bolesti, koje su oboljele prije 10 godina i više i još se liječe uz zadovoljavajuću kvalitetu života. To potkrepljuje da rak jest kronična bolest’, kaže Ljiljana i nastavlja:
‘Nema garancije da se bolest, nakon što je osoba prošla liječenje, neće vratiti, no na svakom je izbor hoće li se prepustiti anksioznosti i živjeti stalno u modelu bolesnika, tj. u modelu straha ili će živjeti kvalitetnije, bolje, paziti na sebe, voditi produktivan život. Samo o pojedincu ovisi kako će u svojem mentalnom sklopu promatrati budućnost. Ako niste dobro, a ne činite ništa da to promijenite, onda je to pitanje vašeg osobnog motiva, osjećaja vrijednosti, koliko želite izigravati žrtvu, a koliko se založiti za sebe… I zdrav čovjek nema nikakvu garanciju da se sutra neće razboljeti’, kaže Ljiljana napominjući kako je, uz obiteljsku podršku, jako važna i ona prijateljska. Mnoge osobe, kad se suoče s bolešću, na tom svojem putu izlječenja pronađu nekog svojevrsnog životnog mentora.
‘I sama sam tijekom liječenja upoznala neke osobe s kojima sam se toliko zbližila da sam se pitala gdje su one bile cijeli moj život’, kaže Ljiljana Vukota.
I brojne osobe iz svijeta slavnih svojim primjerom potvrđuju kako rak nije kraj. No o tome pričitajte na portalu Story.hr (ovdje).
Komentari