Rekreacijom želimo prvenstveno razgibati svoje tijelo, oblikovati ga i dovesti u formu te živjeti zdravije, stavljajujući psihološke i duhovne benefite u drugi plan. A svaka tjelovježba u sebi krije i te aspekte...
Aerobik, pilates, fitness ili trčanje doživljavamo prvenstveno kroz tjelesne dobrobiti – dovođenje u formu, oblikovanje tijela ili reguliranje težine i općenito kroz prizmu održavanja, očuvanja i poboljšanja zdravstvenog stanja. U želji za ovim postignućima doista nema ništa loše i posve je ispravna, no to ne bi trebao biti krajnji cilj vježbanja. Doista, nakon ‘uvodnih’ motiva dobro
je osvijestiti da fizička aktivnost čini da se bolje osjećamo, poletniji smo i optimističniji. Sport nam može pomoći da s manje pesimizma, negativizma i nezadovoljstva gledamo na sebe i svijet. Mnogi sport koriste i kao ispušni ventil za nagomilani stres, umor i negativne emocije poput ljutnje, tuge, zabrinutosti, potištenosti, bijesa. Nekima je to način borbe protiv sklonosti depresiji ili anksioznosti – kod aerobnih vježbi smanuje se kortizol, ‘hormon stresa’, a povećava endorfin, ‘hormon sreće’ koji potiče dobro raspoloženje. Već i kratka šetnja od 20 minuta će nam pomoći u tome. Istraživanja pokazuju kako je tjelovježba dobar oblik psihoterapije.
Možemo primijetiti kako se ne samo vrhunski aktivni sportaši nego i rekreativci lakše nose s teškim životnim situacijama te hrabrije i odlučnije hvataju u koštac s izazovima koje život nosi. Oni će prije odgovoriti na izazove i prihvatiti promjene te se lakše prilagoditi novim okolnostima – poslu, preseljenju, novom šefu, prekidu veze, gubitku, porazu… Oni kojima nedostaje upornosti često sa zavišću promatraju sportaše kojima je to jedna od vrlina. I baš je sport, zbog svoje osnovne strukture u kojoj se uvijek nastoji postići stepenica više, uvelike doprinio toj upornosti. Naravno, i naš karakter i narav uvelike utječu na ovakve osobine i pristup životu, no veliku zaslugu za našu osobnost ima i redovita tjelesna aktivnost, osobito ako je ona započeta u ranijim godinama našega života. Sport je doista izvrstan način da se tijelo, ali i psiha i duh dovedu u formu i ravnotežu. One nam se, kad krenemo s vježbanjem, ustvari nude na pladnju.
Na taj način naša tjelovježba dobiva puni smisao jer se povezuju tjelesno, psihičko i duhovno i postaju uvjet jedno drugome. Ovoga su bili svjesni još stari Rimljani, o čemu svjedoči poslovica ‘U zdravom tijelu zdrav duh’. Riječ je o parafrazi stiha pjesnika Juvenala: ‘Treba se moliti za zdrav duh u zdravom tijelu’, kojim se želi reći kako je čovjeku osim na zdravo tijelo dobro misliti i na zdrav duh jer će na taj način očuvati cjelokupno zdravlje, ali i usporiti starenje i sve što ono nosi (gubitak vitalnosti, koncentracije, pamćenja…), osobito uz redovitu tjelovježbu. I dalekoistočne civilizacije, sklonije povezivanju duhovnog i materijalnog, u svim svojim borilačkim i drugim tjelesnim vještinama imaju utkanu komponentu duhovnog – od aikida, karatea, teakwondoa pa sve do joge. Bez obzira što odabrali, pomoći će nam da se posložimo na mnogim poljima svoga života i bolje se upoznamo. Počnite ili nastavite sa sportom koristeći i njegovu duhovnu i psihičku pozadinu. Ili, još bolje, postojeću aktivnost povežite s duhovnim metodama i tehnikama.
Komentari