Hodanje je u našoj prirodi i to činimo ne razmišljajući. Jednako tako ono je i sastavni dio održavanja zdravog stila života i može na začuđujući način utjecati na naše tijelo
Hodajući koristimo sve glavne manje mišiće
Iako primarni pokret za vrijeme hodanja dolazi iz naših nogu, istovremeno trebamo angažirati i bokove, trbušne mišiće i struk, stabilizirati dubinske mišiće donjeg dijela trupa i iskoristiti ruke da održimo kretanje, čime se učinkovito aktiviraju sve glavne skupine mišića. Ubrzavanjem koraka hodanje možemo pretvoriti u aktivnost za cijelo tijelo.
Tjelesno držanje trpi ako nosimo visoke potpetice
Većina nas bar ponekad nosi cipele s visokim potpeticama, bez obzira na to što to zna biti i bolno i pritom uopće ne vodimo računa o negativnim posljedicama za našu kralježnicu, bokove, koljena, zglobove, stopala i držanje. Kada nosimo cipele s visokim potpeticama, stražnjica nam je isturena, čime se stvara povećani pritisak na nožne prste i jastučiće na stopalima. Kako biste održali ravnotežu, ujedno i zatežete mišiće listova, bokova i leđa. S vremenom to može dovesti do trajnih oštećenja, budući da se određeni mišići skraćuju i postaju trajno zgrčeni. Kako biste umanjili negativno djelovanje, nemojte nositi visoke potpetice tijekom cijelog dana, ograničite se na one do pet centimetara visine i nakon nošenja istegnite listove i stopala.
Um se smiruje
Hodanje može imati dramatičan učinak na naše dobro osjećanje. Kada hodamo prirodom, oslobađamo se svega što nam odvlači pažnju u našem svakodnevnom životu i udaljavamo od osjetilne preopterećenosti tehnologijom. Promjena okoliša nam može pomoći da se usredotočimo na ono što nas okružuje umjesto da budete opterećeni brigama. Odsutnost wi-fi mreže jamči da će nas manje toga ometati, što će nam omogućiti da se uključimo u trenutak i doživimo prizore, zvukove i mirise prirode. A kada dopustimo umu da postane miran i tih, mogu se pojaviti inspiracija i rješenja za probleme.
STOPALA SE POKREĆU KROZ CIKLUSE
Hod je cikličko kretanje koje proizvode naša stopala iz inicijalnog spuštanja pete na tlo, do trenutka kada ista ta peta drugi put dotakne tlo. Prekomjerna pronacija ili pak supinacija, odnosno izvrtanje stopala prema unutra ili prema van, u trenutku kada peta dotakne tlo, može utjecati na položaj gležnjeva, koljena, čak i bokova, što potencijalno može dovesti do bolova u tim područjima. Zbog toga se, osjećate li bolove za vrijeme hodanja, isplati posjetiti podijatra kako biste se podvrgnuli analizi hoda ili se pak obratiti stručnjaku za sportsku obuću. Podijatar vam može prepisati odgovarajuću obuću ili uloške, koji će ispraviti bilo kakav disbalans.
ZDRAVLJE SRCA SE POBOLJŠAVA
Hodanje ubrzava rad srca i na taj način ga jača i pojačava cirkulaciju krvi kroz tijelo, što pomaže opskrbi organa većom količinom kisika. Trideset minuta brzog hoda svaki dan snizit će naš krvni tlak, smanjiti razinu masnoća u tijelu, kao i razinu šećera i kolesterola u krvi.
KOLJENA UBLAŽAVAJU UDARCE
Koljena apsorbiraju šok koji nastaje kada stopalo dotakne tlo. Potencijalni problem koji se može javiti u koljenima uzrokovan je pretjeranom pronacijom stopala. Drugi je mogući problem pak posljedica zgrčenosti mišića. Koljeno je komplicirani zglob, kroz koji prolazi veliki broj mišića. Iliotibijalna tetiva je čvrsta tetivna traka, koja počinje kod zdjelične kosti i proteže se do vanjskog ruba tibije, deblje od dvije kosti potkoljenice, koja oblikuje zglob koljena. Ako je iliotibijalna tetiva prenapregnuta, može povući koljeno iz ravnoteže. Kako biste smanjili napetost iliotibijalne tetive, upotrijebite spužvasti valjak. Lezite na stranu pa nježno pomičite vanjsku stranu bedra preko valjka, dok ne pronađete točku bola, a tada se zadržite u tom položaju otprilike minutu.
RUKE I NOGE SE KREĆU SINKRONO
Kada hodamo, naše se ruke automatski počnu njihati suprotno od nogu, naravno pod uvjetom da ih nismo opteretili vrećicama iz šopinga. Iako do te pojave dolazi nesvjesno, njihanje ruku ima važnu ulogu kako bi hodanje bilo što učinkovitije. Razlog za to je uspostavljanje ravnoteže između torza i kukova, čime se sprečava da se oni pretjerano izvrću. Držimo li ruke nepomičnima ili pak nosimo vrećice, koristit ćemo više energije nego ako ih pustimo da se spontano njišu, što ukazuje na to da njihanje ruku nije samo posljedica hodanja, nego nam upravo ono omogućuje da se krećemo učinkovitije.
MOŽETE UČVRSTITI STRAŽNJICU
Većina ljudi ne upotrebljava dovoljno mišiće stražnjice, ali zato pretjerano koriste mišiće natkoljenica. Gluteus medius je srednji mišić stražnjice. Kako biste osjetili da taj mišić radi, stanite tako da vam stopala budu jedno do drugog pa okrenite desno stopalo prema van, do položaja kazaljke koja pokazuje 2 sata. Prebacite težinu na lijevo stopalo pa istegnite desnu nogu iza sebe. Osjetit ćete zatezanje u gornjem vanjskom dijelu stražnjice. Iako je glavni mišić koji se upotrebljava za vrijeme hodanja gluteus maximus, a ne gluteus medius, upravo nam on pomaže prilikom definiranja i stabiliziranja zdjelice.
HODAJTE PRAVILNO
Posebno zdrav način hodanja poznat je pod nazivom klizno hodanje. Riječ je o tehnici hodanja koju je razvila Esther Gokhale. Jedna od korisnih strana ove vrste hodanja je učvršćivanje mišića stražnjice, koji zauzvrat podržavaju anteverziju zdjelice (lagano naginjanje kukova prema naprijed). To je ključ za zdravo tjelesno držanje, posebno kad je riječ o ženama. Snažni mišići stražnjice također pomažu u održavanju ravnoteže. ‘Većina ljudi u industrijaliziranim kulturama imaju nedovoljno razvijene mišiće stražnjice. Time što dovodi do jačanja tih mišića, kao i do istezanja slabinskih mišića, klizno hodanje ujedno pomaže u ponovnom uspostavljanju anteverzije zdjelice i omogućuje kostima kukova da se ispravno rotiraju u čašici’, kaže Esther Gokhale. ‘Iskrivljeni položaj kukova i ukočenost okolnih mišića koja se posljedično javlja predstavljaju predispoziciju za razvoj artritisa u tom području. Ponovno uspostavljanje normalnog položaja zaustavlja daljnji razvoj oštećenja, a neka čak može i ispraviti. Mnogi od nas pretjerano opterećuju mišiće koji okružuju kukove, bilo hodajući ili stojeći i tako dovode do problema sa zglobovima. Klizno hodanje sadrži i opuštenu ‘fazu njihanja’ u svakom koraku, čime se pospješuje stvaranje zdravog prostora u zglobu između glave bedrene kosti (femura) i zglobne čašice kuka (acetabuluma).
Komentari