Za razliku od djevojčica, dječaci koji ranije ulaze u pubertet imaju i neke prednosti: vršnjaci ih više cijene! No i njih ‘pucaju hormoni’, pa nije čudno da su preosjetljivi, razdražljivi, skloniji klikama i traženju podrške u društvu oko sebe
Kod većine dječaka pubertet počinje oko 14. godine. U dobi od oko 12,5 godina javlja se nagli skok visine i težine, povećava se rad hipofize i lučenje spolnih hormona. Javlja se prva ejakulacija i početak razvoja sekundarnih spolnih obilježja: promjene glasa i pojava dlaka na čicu.
U kraćem razdoblju, najčešće na početku puberteta, može se dogoditi da su u istom razredu djevojčice više od dječaka ili da mlađa sestra preraste starijeg brata, ali to ne traje dugo i na kraju su dječaci ipak viši od djevojčica.
Dječaci pak koji ranije uđu u pubertet imaju neke prednosti – vršnjaci ih više cijene. Međutim, i kod ranije razvijenih dječaka, isto kao i kod djevojčica, primijećeni su depresivni simptomi i više problematičnog ponašanja nego kod ostalih vršnjaka. Oni pak koji kasnije sazrijevaju imaju više problema za vrijeme odrastanja, ponekad ih vršnjaci zadirkuju, imaju nisko samopouzdanje, ali su zato poslije u životu, pokazala su neka istraživanja, tolerantniji i kreativniji, s boljim komunikacijskim vještinama.
Baš kao i kod djevojčica, hormonske promjene kod dječaka dovode do niza psiholoških promjena. Javljaju se povećana uzbudljivost, osjetljivost, razdražljivost, nagle promjene raspoloženja, rastresenost, nervozno reagiranje, otpor, briga zbog izgleda, sklonost općem negativizmu, agresivnost te ponašanje koje zna potpuno izmaknuti kontroli. Česti su sukobi s nastavnicima, roditeljima, braćom i sestrama, ali i veća povezanost s vršnjacima.
Vršnjačke grupe organizirane su u klike; grupiraju se prema sličnim stavovima, vrijednostima, interesima i socijalnom statusu. I govor pubertetlija, primjerice, obiluje izrazima poput ‘kul’, ‘fora’, ‘fakat’, ‘spike’, ‘brutalno’, ‘lol’, ‘baš si jazavac’, ‘lik’, ‘butra’, ‘majke mi’, ‘brijem’, ‘kužiš, frajeru’…, što pokazuje da pružaju otpor prema svima koji nisu dio njihova društva (godina). Kriza identiteta neke može odvesti u delinkvenciju ili ovisnička ponašanja. To se češće događa onima koji nemaju podršku u najbližoj okolini pa je traže u društvu onih koji ih ‘razumiju’, tj. među kojima se osjećaju prihvaćeno i dobrodošlo.
Komentari