Hoće li vaša beba biti alergičar, atopičar, astmatičar; uspijevate li smršavjeti, hoćete li biti puni energije ili vječno umorni – sve to ovisi o bakterijama. Kako ih navesti na pravi put? Prebioticima
Zaista mi je drago kada vidim da većina ljudi danas razmišlja i zna nešto o probioticima. Dok sam bila studentica, poneki liječnici su govorili svojim pacijentima da svakako jedu jogurte dok uzimaju antibiotike. Nije se o tome govorilo na znanstveno utemeljen način, nego onako iz prakse – liječnici bi na osnovu svojeg stručnog znanja i iskustva bolesnicima davali savjete kako prevenirati oštećenje
crijeva antibioticima. Dok sam kao liječnik radila u jedinicima intenzivne skrbi, gdje se većina pacijenata tretira kombinacijom jakih antibiotika, prehrana je bila dosta važna stavka i znali smo da crijeva moraju biti zdrava kako bi osoba ozdravila. Jedna od glavnih zadaća naših organa u trbušnoj šupljini je stvaranje energije i održavanje imuniteta, a bez mikroorganizama u crijevima to nije moguće.
Bakterije su tu da nam pomognu
Meni je fascinantno, a vjerojatno i vama, da u svom tijelu imamo puno više bakterija nego stanica. Znači, bakterije su ok i trebamo ih poštovati. Riječi kao što su sterilan, antibakterijski, protubakterijski, možda i nisu baš dobre za nas i zato razmislite o tome kada kupujete antibakterijske pripravke. Ubijanje bakterija nije pametno, ako smo zdravi. Bakterije su tu da nam pomognu, bez njih smo nemoćni promatrači svoje sudbine. Kada se rodimo, nemamo bakterija, ali već u prvom kontaktu s majkom i njezinim bakterijama, sa zrakom, vodom, hranom…, razvijamo svoje bakterije. Kako jedemo, kako živimo, takve bakterije imamo. Istina, djeca koja su dojena imaju bifidobakterije, dok djeca hranjena mliječnim formulama imaju drugačije bakterije u kojima prevladavaju one iz skupine bakteroides. Ne znam jeste li svjesni, ali bakterije u crijevima određuju hoće li će vaša beba biti alergičar, atopičar, asmatičar, stalno bolesna ili zdrava.
Analiza stolice
Kada narastemo, bakterije u crijevima određivat će hoćemo li biti anksiozni i depresivni, hoćemo li obolijevati od autoimunih bolesti ili tumora, čestih infekcija, koliko ćemo razvijati naš mozak i još jedno važno pitanje: hoćemo li biti skloni debljanju. Znanstveni radovi su pokazali da ljudi koji imaju povećanu tjelesnu težinu i nikako ne mogu smršavjeti imaju drugačije bakterije nego oni koji se s tim problemom ne susreću. Znanstvenici su analizirali stolice tisuća ljudi i zaključili koje bakterije su povezane s kojim stanjima. Čak je dokazano i postojanje bakterije Oxalobacter, koja pomaže pravilnom metaboliziranju oksalata i sprječavanju nastanka bubrežnih kamenaca. Znači, ljudi koji u svojem debelom crijevu nemaju tu bakteriju, skloni su nastanku bubrežnih kamenaca. Da bismo bili zdravi, moramo težiti optimalnom omjeru probiotičkih bakterija u našim crijevima. Koji je to omjer, kako ćemo znati? Jednostavno, ako se osjećamo zdravo, energično, veselo, puni entuzijazma, ljubavi i razumijevanja, donosimo dobre odluke i imamo prioritete. Takav život omogućuje nam crijevna flora. Tko ne bi želio takav život? Sigurno ga želi svatko od nas, ali uz malo znanja i male promjene. Tajna je u prebioticima. Razlika između njih i probiotika je u jednom slovu, a radi se o hrani za probiotike. Dakle, ako hranimo svoje crijevne bakterije na pravi način, postoji velika šansa da ćemo imati život kakav želimo i zaslužujemo.
Koja je to hrana? Ako ‘proguglate’ prebiotike, zavrtjet će vam se u glavi od masnih kiselina, oligosagarida, inulina, fruktana… O prebioticima se priča negdje od 1995. godine (znači, jako kratko) i znanost ih još nije ‘prožvakala’, što ne znači da ih mi ne trebamo doslovno žvakati svaki dan. Ako vam kažem da se iza tih pojmova kriju namirnice koje svaki dan možete jesti i lijepo hraniti svoje bakaterije da se debljaju, rastu i vama donose zdravlje, pretpostavljam da ćete biti zadovoljni. Dakle, radi se o dijelu biljaka i žitarica koje neprobavljene ulaze u debelo crijevo i tamo predstavljaju hranu za naše mikroorganizme. Najviše ih ima u cikoriji – crvenoj gorkoj salati koju malo tko voli jesti. Nje treba jesti malo, pa je dodajte u druge salate. Ona je oko 80% prebiotik, dakle gotovo cijela je dobra hrana za dobre bakterije. Izvrsni prebiotici su i crveni luk, češnjak, poriluk, list maslačka, pšenične mekinje, šparoge. To je hrana sa najvećim sadržajem prebiotika, ali zapravo sva prirodna hrana koju bismo trebali jesti svakodnevno sadrži određenu količinu prebiotika. Pri tome mislim na povrće i voće. Meso nije izvor prebiotika, ali mesna industrija razmišlja o stvaranju novog proizvoda funkcionalne hrane – mesa s prebioticima. Meni to zvuči zastrašujuće, inače mislim da hrana koju stvara čovjek vođen profitom nikako ne može biti zdrava i dobra za čovjeka. Priroda ne kalkulira, ona postoji bezuvjetno.
Priroda nam je dala sve!
Nazovite me konzervativnom, ali čemu to umjetno stvaranje tzv.zdravih proizvoda, ako nam je priroda sve lijepo podarila? Zašto ne poštovati prirodu i stalno izmišljati neprirodne kombinacije koje sigurno – a znanost to dokaže puno prekasno! – imaju neki negativan efekt na naše zdravlje. Postoje prebiotici u prahu koje mnogi uzimaju kako bi popravili svoje loše probitike, ali oni su najčešće originalnog izvora, samo koncentrirani. Jednostavno u svoj shake dodajte malo prebiotika i nahranili ste u sebi životinjice koje život znače.
Dakako, kada želimo biti zdravi i puni energije, kada izbacimo smeće iz svojih tanjura i uvedemo zdrave i cjelovite ekološke namirnice, bakterije u našim crijevima cvatu. U prošloj kolumni dotakla sam se glutena. Ako ga izbacimo, a svoju svakodnevnu prehranu ne koncipiramo na prebioticima, ništa od našeg zdravlja. Ono se popravi djelomično, ali za poptuni uspjeh crijeva treba svakodnevno hraniti. Ako poštujemo bakterije u našim crijevima i očekujemo od njih najbolju performansu, treba im dati najbolje stvari. Jedite povrće (kuhano, pečeno i sirovo), nešto malo voća, cjelovite žitarice(po mogućnosti bez glutena), ulja i masnoće, orašaste plodove i sjemenke, a životinjske proteine jedite kao desert – malo i rijetko.
Upravo ovakva, prirodna prehrana najbolja je za zdravlje cjelokupnog našeg organizma, a to je i znanost potvrdila i dokazala. U šali kažem svojim pacijentima da smo degenerirali i zapravo tražimo znanstveni dokaz da je kelj zdrav, a krafna nije, jer inače ne vjerujemo u tu tezu. Od kelja u našim crijevima rast će zdrave bifidobakterije i laktobacili, a od krafne će se množiti gljivice i kvasci. Njihovi toksini nisu dobri za naš organizam i često uzrokuju jake imunološke poremećaje. O anti candida dijeti pisala sam već u prošlim kolumnama, a za sve koji su zaboravili, pravo je vrijeme da istrijebite gljive iz svoga gastrointestinalnog trakta i svojim bakterijama dodate zelenu dozu prebiotika. Samo hrabro!
Komentari