Ono što jedu djeca sportaši svakako može doprinijeti njihovu ukupnom rezultatu, no energetska funkcija hrane nije jedino na što treba obratiti pažnju. Jedino sustavnom edukacijom možemo trening uciniti efikasnijim i zdravijim
Država smo s mnogo talentiranih sportaša i s uistinu zapanjujućim sportskim rezultatima i uspjesima, čemu svjedoče i medalje naših sportaša osvojene na netom završenoj Olimpijadi. Većina tih rezultata proizvod su obiteljskog truda, entuzijazma i odricanja, no nažalost ne i državnog sustava. Sport je danas mnogo više od plemenite vještine, emocije, prestiža i natjecanja; sport je danas nažalost i business. Mnogi od vas, dragi čitatelji, roditelji ste djeteta koje se aktivno bavi sportom.
Sport je zdrav, ali…
Ako već sami niste (pre)ambiciozni, možda ste nekad primijetili kako u našoj okolini, gradu, mjestu i susjedstvu postoji određeni broj roditelja koji od svoje djece želi napraviti projekt. Naravno, onaj uspješan, koji će za koju godinu donijeti slavu i veliki novac. Ovom kolumnom se neću baviti tim psihološko-sociološkim aspektom, no želio bih naglasiti kako moramo vratiti djecu sportu i igri u osnovnom motivacijskom smislu. Jer sport i prehrana idu zajedno. Sport i prehrana nude zdravlje u odrasloj životnoj dobi, omogućavaju snažne povoljne fiziološke učinke. Sport je zdrav, osobito ako je
rekreativan i kontinuiran. Onaj profesionalni ima svojih velikih čari, ali nosi i mnogo odricanja i nerijetko ostavlja posljedice na zdravlje. U svim ovim čimbenicima važna je prehrana. Prehrana se isprepliće s treningom, osigurava rast te adekvatan oporavak i cijeljenje tkiva, omogućava strukturu stanicama i tkivima, ne samo energiju. Energetska funkcija prehrane prečesto se naglašava kao jedina bitna, pritom zapostavljajući one ostale – podjednako važne. U tom smislu, tanjur sportaša ne čini komad mesa i brdo tjestenine s rajčicom, ili pak ‘tamniji’ kruh s nekim namazom, već mnogo više. Sportski treninzi po svom su karakteru katabolični (razgradni) i proupalni. Prehrana stoga mora biti anabolična (u pozitivnom smislu riječi) i protuupalna. I to je tek početak, koji mora biti primjenjiv i praktičan svaki dan treninga mladog sportaša. Posljednjih su godina mnogi roditelji bili u mojoj ordinaciji NutriKlinika, tražeći stručnu pomoć i podršku u prehrani. Sportovi kojima se njihova djeca bave uistinu su raznoliki, od košarke, nogometa, rukometa i vaterpola, do plivanja, atletike, gimnastike, taekwondoa, karatea i tenisa. Svako dijete ima svoje zahtjeve i priču iza sebe. Svaki mali sportaš antropometrijski je specifičan, prema sportu kojim se bavi i periodu (ciklusu) treninga u kojem se nalazi. Neki sportovi već i u svojim pocelima imaju težinske kategorije u koje natjecatelj treba ‘upasti’ pa je važan čimbenik u takvim sportovima postizanje određene tjelesne mase ili ostajanje u gabaritima svoje natjecateljske kategorije.
Važno je pritom da se ne djeluje na psihološki i fiziološki razvoj djeteta, da se ne ‘posije’ sjeme budućeg poremećaja prehrane. Podrška i angažman roditelja u promjeni prehrane djeteta od najveće je važnosti. Roditelj je taj koji nabavlja i priprema hranu svom djetetu, roditelj je taj koji daje primjer svojim primjerom, koji motivira dijete i opušta ga. Ljubav prema zdravoj hrani usađuje se odmalena. A upravo je ta ljubav prema zdravoj sportskoj hrani i ključna u omogućavanju da prehrana bude X faktor koji će rasplamsati talent i trud iza treninga.
A što sa suplementima?
Mnogi me roditelji pitaju o proteinskim suplementima, multivitaminskim i multimineralnim dodacima prehrani i koje od njih treba uzimati njihovo dijete. Razmišljanje o dodacima prehrani prije nego što se optimizira kompletna prehrana nalik je na postavljanje krovnih prozora dok još nismo niti izgradili potporne zidove na kojima leži krov kuće. Sve u svoje vrijeme, uz pravilan, stručan i kritičan pristup. Američki pristup sportu sjajan je po mnogočemu, a između ostalog omogućava da se mladi ljudi bave sportom i tijekom visokoškolskog obrazovanja. Ako ne uspiju kao profesionalni sportaši (manji postotak), imaju završeno zvanje, fakultetsku diplomu. Pritom je sport vrlo često ulaznica za dobivanje stipendija na uglednim i skupim sveučilištima na kojima se i studira (uči), ali i trenira. Vrlo uspješni sportaši ne mogu trenirati ako nisu položili kolokvije i ispite. Uz to, jasno je definiran sustav brige o (sportskoj) studentskoj prehrani. Mnogi sportaši educirani su o prehrani za vrijeme studija u Americi, jer im je sustav to omogućio. Kod nas moramo raditi i na tome. Da akreditirani nutricionist s kompetencijom, znanjem i iskustvom bude dostupan svim talentiranim sportašima i njihovim roditeljima. Tada će i sportski uspjeh biti još veći. U to sam siguran…
Komentari