Tijelo je kao neka alarmna ploča našeg nevidljivog motora koja nas neprestano upozorava da nešto moramo mijenjati u svojem načinu života. Slušate li te signale?
Većina ljudi koje poznajem ne dovodi u vezu svoj stil života i svoju bolest i misle da se bolest događa neovisno o onome što jedemo, što mislimo i kako se ponašamo. Danas mi je teško prihvatiti takvo razmišljanje, ali desetak godina unazad, kad se nisam toliko bavila preventivnom medicinom, i ja sam mislila da se jednom trebamo razboljeti i nisam se pitala zašto se to događa. Cilj mi je bio pomoći im da ozdrave, najčešće lijekovima. Tada sam mislila da je to sasvim ispravno.
Lijek za rak
Kada vidite da vam se ljudi vraćaju i nisu se izliječili, onda ste uvjereni da imate kronične bolesnike koji i ne mogu biti zdravi. Tješe nas da znanost napreduje i da će se lijek uskoro pronaći. Najviše me žalosti manipuliranje izrazom ‘lijek za rak’. Kada obole, ljudi se pitaju zašto se već ne pronađe lijek za rak, kao da je to jedna molekula koja liječi sve tumore ovog svijeta. Naivno, jer iza termina ‘rak’ stoji milijun bolesti i varijacija na temu. Lijek za rak se nikada neće pronaći, ne u takvom obliku u kojem se nadaju oboljeli. Ako imate oboljeli organ i operativno ga odstranite, jeste li zdravi? To pitanje često postavljam ženama koje su sretne što su, primjerice, izvadile maternicu i jajnike jer su imale upale ili miome. Proces koji je doveo do upale ili mioma još uvijek je u tijelu i možda nastavi razbolijevati neki drugi organ. Koji organ izvaditi ako je bolesno cijelo tijelo kao što je to kod nekih autoimunih bolesti?
Naša fizička prezentacija služi nam da pokažemo kako se osjećamo. Tijelo je kao neka alarmna ploča našeg nevidljivog motora, naše energije. Američki profesor evolucijske biologije David Lieberman, kao pravi znanstvenik dokazuje da su bolesti današnjice, a najviše govori o šećernoj bolesti tipa 2, kardiovaskularnim bolestima i tumorima, posljedica neprilagođenosti naših bića novonastalim uvjetima života. To što malo hodamo, a puno sjedimo, što jedemo prerađenu hranu, ne spavamo dovoljno, naprežemo oči čitanjem i gledanjem u ekrane, dovodi do niza bolesti koje nisu imali naši preci.
Lieberman se posebno bavi i problemom debljine i jasno objašnjava zašto se ljudi debljaju. Naš predak koji nam je identičan po genetskom kodu, živio je u kameno doba i bavio se lovom i skupljanjem. Mi radimo sve suprotno i zato dobivamo bolesti. Naše tijelo pokušava uhvatiti ritam s novonastalim situacijama: jedenjem goleme količine šećera, spavanjem u sitne sate, previše neaktivnosti te se u jednom trenutku pokvari i šalje alarm – bolest. Mislimo da smo napredni, ali… Debljina je prema Liebermanu bolest nesklada između onoga što je priroda zamislila i onoga kako smo mi zamislili. Čovjek ima veliki kapacitet za debljanje, jer ako se ne deblja, ne može imati potomke. Dakle, nekada je bilo važno da se žena dodatno udeblja da može davati i brinuti se za potomstvo. U kameno doba žena je rađala ako je imala višak energije, svake četiri godine, jer je toliko trebalo da odgoji dijete i postavi ga na noge. Imati višak energije u kameno doba bilo je jako teško zbog stalne potrage za hranom i domom, pa je debljina bila rijetka pojava.
Prije 10.000 godina ljudi su počeli kultivirati žitarice i to im je postala osnovna hrana. S takvim stilom života došle su i bolesti koje su danas eskalirale zbog nezdravog okruženja u kojem živimo. Osim
biološke evolucije, čovjek prolazi i kulturnu evoluciju: podržavamo nezdrav stil života, misleći pritom kako smo jako napredni. Neki moji mladi pacijenti me ozbiljno pitaju: “A nismo li mi evoluirali od tog čovjeka iz kamenog doba?” Odgovor glasi: da smo evoluirani, nitko ne bi trebao liječničku pomoć, svi bismo bili zdravi, jer bismo bili prilagođeni. Debljina, dijabetes, moždani i srčani udar, demencija… ne bi postojali, svi bi bili vitki i dobro živjeli. Infekcije bismo rješavali antibioticima. U kameno doba ljudi su umirali od infekcija, ozljeda i starosti, nama bi u tom slučaju ostala starost, jer ove dvije uspješno liječimo.
Zašto vam sve ovo pišem? Ne da vas uplašim, nego da vas osnažim spoznajom da je sve u vašim rukama. Što budete živjeli prirodnije, to će vaš organizam biti sretniji, manje će se boriti s novim prilagodbama i neće patiti. Ne trebamo se vratiti u špilju, ali više prirodne hrane i više kretanja prevenirat će rak i autoimune bolesti. Ne mijenjajte prirodu, nego sebe!
Komentari