Cirkuske vještine djeci mogu pomoći da razviju psihomotoričke sposobnosti, snagu te koordinaciju tijela i pokreta, kao i pomoći socijalnoj prilagodbi
Biti cirkuski umjetnik u Hrvatskoj podrazumijeva puno više od same cirkuske vještine, to znači biti i cirkuski tehničar, dramaturg, koreograf, majstor svjetla, vozač…’, započinje priču o svom ‘neobičnom’ zanimanju naš sugovornik Nikola Mijatović, koji usprkos tomu svoj posao jednostavno – voli. Jer, kako kaže, osim što mu osigurava egzistenciju na domaćoj cirkuskoj sceni koja je tek u povojima, upravo iz ljubavi potpuno je predan onomu što radi. A sve se razvilo iz hobija u vrijeme studija Grafičkog dizajna krajem 90-ih, da bi potom preraslo u njegov životni poziv.
Izdvojiti se među ‘štulašima’
Jednako spretan u cirkuskim disciplinama kao što su žongliranje, akrobalans (akrobacije s partnerom) i tehnika klauna, Nikola se široj javnosti predstavio sudjelovanjem u showu ‘Ja to mogu’ koji se donedavno prikazivao na HTV-u, podučavajući natjecatelje Jelenu Glišić i Davora Bilmana hodanju na štulama. Premda je njih naučio osnovnim koracima, mnogo je truda i rada potrebno da bi se različitim koreografijama, skokovima, namjernim padovima, trčanjem… izdvojio među brojnim štulašima.
Popularizacija cirkusnih vještina
‘Vještinu hodanja na štulama naučio sam prije podosta godina od majstora uličnog kazališta Grotest Maru iz Njemačke za vrijeme FAKI festivala (Festival alternativnog kazališnog izričaja) u Zagrebu’, priča Nikola, jedan od osnivača, programski voditelj i izvođač udruge ‘Cirkorama’ koja se bavi popularizacijom cirkuske umjetnosti kroz umjetničku produkciju i edukaciju diljem Lijepe naše.
Zajedno s kolegama iz beogradske ‘Cirkusfere’ te partnerima iz Francuske, organizira i međunarodni projekt ‘CirkoBalkana’, koja će ove godine doživjeti svoje četvrto izdanje, te polako prerasta u veliko regionalno okupljanje cirkuskih umjetnika, na što je posebno ponosan. Baš kao što je poseban i doživljaj hodanja na štulama.
‘Sjajan je osjećaj biti barem za metar viši od prosječnog čovjeka, a cirkus i jest poseban po tom nastojanju da se nadmaši sve ono što je visoko, kao i da se prkosi silama gravitacije i teže. Zanimljivo i rekao bih, magično iskustvo’, kaže Nikola. Nažalost, uvijek postoji i onaj ‘ali’, a u ovom se slučaju odnosi na opasnost od ozljeda. ‘Poziv cirkuskog umjetnika jedan je od najopasnijih, no pun je izazova i iskušenja. Usudio bih se reći da život cirkuskog umjetnika visi na koncu, jer je dovoljna mala nepažnja da se dogodi nezgoda, čak i s trajnim posljedicama. I sam sam dvaput pao sa štula, no srećom bez posljedica’, kaže Nikola, kojemu čak ni potencijalne opasnosti ne mogu zasjeniti osjećaj koji ga obuzme dok pred publikom demonstrira svoje vještine.
Brojne prednosti za djecu
‘Baviti se cirkuskom izvedbom znači izazivati divljenje, publiku ostaviti bez daha, natjerati ih da plaču od smijeha, a onda sam ja kao izvođač ispunjen do maksimuma’, govori Nikola te otkriva da trenira svakodnevno, čak i do osam sati na dan dok priprema određeni projekt. A svima onima koji se požele, makar rekreativno, baviti cirkuskim vještinama poručuje da njihova želja ne bi trebala imati granica.
‘Cirkusom se rekreativno mogu baviti svi, bez obzira na godine i fizičku spremu, a djeca već od četvrte godine, kroz razne igre koordinacije i imaginacije. Cirkuske vještine djeci mogu pomoći da razviju psihomotoričke sposobnosti, snagu i koordinaciju tijela i pokreta, kao i pomoći socijalnoj prilagodbi’, zaključuje ovaj cirkuski umjetnik.
Komentari