Pomagati drugima je lako i ne zahtijeva puno truda, vremena i novca
Četiri prijateljice Sanja Bijonda, Tanja Bijonda, Josipa Bijonda Šepović i Petra Mikić i dalje uspješno provode svoju misiju – akciju ‘Da niti jedno dijete u RH ne bude gladno’, kojom osiguravaju tople obroke u školama djeci kojoj to roditelji ne mogu platiti.
Sanja, Tanja, Josipa i Petra kažu da se ljudi masovno odazivaju na akciju – od umirovljenika, studenata i vjerskih zajednica, do tvrtki i sportskih udruga. A na veliko srce nitko ne ostaje ravnodušan, pogotovo oni potrebiti. ‘Kada smo krenuli s akcijom, svi su prvo reagirali s nevjericom jer smo na početku same akcije birale najsiromašnije općine i same se obraćale ravnateljima te smo odmah nakon dostave podataka za uplatu plaćale obroke iz donacija koje smo dobivale. Bilo je i suza roditelja koji su mislili da su zaboravljeni od svih. I mi bismo plakale s njima. Svaka takva reakcija bila je dodatni impuls koji nas je tjerao dalje. Dječica su u školama crtala o dobroti i pomaganju. A svaku donaciju nevezano za obroke koju smo dobile ili dobivamo i sada odmah prosljeđujemo u škole. Ponekad je to školski pribor, ponekad su to pizze, grickalice, sokovi, a jednom je to bila čak i voda za OŠ Katarine Zrinski u Krnjaku, gdje voda postaje tehnički neispravna nakon svake veće kiše, a djeca, u nedostatku ispravne, kriomice piju i takvu vodu’, objašnjavaju utemeljiteljice Portala dobrote.
Osim ove hvalevrijedne akcije Sanja, Tanja, Josipa i Petra organiziraju i brojne druge humanitarne
projekte. ‘Akcija koja nas najviše veseli je osnivanje Klubova dobrote djece u osnovnim školama. U Klubovima dobrote djeca bi bila u prvom planu. Želimo im poručiti da slušamo što nam imaju reći i uputiti ih u to kako aktivno funkcionirati u svojoj zajednici. U ovom trenutku, osim obitelji, to
je njihova škola. Ono što je ovdje možda i najvažnije jest to da je sve u čemu bi djeca sudjelovala
prilagođeno svima bez obzira na materijalni status ili fizičko stanje. Želimo im približiti različitosti kao nešto pozitivno. Želimo da budu bolja generacija od svojih roditelja jer uskoro će ti mališani voditi ovu državu. Ne smijemo zanemariti njihovu snagu. Trebamo ih još više ojačati pozitivom jer samo to može donijeti promjene nabolje u cijelom društvu. Tu je i akcija (ujedno i naša prva) ‘Kruh za poslije’ u kojoj možete kupiti kruh za nekoga tko si to ne može priuštiti na prodajnim mjestima koja
sudjeluju u akciji. U dvije godine akcije podijeljeno je pola milijuna komada kruha, čime je omogućeno da ova prijeko potrebna namirnica bude svaki dan na stolu 700 obitelji’, poručuju ove žene, koje smatraju da humanitarni rad nije rad. To je način života i stoga izvor zadovoljstva jer nešto što osjećate, ono kako ste odgajani, živite svaki dan. Prvi put u životu svaki radni dan je dan s osmijehom i u potpunosti ispunjen, pa čak i onda kad i ne ide sve onako kako smo zamislili. Kad smo na pravom putu, stvari se same od sebe slažu i sve ide u dobrom smjeru.
ŠTO SVE NOSI POMAGANJE?
Teške ljudske sudbine nas pogađaju,osobito kad su djeca u pitanju i osjećate nemoć jer ne možete svima pomoći. ČCesto se borite s grižnjom savjesti jer osjećate da pomažući drugima kradete dio sebe svojoj obitelji. Pokušavate naći ravnotežu u moru obaveza prema drugima i prema onima koji ovise o vama. U
tim trenucima zaboravljate da ste žena koja traži da se i njoj malo posvetite. A onda vas obasja sretan dječji osmijeh, vidite bljesak olakšanja u očima odraslih i znate da nijedna žrtva nije prevelika. Ne znaju tko ste, ali znaju da u svojoj pekarnici mogu dobiti kruh za poslije ili u školi besplatan obrok, i to je najveća nagrada.
Svojim akcijama želimo pokazati da osim što je pomaganje lako ono čak i ne zahtijeva puno truda, novca ili vremena. Dovoljno je biti ljubazan, suosjećan i početi s malim stvarima. Zastanite ponekad i popričajte s usamljenom starom susjedom, ponesite joj vrećice iz dućana. Budite strpljivi i ako je blagajnica prespora, možda je bolesna, možda joj se nešto loše dogodilo, a možda je već u godinama
kad joj je taj posao pretežak. Podijelite osmijeh besplatno. Podijelite lijepu riječ. Podijelite dobrotu bez očekivanja da vam se vrati.
DJECA NAJBOLJE UČE IZ PRIMJERA RODITELJA
Naša djeca svakodnevno žive ono što im mame rade jer s njima razgovaramo i pokušavamo im približiti što
znači pomaganje. Oni jako dobro znaju što znači kruh za poslije i zašto ga kupujemo. Znaju da postoje djeca koja su gladna i ne mogu dobiti omiljenu igračku. Znaju zašto kupujemo časopise od beskućnika ili zašto nekoj bakici kupujemo hranu. Svoju djecu još od vrtića učimo da je lijepo dijeliti i da se u vrtić ne nose bomboni ako nemaš i za prijatelje. Igračku nosiš da bi se i prijatelji njome igrali. Trebaju se naučiti izboriti za sebe, ali ne nasiljem, nego ljubavlju i prijateljstvom. Nije teško prenijeti na svoju djecu ono što su i nas roditelji svojim primjerom učili. Svake su praznike dovodili djecu iz dječjeg doma kako bi ih provodili s nama. Na more je uvijek išlo barem još jedno dijete iz doma. Mama i sada, iako s malom mirovinom, ima ‘svoje’ bakice kojima pomaže. Ona je žena od akcije i od
nje smo naslijedile da riječ ‘nemoguće’ ne postoji. Mi, kao majke, kao roditelji želimo da jednog dana možemo bez srama svojoj djeci pogledati u oči jer oni će znati da smo, ako i nismo u svemu uspjele,
barem pokušale.
KAKO SE UKLJUČITI U HUMANITARNI RAD
Kada se razboli neki član obitelji ili se dogodi neka prirodna katastrofa, odrasli znaju što činiti. Kupit ćemo cvijeće i obići bolesnika ili ćemo skupljati konzerve za stradale u poplavama. Uključimo i djecu u takve situacije, neka izaberu buket ili prikupe konzerve. Povedimo ih sa sobom kada nosimo
darove. Iz prve ruke će saznati kako je lijepo nekomu uljepšati dan. To je ujedno i prilika za razgovor, pa ih upitajte kako su se osjećali kad je netko za njih nešto lijepo učinio. Učite svoju djecu da dijele.
Komentari