Kako je živjeti i stvarati na otoku s jedva 300-injak stanovnika…

Upoznajte modnu dizajnericu Milenu Ulić koja je prije godinu dana postala stanovnica Mljeta

Napuštamo naše ljetne oaze na obali u kojima smo proveli ljetni godišnji odmor s mišlju kako bi tamo bilo najbolje i ostati – zauvijek. I planiramo se vratiti tamo čim prije. No, obično se to dogodi tek za godinu dana, kada krene novi odmor. Ali, naša čežnja se nastavlja – zasićeni životom u gradu, maštamo o nekom mirnijem, prirodnijem i opuštenijem životnom okruženju koje usto nudi pogled na more i pučinu. Milena Ulić, modna dizajnerica iz Omiša, poznatija pod umjetničkim imenom De Lena svoje je snove o životu u jednom takvom mjestu i ostvarila. I ona je odlaskom na jedan otok poželjela ne samo vratiti se na njega nego i ostati zauvijek. Već godinu dana stanovnica je Mljeta, koji je od kopna prilično udaljen i zimi na njemu živi svega 300-injak duša. Iako dolazi iz manjeg mjesta koje je usto na obali, život na Mljetu je ipak nešto posve drugačije i značio je za Milenu veliku promjenu.

Sve samo ne tipična priča

Njezina priča s Mljetom sve je samo ne tipična – na njega je došla ne kako bi se odmorila, iskupala i sunčala, nego u jeku velike životne krize – kako bi pronašla sebe. Nakon prekida suradnje s tadašnjim menadžerom, dizajnerica se našla u mukama i preispitivanjima i igrom slučaja završila baš na Mljetu. Prvi susret s otokom, priznaje, bio je sve osim lijep i ugodan. ‘Bilo je to nekoliko najtežih dana i najduljih noći u mom životu, i mislila sam da je to moj konačan oproštaj od dizajna. Međutim, kako to obično biva u životu, kada zaspemo u potpunom mraku, život nas iznenadi najljepšom zorom. Tako nekako se i meni dogodilo’, prisjeća se Milena. Kada je mljetska čarolija prestala, vidjela je koliko joj taj otok znači i nedostaje te koliko ju je promijenio i pomogao joj da prebrodi krizu. Rezultat te avanture bila je prva u nizu kolekcija posvećenih Mljetu, a nakon broševa uslijedili su jastučići od lavande, prirodni sapuni i svijeće, svi odreda načinjeni od 100% ekoloških sirovina i autohtonog bilja organskog podrijetla. Svi ovi dizajnerski proizvodi nose inačice imena Mljet i izvrsna su promocija otoka.

Preseljenje na Mljet? Pa to je samo dobra zezancija

Uskoro se ostvarila i njezina želja koju su njezini prijatelji smatrali dobrom zezancijom – da se preseli živjeti na otok. Smatrali su da će se na mjestu gdje nema ni vodovoda teško snaći dizajnerica i impulzivni osobenjak poput Milene, koja pomalo živi u oblacima. ‘Svi su mislili da nema šanse da se to dogodi, da živim u mjestu s ovakvim uvjetima’, komentira Milena. No promjena koju je vidjela na sebi tijekom svoga prvog boravka učvrstila ju je u namjeri da postane stanovnica Mljeta. Sve ono što je nekoć smatrala normalnim i bez čega je mislila da ne može sada gleda na drugačiji način. Shvatila je koliko vremena i energije je u životu trošila na nevažne i nepotrebne stvari. Odluka, priznaje, nije bila jednostavna, a selidba na Mljet je posebna priča jer ovaj otok daleko je ispod standarda drugih većih i naseljenijih otoka. Ali, na sve se Milena priviknula pa i na svojevrsnu izolaciju i činjenicu da sve treba planirati unaprijed, jer nije odmah dostupno – nabavke, odlaske na kopno, ka liječniku…

Ovdje za sve treba puno više vremena i truda

‘Naučiš se nositi i s jugom, danima kada ni brod koji je jedina veza sa svijetom ne plovi, naučiš da ne možeš gdje hoćeš i kada hoćeš i da ti za sve treba puno više vremena i više truda. Ali, i da se sve može kada se hoće i kada u manama ovog surovog ‘škoja’ počneš umjesto opravdanja vidjeti izazove’, kaže dizajnerica dodajući kako joj mali broj stanovnika nije teško pao. Dobra stvar je u tom slučaju što su ljudi usmjereni jedni na druge, inače je suživot nemoguć. ‘Naprosto smo svi ovisni jedni o drugima. Teško je dočarati nekome tko se nije našao u ovakvoj situaciju što znači otočka solidarnost, meni jedna od najdražih odlika života ovdje. Svi su spremni pomoći, svi priskaču jer se nalazimo u sličnoj situaciji i ono što danas treba jednom sutra će trebati drugome’, iznosi Milena svoje jednogodišnje iskustvo.

Priznaje i da joj kopno i Omiš nedostaju, najviše zbog obitelji i prijatelja. Često odlazi tamo, ponajviše zbog toga da, kako kaže, ublaži praznine koje nakupi na otoku. Kako je, iz tržišnih razloga lakše funkcionirati u nekoj sredini koja ima podržavajuću infrastrukuru, dakle na kopnu, zanimalo nas je je li Milenin uspjeh narušen selidbom na Mljet. Naime, Milena je svojim čipkastim nakitom koji se uz pomoć silikonskog ljepila aplicira direktno na tijelo postala poznata i izvan Hrvatske i sudjelovala na Plitzs New York Fashion Weeku te Charlotte Fashioon Weeku. Nakon toga je svojim kreacijama postala sponzor ženskih nagrada na VIMA Music Awardsu u Kuala Lumpuru. Stoga je novi život, nakon ovakvih uspjeha bio izazov i u tom smislu. Bilo je potrebno napraviti potpuno novi način funkcioniranja posla i prihvatiti da je cjelokupna realizacija nekog projekta znatno teža nego na kopnu. ‘Materijali, inventar, sve sto mi treba, kistovi, boje sve je to odavde daleko i treba izgubiti dan, dva nekada i tri kako bih došla do toga, dok mi je to na kopnu sve dostupno u sat do dva vremena’, ističe. Ali, zato je postala puno produktivnija, jer je ljepota ovoga otoka za Milenu izvor nepresušne inspiracije i lakše joj se fokusirati na ono što stvara. Tako je dokazala drugima, ali što je puno važnije – i samoj sebi da je život i rad i u ovakvim ekstremnijim uvjetima – moguć. ‘Mene nekako u životu baš to nemoguće pokreće, to mi je nekakav okidač, da dokažem suprotno, i baš zato svojim najvećim uspijehom smatram to što sam ostvarila svoj san i što na Mljetu radim posao koji volim i koji jedino i znam raditi usprkos svima i svemu’, kaže za kraj Milena, koja upravo završava svoju kolekciju pamučnih, ručno oslikanih haljina i više nego simbolična naziva ‘Klasa optimist’.

Komentari