Dok jedni smatraju kako je multitasking loš način obavljanja svakodnevnih zadataka jer ništa ne činimo dovoljno dobro, drugi drže kako je čovjek koji je sposoban fokusirati se na samo jednu stvar jednostavno neprilagođen vremenu u kojem živimo
Suvremeni način života u kojem se od nas očekuje da što brže i što učinkovitije napravimo sve što trebamo napraviti te svestranost koja se podrazumijeva, doveli su do toga da mnogi od nas funkcioniraju po principu multitaskinga. Termin ‘multitasking’ uobičajeno označava ljudsku sposobnost za istovremeno izvođenje nekoliko različitih aktivnosti ili zadataka. I dok jedni smatraju kako multitasking ne donosi nikakve prednosti, nego je loš način obavljanja svakodnevnih zadataka jer ništa ne činimo dovoljno dobro; drugi drže kako je čovjek koji je sposoban fokusirati se samo na jednu stvar jednostavno neprilagođen i nespreman za funkcioniranje po zakonima suvremenog življenja.
Potekao iz IT sektora
Izraz multitasking je prvotno korišten u IT sektoru (prvi put se spominje 1965. godine) te se odnosio na sposobnost kompjutora da istovremeno procesira nekoliko zadataka ili poslova. Ubrzo, multitasking se preselio na područje ljudskog rada. Multitasking je postao prisutan u svim područjima naših života. Čini se da smo se pretvorili u civilizaciju koja pokušava biti sveprisutna i uvijek informirana o svemu. Pojedinci nastoje biti u tijeku sa što većim brojem informacija, odnosno kao da se boje nešto propustiti. To posebno važi za mlađe generacije, koje su od rođenja okružene većim brojem različitih podražaja, te se na neki način od ranih godina usmjeravaju k multitaskingu.
‘Neka istraživanja su pokazala da nam, kada ‘multitaskamo’, slabije rade dijelovi mozga za kontrolu emocija i empatiju. Također, luči se više kortizola, hormona stresa. Povećava se i broj otkucaja srca, oslabljeno nam je kratkoročno pamćenje. Multitasking loše djeluje i na istovremeno izvođenje kognitivnih zadataka. Sve su češće kritike na račun multitaskinga, te nisam sigurna što bi bile njegove pozitivne strane. Sve se više ističe da je multitasking zapravo štetan i da ne štedi vrijeme. Tada češće griješimo, produktivnost pada te sporije završavamo zadatke. Mi obavimo zapravo jednaku količinu zadataka, samo smo ih najčešće obavili lošije negoli da smo im se posvetili pojedinačno i uz punu pažnju’, smatra profesorica psihologije Andrea Silvija Hotujac i dodaje kako naše ljudsko tijelo i um nisu stvoreni za multitasking.
Povećanje količine stresa, depresija, narušeni međuljudski odnosi, osjećaj da u ničemu niste uspješni,preopterećenost, poremećaji spavanja…, samo su neke od posljedica multitaskinga.
‘Usudila bih se reći da je multitasking precijenjen te da nova istraživanja očito idu u prilog tome da je više negativnih nego pozitivnih strana multitaskinga. Također, najveći broj ljudi smatra da su jako dobri u multitaskingu, no i u tome ih pobijaju istraživanja. Isto tako, najučinkovitiji smo kada usmjerimo pažnju na jedan zadatak te bismo se možda trebali zapitati treba li nam multitasking. Čini se da je to samo urbani mit kako se u današnje vrijeme bez toga ne može. Činjenica jest da smo izloženi mnoštvu informacija te da možemo biti uvijek dostupni. Ono što treba razlučiti jest – koje informacije su nama u životu uopće potrebne i moramo li doista biti toliko dostupni’, savjetuje profesorica.
No oni koji drže da bez multitaskinga nema uspjeha, reći će kako nam funkcionalni multitasking pomaže da budemo učinkovitiji i brži u rješavanju rutinskih stvari tijekom dana, koje možda ne zahtijevaju veliku koncentraciju i pažnju, ali ih ima puno i netko ih mora odraditi. Kad s popisa obveza u kratkom vremenu eliminiramo više zadataka, osjećat ćemo se dobro, korisno, zadovoljno… I osloboditi prostor za velike i važne stvari koje od nas zahtijevaju punu koncentraciju. Ipak, napominju stručnjaci, da bi to funkcioniralo, preporučuje se napraviti plan podudarnih aktivnosti, kako bismo doista i bili zadovoljni krajnjim rezultatom.
Komentari