Nekadašnja novinarka Jelena Ribić osmislila je jedinstven projekt u svijetu – pisanje personaliziranih priča – koji je pravi hit među ljudima koji trebaju originalan dar, utjehu, potporu... Najvažnije od svega je što Chu priča (kako ju je Jelena nazvala), premda ima sretan kraj, uvijek izaziva suze. Naravno, radosnice...
Još od malena sanjala je o poslu kojim se danas bavi – pisanja personaliziranih priča. Iako su mnogi bili skeptični prema njezinim idejama, 31-godišnja Jelena Ribić danas je ponosna začetnica jedinstvenog projekta u cijelome svijetu – zajednice pisaca Chummunity. Sve je počelo kada se odlučila jednoj osobi osobno ispričati napisavši joj priču, što se svidjelo brojnim njezinim prijateljima i znancima. Vijest o Jeleninom jedinstvenom projektu širila se polako usmenom predajom, a ova nekadašnja novinarka s diplomom Fakulteta političkih znanosti, posao danas uspješno razvija i izvan Hrvatske, u Velikoj Britaniji, zajedno s još dvoje suradnika. Priče se pišu na čak pet svjetskih jezika.
Ponosna na ono što nudi
‘Premda sam o svemu tome razmišljala još kao curica, cijeli jedan život morao se dogoditi između onda i sada da bih shvatila da je to ono za što sam stvorena. U poslu, kao i u životu, uspjeh je zagarantiran kad se posvetiš onome u čemu si najbolji. Ispostavilo se da smo mi najbolji u pisanju bajki i da je naš poslovni koncept jedinstven u svijetu, odnosno nigdje ranije nije postojala zajednica koja piše priče i bajke inspirirane vašim životom’, govori nam Jelena čiji Chummunity godinu dana od osnutka broji i do nekoliko tisuća pisaca te preko tisuću sretnih klijenata. Službeno lansiranje projekta planirano je za travanj, a prošli tjedan su svoj ured iz Sheffielda preselili u London.
‘Nebrojeno smo puta gradili koncept, rušili ga pa ga ponovno gradili, a sve kako bismo bili spremni svijetu se predstaviti potpuno sigurni u ono što radimo i ponosni na ono što nudimo’, govori Jelena te objašnjava postupak potreban za narudžbu Chu priče ili bajke.
‘Osoba ispunjava upitnik koji predstavlja savršen miks pitanja koja se odnose na činjenice iz njezina života i osjećaja koje su one u njima izazvale. Kad ste se vi i budući junak za kojeg naručujete priču najviše smijali zajedno; kad ste zajedno najjače plakali; da toj osobi možete reći još samo jednu stvar, što bi to bilo…, to su samo neka od pitanja iz upitnika. Da bi sve to funkcioniralo, puno smo ulagali u tehnologiju i 1. travnja konačno izlazimo s prvom verzijom onog što smo napravili. Do tada, priče se mogu naručiti putem naše Facebook stranice’, objašnjava Jelena te napominje da su naručitelji Chu priča stalno u kontaktu s piscem koji svoj posao otprilike završi unutar deset dana. ‘Svaka priča sa sobom vodi neku novu koja se dogodi kad klijent uruči poklon osobi za koju je naručio priču. A onda nam se klijenti najčešće javljaju u suzama, radosnicama naravno. Puno je mailova i SMS poruka spremljeno u mom životu, ne samo od sretnih klijenata već i od pisaca koji obožavaju ovaj koncept’, priča Jelena prisjećajući se jednog događaja u samom začetku projekta. ‘U tramvaju sam kopala po torbi i izvadila neke od knjiga koje su specifična izgleda. Prišao mi je mladić i rekao: ‘I ja imam jednu takvu, poklonila mi ju je djevojka, tko ju je vama poklonio?’ Nakon što sam mu rekla da ih ja pišem, zagrlio me i rekao da je to najbolji poklon koji je ikada dobio. Nedugo kasnije pozvali su me na svoje vjenčanje.’ A takvih je sretnih priča na tisuće. Roditelji, bake i djedovi, supružnici, prijatelji… sve su to ljudi koji čine klijente Chummunityja kojemu, objašnjava Jelena, nikako nije ambicija gurati se među profesionalne pisce i boriti se primjerice s izdavačima dječje literature. ‘Mi pišemo jer vi postojite, samo za vas, za jedan osmijeh osobe koja je vama tako bitna da je zovete junakom! Nevjerojatno je kako tek djeca reagiraju na naše bajke, na činjenicu da su toliko važni da je netko tamo negdje u svijetu napisao bajku samo za njih’, priča Jelena koja je sa svojim timom upravo zbog najmlađih junaka Chu bajki okupila i brojne dječje psihologe koji surađuju na projektu, kako nijedna priča ne bi bila bez poruke. Naravno, sretne.
A upravo zbog klijenata koji žele bajke, Chummunity je pokrenuo i program edukacija za pisanje bajki koji u travnju počinje u Londonu. Riječ je o offline i online radionicama namijenjenima svima koji bi željeli raditi ono što oni rade i koje imaju za cilj ne samo povećati broj pisaca u Chummunityju, već i potaknuti roditelje da pišu svojoj djeci. Na taj način, objašnjava Jelena, oni više neće trebati Chummunityjeve usluge pisanja, već samo primjerice njihove usluge tiskanja.
‘Moram priznati da sam uoči odlaska u Veliku Britaniju imala neke strahove, u najvećoj mjeri povezane s dobro poznatim stereotipom Engleza kao ‘hladnog’ naroda. I onda se dogodila jedna od meni najdražih priča vezanih za moje preseljenje. Na dan kad sam selila i stigla u londonsku zračnu luku Heathrow, bila je večer i čekalo me je dvosatno putovanje autobusom do Sheffielda, gdje je naša britanska avantura započela. Moji prijatelji vole reći da je meni pola života baterija mobitela prazna, ali tog je dana baš ta baterija bila zaslužna za jednu super priču. Mobitel mi se ispraznio još u Zagrebu i kad sam ušla u autobus, prvo što sam pitala vozača bilo je ima li punjač. Odgovor je bio negativan, ali je naš razgovor čuo Kevin, u tom trenutku meni potpuni stranac, dva dana kasnije moj prvi kupac, a danas moj dragi prijatelj. Ponudio mi je da napunim mobitel preko njegova laptopa. U razgovoru sam mu ispričala sve o projektu, a onda sam dva dana kasnije primila njegov e-mail u kojem je pisalo:
Kevinovo pismo Jeleni
‘Draga Jelena, ne znam vjeruješ li u sudbinu, ali ja mislim da je naš susret bio sudbinski. A evo i zašto. Prije 17 godina bio sam alkoholičar i moj život je bio sve samo ne sretan. Sve se promijenilo kad sam slučajno, u jednom od rijetkih trenutaka kad sam bio trijezan, saznao da je moja bivša djevojka dvije godine ranije rodila djevojčicu, moju kćer. Od tog trenutka ja sam trijezan. Već 15 godina. Saznanje da ta djevojčica postoji potpuno je promijenilo moj život. Nije bilo lako, ali s vremenom sam se posložio, vratio na fakultet i danas sam uspješan inženjer koji radi za veliku multinacionalnu kompaniju. Moja tada bivša djevojka postala je u međuvremenu i mojom suprugom, a naša kći vjeruje da sam ja najbolji tata na svijetu. I ne zna ništa o mom životu prije nje. Ne zna da je spasila moj život. Već 15 godina budim se s pitanjem kako ću joj ikada priznati koliko sam bio loš? Kad sam čuo što ti radiš, riješila si najveći problem u mom životu. Napisat ćemo joj priču, a ja ću joj je, kad budem spreman, dati.’ Tako je i bilo, napisala sam jednu od meni najdražih priča čovjeku koji je svojim e-mailom ubio sve strahove koje sam imala.
Najčešći motiv – ljubav
Jedan trenutak u mojoj selidbi iz Hrvatske odagnao je moje brige i dao mi do znanja da i tu gdje danas jesam postoje ljudi koji žele to što radim. Danas, točno godinu dana kasnije, znam da su Hrvati i Britanci jako slični. I u Hrvatskoj i u Engleskoj 70% klijenata odabrat će ljubavnu priču kao motiv za knjigu. U ovih 30% su sve one priče koje ne možete kategorizirati. Toliko su različite, sretne i tužne, pune trenutaka kojih se ljudi srame i na koje su ponosni, ali i pune istine o tim šarenim životima ljudi koje niti ne primjećujemo.’
BESPLATNO ZA OBOLJELU DJECU
Osim što do kraja godine namjerava završiti svoj prvi roman koji je uvelike posvećen upravo njezinu projektu, Jelena svaki slobodni trenutak posvećuje i posebnom programu koji njezin Chummunity razvija – ‘Poznajem junaka’ (‘I know a hero’). Inspiraciju za taj dio pronašla je u svojim najmilijima, roditeljima te sestrama Ivi i Katarini koji bi u Chu bajci o njezinu životu bili najveći heroji. Riječ je internacionalnom projektu u kojem je omogućeno svakome tko poznaje dijete koje se bori s nekom traumom da ispriča piscu priču o tom djetetu, a on mu bajku napiše i pošalje potpuno besplatno. Naručitelji priče prvo ispunjavaju posebne upitnike sastavljene u suradnji s dječjim psiholozima, pomoću kojih članovi Chummunityja detektiraju strah ili traumu tog djeteta i onda ga pisac kroz priču ‘sprijateljuje’ s tim strahom. ‘Svake 3 minute jedna obitelj na svijetu sazna da se njihovo dijete bori sa zloćudnom bolešću. Svakog jutra, u svakoj ulici na svijetu, jedno je dijete fizički zlostavljano, dok je 3 milijuna djece svakodnevno zlostavljano od strane svojih vršnjaka. Čak 8 milijuna djece živi bez roditeljske skrbi. Svi oni uskraćeni su za sretno i bezbrižno djetinjstvo, a mi im kroz priče pisane samo za njih želimo reći da su važni, želimo slaviti njihovu hrabrost i želimo da znaju da je njihova sreća ovom svijetu bitna. Ta djeca su naša budućnost i vrijedni su svakog trenutka naše pažnje, danas i sada. Svatko može dati nešto, a mi možemo dati priče i malo čarolije svakom od njih’, govori Jelena, koja je s članovima Chummunityja do sada bajkama vratila osmijehe na više od 400 lica djece koja se bore s tumorima, diljem Hrvatske i Velike Britanije.
‘Efekti toga što radimo su sjajni i u 40% slučajeva dijete se veže za nekog od likova iz bajke. U tom slučaju naši pisci im nastavljaju pisati pisma u ime tog određenog lika, što (pogotovo u slučajevima djece bez roditelja) tom djetetu znači cijeli svemir, jer zna da tamo negdje postoji netko tko vjeruje u njega. Kad sve zbrojim, moje sretno djetinjstvo je moja supermoć i danas mogu biti hrabra i točno onakva kakva jesam zbog činjenice da sam uvijek znala da postoje ti neki ljudi koji u mene vjeruju. Ovaj projekt je moj način da odam poštovanje tom sretnom djetinjstvu. I zato mi je neopisivo važan.
Komentari