Još donedavno su se roditelji s mnogo djece prikazivali kao niskoobrazovani i siromašni ljudi. Na sreću, takva slika se mijenja i to zahvaljujući hrabrim majkama i očevima koje uspješne karijere nisu spriječile da se odvaže na puno djece. Oni kažu da se sve može uz puno ljubavi! Upoznajte ih...
Idok se Amerika može pohvaliti trendom porasta nataliteta, osobito bogatiji područja poput Manhattana, u Hrvatskoj demografi upozoravaju kako se i u 2016. godini nastavlja loš trend pada nataliteta. Procjenjuje se kako se će se do kraja ove godine roditi otprilike 32 tisuće djece, što će u odnosu na prethodnu godinu značiti pad od čak 20%. Uz to, bilježi se sve veći odlazak mladog kadra, koji u potrazi za poslom seli izvan svoje zemlje. Uz pad nataliteta i odljev mladih, ukupna bi depopulacija Hrvatske godišnje prelazila 50.000 ljudi.
Hrabre hrvatske obitelji
S druge strane, u Americi (među elitom) se pojavio trend da se visoko obrazovani roditelji s uspješnim karijerama odlučuju na najmanje troje, a najviše petero djece, pa je u posljednjih deset godina broj obitelji s više od troje djece porastao za 30%, što je najveći skok u Americi u posljednjih sto godina. U lošu demografsku sliku u Hrvatskoj nikako se ne uklapaju zagrebačke obitelji Cvitan i Abramović. Dapače, njihovo šestero i sedmero djece im se i dalje čini premalo. Ove obitelji su visoko obrazovane i uspješne, ali su ujedno skromne i požrtvovne. Njihova djeca neće uvijek dobiti sve što požele, ali u izobilju imaju ono najpotrebnije – a to je ljubav.
OBITELJ CVITAN: ‘Na svadbi smo najavili kako ćemo imati šestero djece, no nadmašili smo sami sebe’
Naša obitelj je naše najveće blago i radost i da moramo, opet bismo sve ponovili, samo bismo dodali barem još jedno dijete’, započinju svoju priču Emil (52) i Koraljka (46) Cvitan, ponosni roditelji sedmero djece. I dok je Emil direktor ljudskih resursa u jednoj međunarodnoj tvrtki, Koraljka je akademska slikarica. ‘Kora i ja, još kao dečko i cura izrazili smo želju za velikom obitelji. Na našoj svadbi smo najavili kako ćemo imati šestoro djece, svi su se smijali. No, nadmašili smo sami sebe. Svako dijete smo htjeli, planirali, nijedno se nije ‘dogodilo'”, započinje svoju priču Emil Cvitan koji kaže kako su se zbog velikog broja djece znali ponekad susretati s predrasudama ljudi.
Prestali smo se bojati
‘Prolaznici su nas znali pitati: ‘Jesu li sve ovo vaša djeca?’ Ili bi mog supruga pitali: ‘ Sve samo s jednom ženom?’, ili: ‘Zar ne znate za kontracepciju?’ – no uvijek ima ljudi koji pozitivno reagiraju’, objašnjava Koraljka i kaže kako su se veselili dolasku svakog djeteta, ali da se mala kriza pojavila nakon dolaska petog djeteta. ‘Kada smo dobili peto dijete, ja sam ujedno morao početi raditi terenski posao i doma sam tjedno provodio samo 36 sati. Kori je tada bilo jako teško samoj s toliko djece, a kad bih došao doma, samo smo rješavali tekuće probleme i nismo imali vremena jedno za drugo. Poslije pet godina smo shvatili kako se nemamo čega bojati i odlučili smo se za šesto dijete’, prepričava Emil. Obitelj Cvitan u šali kaže kako njihova djeca pokrivaju cijeli obrazovni sustav. Tako su Ana (21) i Lucija (20) studentice, Magdalena (18), Križan (17) i Marta (16) srednjoškolci, Barbara (10) ide u osnovnu školu, a Petra (6) u vrtić.
Kuća puna veselja i smijeha
Braća i sestre se dobro slažu, a u kući obitelji Cvitan nikada ne nedostaje smijeha i zabave. ‘Stariji pomažu mlaima, cure dijele garderobu, imamo urnebesne zabave vikendima, ali ne brinite, kod nas ima i svađa’, uz smijeh govori mama Koraljka, dok tata Emil kaže kako sva djeca moraju sudjelovati u kućanskim poslovima. ‘Postoji raspored obveza po kući i svi se uglavnom toga pridržavaju. Nemamo perilicu za suđe niti televiziju te imamo samo jedno računalo i to u dnevnoj sobi i, bez obzira na ‘neimaštinu’, kod nas nema nekih ozbiljnih svađa’, pojašnjava Emil koji kao direktor u jednoj tvrtki ima veliku odgovornost te vremenski zahtjevan posao, pa – priznaje – nema uvijek onoliko vremena koliko bi želio provoditi sa svojom ženom i djecom. ‘Posao mi je važan jer nikako da dobijem na lotu. Šalim se. Smatram da je rad važan jer radom čovjek postaje više čovjek’, kaže tata Emil dok je mama Koraljka stavila malu pauzu na svoju karijeru akademske slikarice da bi se mogla više posvetiti svojoj obitelji. ‘Nakon petog djeteta prestala sam profesionalno slikati. Tada sam osjetila krizu zbog toga, ali sam ubrzo shvatila da mi je obitelj najvažnija i zbog toga nisam nezadovoljna. Dapače, moj suprug i moja djeca su moja karijera – i to uspješna’, priznaje ponosna mama i osvrće se na to kako izgleda financijski plan njihove obitelj.
Djeca mijenjaju svijet
‘Ja peglam kartice, a Emil krpa rupe’, uz smijeh objašnjava, a Emil dodaje kako su primanja u njihovoj obitelji definirana, a troškovna strana se mora redovito pratiti i odlučivati što je potreba i što je hir. ‘Budimo realni, život nije idealan. Trudimo se, dajemo sve od sebe, dobro je imati smisla za humor, ali na kraju dana smo umorni i zadovoljni. Mi smo stvarno sretni i to je uspjeh’, kažu Koraljka i Emil koji u želji da odvoje malo vremena za sebe povremeno sami prošeću i trude se svakodnevno ići zajedno na svetu misu. ‘Godinama smo se bavili zajedničkim mijenjanjem pelena i čišćenjem dječjih ‘povraćotina’ (smijeh), ali u 22 godine braka uspjeli smo dva vikenda otići na putovanje, sami. Zaista se oko toga vrijedi više potruditi’, poručuju simpaticni supružnici te dodaju kako su mišljenja da se u Hrvatskoj ljudi najviše odlučuju za manji broj djece iz materijalnih razloga. ‘Poznat nam je taj strah kada bi roditelji željeli još djece, ali ih se strah u to upustiti. No, ne treba se bojati i treba se pouzdati u Božju providnost. Mi smo uvjereni kako će naša djeca mijenjati svijet na bolje’, zaključuju
supružnici.
OBITELJ ABRAMOVIĆ: ‘Djeci želimo omogućiti najbolje obrazovanje, jer je ulaganje u djecu najbolje ulaganje!’
Općenito se nije lako odlučiti za bilo koju žrtvu, no kada se jednom odluči imati povjerenje u Božju dobrotu i ljubav tada sve ono što se čini teško i nemoguce postaje blagoslov. Čovjek sam sebi često postavlja okvire i granice, misleći kako je to sve i tu je kraj’, započinju svoju lijepu priču mama Maja (36) i tata Dinko (38) Abramović, roditelji šestero djece. Dok je tata Dinko viši medicinski tehničar, mama Maja je vizažistica koja, unatoč brojnim obiteljskim obvezama, pronađe vremena da se bavi i svojim poslom.
Ljubav prema poslu
‘Najsretnija sam kad napravim totalni makeover nekoj djevojci. Ona je zadovoljna svojim izgledom i raspoloženjem, a obje se pritom dobro zabavimo’, priznaje mama Maja dok tata Dinko, koji je medicinski tehničar u jednoj bolnici, također voli svoj posao jer ima mogućnost komunicirati s puno ljudi i nekome taj dan svojim stručnim savjetima i radošću kojom zrači popraviti raspoloženje i zdravlje. ‘Obitelj i posao ne isključuju jedno drugo, nego se nadopunjuju. U Americi se majke s više djece lakše zaposle u nekim većim tvrtkama jer vlada mišljenje da su majke s više djece bolji organizatori i da uspješnije funkcioniraju u stresnim situacijama’, objašnjava Maja koja se sa svojim suprugom odlučila na velik broj djece jer su imali želju činiti dobro za sebe i društvo.
Osjetljivost na druge ljude
‘Treba promišljati i o tome koliko nam je stalo do naše domovine i koliko smo kao pojedinci i društvo spremni učiniti za nju. Hrvati kao narod zbog loše demografske politike lagano izumiru i postavlja se pitanje hoće ili nas uopće biti za 100 ili 200 godina’, objašnjavaju supružnici, ponosni roditelji Daniela (9), Lane Marie (8), Nine (7), Gabriele (4), Filomene (2) i Rafaele (3mj.) od kojih troje djece ide u školu, dvoje u vrtić, a tromjesečnu Rafaelu mama Maja čuva kod kuće. ‘Učimo stariju djecu da budu osjetljivi na potrebe mlađih i jedni drugima pomažemo. Imamo veliki zidni planer na kojem upisujemo aktivnosti za cijeli mjesec. Suprug i ja dijelimo zaduženje tko će što napraviti, a za vrijeme školskih praznika, djeca vole boraviti kod bake i djeda’, objašnjava mama Maja koja otkriva kako su male sitnice te koje svakodnevicu čine boljom i ljepšom.
Međusobna podrška
‘Trudimo se svaki dan poklanjati pažnju jedni drugima: pridržati vrata, ustupiti mjesto, nasmijati se, reći lijepu riječ, zadnju kockicu čokolade pokloniti drugome…’, priznaje naša sugovornica i otkriva kako zajedničke trenutke sa suprugom Dinkom najčešće provodi uz jutarnju kavu. ‘Obitelj nam je jako važna i volim kad nas ima puno i kad je puna kuća. Jedni drugima pomažemo i podrška smo si međusobno. Živimo u skladu sa svojim mogućnostima i najvažnije nam je da djeci omogućimo kvalitetno i najbolje obrazovanje, jer je ulaganje u djecu najbolje ulaganje’, kažu za kraj supružnici.
Komentari