Hrvatski paraolimpijac Kristijan Vincetić krasi naslovnicu domaćeg izdanja Men's Healtha. Ponosni vlasnik 9 medalja na svjetskim i europskim prvenstvima, sudionik Paraolimpijskih igara i nositelj više desetaka odličja s jakih međunarodnih natjecanja te 11 puta zaredom prvak Hrvatske – Kristijan Vincetić – dosanjao je san kojeg sanjaju mnogi. Hrvatsko izdanje ovog časopisa po prvi je puta u 11 godina izlaženja odabralo paraolimpijca za lice s naslovnice!
Prvak iz kadice
Kristijanova plivačka karijera započela je u zagrebačkoj Dubravi 1998. godine kada je krenuo u osnovnu školu. „Moja je osnovna škola bila jedna od rijetkih koja je imala bazen. Bio je to mali, 17-metarski bazen, popularno zvan kadica, mislim da nije bio širi od 8 metara“ prisjeća se Kristijan koji je 2002. godine po prvi put nastupio na državnom prvenstvu za osobe s invaliditetom i bio najbolji u svom godištu, a dobilo ga je samo nekoliko starijih plivača. Tri godine kasnije uslijedio je prvi poziv u reprezentaciju i nastup u Sheffieldu. „Moje prvo svjetsko prvenstvo bilo je 2006. u Južnoafričkoj Republici, u Durbanu. Ali u posebnom mi je sjećanju ostala 2009. godina – te sam godine na EP-u u Reykjaviku osvojio svoju prvu medalju – zapravo, dvije medalje, zlatnu na 400 m slobodno i srebrnu na 100 leptir. U te sam dvije discipline iste godine na SP-u u malim bazenima u Rio de Janeiru osvojio još dvije brončane medalje“ rekao je hrvatski plivački paraolimpijac naglasivši da je ta godina bila prekretnica u njegovoj plivačkoj karijeri.
Sportaš s invaliditetom prvi put na naslovnici hrvatskog Men’s Healtha
“Puno mi znači što su me odabrali za naslovnicu pokraj svih tih ‘isklesanih grdosija’, a i uz to ne viđa se često osoba s invaliditetom na naslovnicama časopisa i novina tako da svaka čast Men’s Healthu na takvom potezu i odlično odrađenom poslu”, otkrio je zadovoljno Kristijan.
Hrvatski uvjeti za sport osoba s invaliditetom
U pogledu uvjeta u kojima treniraju, hrvatski se paraolimpijci teško mogu mjeriti s najboljima. “Mi u Zagrebu imamo samo 3 bazena, gužva je, guramo se po trakama… U Italiji sam čuo podatak da ondje na svakih stotinu tisuća stanovnika imaju jedan bazen. Sport osoba s invaliditetom u Hrvatskoj je dosta napredovao, ali većinom se ljudi nakon nekog vremena odreknu sporta i okrenu obrazovanju, fakultetu. Trenirati ovim tempom i studirati nije baš jednostavno, stoga se čovjek mora odlučiti”, pojasnio je Kristijan i napomenuo kako je i na domaćem terenu konkurencija sve jača, ali da u reprezentaciji nedostaje djevojaka. „Ove smo godine na SP-u u Glasgowu bili sami muškarci. Vani je to drukčija priča, američki, njemački, brazilski… plivački pogoni prave su mašinerije. Općenito, imam osjećaj da se vani kvaliteta natjecanja od mojih prvih plivačkih pokušaja izvan granica Hrvatske povećala 500 posto.“
“U Hrvatskoj se sportaše s invaliditetom gura u kategoriju ‘socijale'”
Uz uvjete, golema je i razlika u pristupu društva ovoj problematici. “Nakon Olimpijskih i Paraolimpijskih igara u Londonu, njihovi su olimpijci i paraolimpijci zajedno iz autobusa pozdravljali navijače. U Americi i Velikoj Britaniji ljudi, čini mi se, rade najmanje razlike… Kod nas je sport osoba s invaliditetom dosta napredovao, ali se sportaše s invaliditetom još uvijek nekako trpa u kategoriju ‘socijale’. Svi bi neke životne priče u stilu “Jadan ja, mučio sam se…”
U intervjuu za rujanski Men’s Health Kristijan je pojasnio kakav je njegov pristup treningu i koja je tajna sportskog uspjeha. “U sportu ne možete napraviti velike stvari bez dobrog tima. Trenutačno radim s tri trenera, velika je stvar kad radite s različitim trenerima točno određen dio posla”, poručio je dodavši kako iz dana u dan intenzivno trenira – jutarnji je plivački trening na rasporedu od 7 do 9 sati, boravak u teretani je od 17 do 18 sati, a nakon toga slijede još dva sata plivanja. Inače, najnovija medalja ovog sportaša je ona brončanog sjaja koju je osvojio prije mjesec dana na 7. IPC Svjetskom prvenstvu u plivanju za osobe s invaliditetom u škotskom Glasgowu, a time je ispunio i norme za paraolimpijske igre u Rio de Janeiru 2016. godine.
Komentari