Želeći olakšati beskućnicima njihovu nimalo laku svakodnevicu, studenti tekstilnog i produkt dizajna osmislili su im praktične i višenamjenske proizvode poput ruksaka, vreća za spavanje, lampi na solarno grijanje... te ih pokazali na izložbi
Dizajnerske proizvode ili angažman dizajnera u opremanju stana ili bilo kojeg drugog prostora smatramo nekom višom ‘lifestyle’ dimenzijom, koja ima malo poveznica s običnim, stvarnim i svakodnevnim životom. Shodno toj predrasudi, u takvim primijenjenim umjetničkim zahvatima ne vidimo funkcionalnost i praktičnost, a kamoli humanost. A produkt dizajn je najčešće baš to. I usto teži jednostavnim formama. Većina onoga što kreiraju dizajneri ima svoju svrhu, a neobični oblici i načini korištenja navode nas da mislimo suprotno. No kakav bi to bio dizajn kada ne bi išao dalje, kada ne bi bio inovativan i imao autorski pečat odnosno bio poseban u svome izgledu i cijelom konceptu? U humanu notu dizajna, koji promišlja o svijetu oko sebe i potrebama na bilo koji način potrebitih i ugroženih skupina, mogli su se uvjeriti svi koji su do 16. prosinca navratili u galeriju Bernardo Bernardi Pučkog otvorenog učilišta u Zagrebu, gdje se održavala izložba ‘Dizajnom za beskućnike’. Prvo pitanje koje nam se kao laicima nameće jest kako povezati produkt dizajn s grupom ljudi na društvenoj margini koja ‘sve svoje nosi sa sobom’? Upravo je ovaj projekt, plod suradnje Tekstilno-tehnološkog fakulteta i Studija dizajna arhitektonskog fakulteta u Zagrebu te humanitarne udruge Fajter, pokušao pokazati da je moguće dizajn staviti u službu beskućnika. Studenti spomenutih studija uz pomoć mentora pokušali su kreirati proizvode koji bi mogli olakšati život na ulici osobama bez krova nad glavom.
Kako je živjeti bez krova na glavom
No kako većina ‘zbrinutih’ građana jedini doticaj s beskućnicima ima kada ih oni na ulici zaustave i mole za koju kunu, studenti su trebali upoznati osobe kojima namjenjuju svoje proizvode – njihov način života i stvarne potrebe. Jer nekome tko nema dom zasigurno ne treba neki kuhinjski gadget, vješalica za garderobu ili primjerice klupski stolić za dnevni boravak. Ali mu zato trebaju proizvodi koje bi mogao koristiti u svakodnevnom životu. Svaki dizajnerski rad zahtijeva temeljitu pripremu koja uključuje i upoznavanje karakterističnih potreba korisnika (u ovom slučaju beskućnika), istraživanje materijala s obzirom na karakter i namjenu proizvoda. U upoznavanju zadane teme studente je savjetovao Mile Mrvalj, predsjednik udruge Fajter, i sam bivši beskućnik. ‘Svojim savjetima prenio nam je svoje iskustvo, pobliže nas upoznao s problematikom beskućnika te usmjerio naša istraživanja na osnovne ljudske potrebe’, kaže studentica i jedna od sudionica izložbe Irena Šoštarec, dodajući kako joj je u kreiranju konačnog proizvoda pomogla činjenica da se tijekom života kretala u raznovrsnim krugovima te tako upoznala ljude različitih pozadina i životnih putova, pa tako i beskućnike. No ovako im se približila korak više i stekla bolji uvid u njihovu egzistenciju. Usto, Irena je sretna što joj se sudjelovanjem u ovom projektu pružila mogućnost da svojim znanjem i kreativnošću barem na neki način pomogne i nekom olakša svakodnevnicu. Zajedno sa sestrom Marinom, s kojom studira na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, Irena je osmislila Multipraktik, višenamjenski odjevni predmet sastavljen od nekoliko zasebnih segmenata koji pružaju mogućnost da se koristi kao kraća ili duža jakna, šal, torba, kapuljača te vreća za spavanje. Multipraktik je izrađen od visokokvalitetnih materijala koji pružaju maksimalnu zaštitu od vanjskih utjecaja – vodootporan je, otporan na habanje, ima visoka termoizolacijska svojstva, jednostavan je za održavanje, izdržljiv i lagan.
Nepotrebne predrasude
Kako je dvoslojan, Multipraktik se može koristiti u svim godišnjim dobima. I ostali radovi nastojali su odgovoriti na zahtjeve života na ulici i uglavnom su višenamjenski. Tako je nastao Ruksak za vanjski boravak koji se po potrebi pretvara u šator, Torbica Jastruk služi za pohranu osobnih stvari te kao naslon za glavu i vrat radi odmora korisnika. Tu su i džepna svjetiljka na solarno napajanje, Paketići koji sadrže kabanicu, ruskak i zimske rukavice, Torba i stalak te sklopivi štand za časopise koje prodaju beskućnici… Osim što svi imaju humanitarni karakter, neki od predstavljenih proizvoda (poput Kućice za ptice) namijenjeni su i za prodaju građanstvu, a koje beskućnici bi ih prodavali na ulici. S prihodom od prodanih kućica simbolično bi bili sve bliže i svome budućem domu. Tako je cilj cijelog koncepta i pokrenuti ne samo beskućnike na djelovanje i način kako da dođu do novaca i budu više integrirani u društvo, nego i građane – kupnjom časopisa ‘Ulične svjetiljke’ ili uplatom na njihov račun. Organizatori izložbe, kao i studenti, nadaju se uskoro da bi i njihovi proizvodi namijenjeni za prodaju mogli zaživjeti u komercijalnoj proizvodnji. To je, među ostalim, bio i cilj ovoga projekta čija priča svakako neće završiti izložbom i čija je namjera, što je neizmjerno bitno, imala za cilj skinuti stigmu i predrasude koje često imamo prema beskućnicima.
Komentari