Ulazak u novu godinu prilika je da učinimo napokon neki veliki korak i svoje želje, poput promjene karijere, učinimo ostvarivima. Našoj sugovornici to je uspjelo, unatoč nimalo laganom početku i godinama čekanja da posao zaživi
Zagrepčanki Bosiljki Antolković pošlo je za rukom ono o čemu mnogi sanjaju gotovo čitav svoj radni vijek, a ne uspiju ostvariti, što zbog nedostataka hrabrosti i odlučnosti ili pak nepovoljnih životnih okolnosti. Naime, Bosiljka ne samo da je promijenila posao nego i profesiju. Nakon godina rada kao inženjerka u kemijskoj industriji, odlučila se na zaokret i počela uređivati interijere.
Mnogima je odlazak u kreativne profesionalne vode ili općenito promjena karijere velika želja, što objašnjavaju i podaci prema kojima svaka druga osoba nije zadovoljna poslom koji radi, i to ne samo zbog male plaće, kolega ili atmosfere na poslu, nego prije svega jer im je posao – dosadan i ne ispunjava ih. No, uslijed ekonomske krize i velike nezaposlenosti te pada plaća, to nezadovoljstvo onim što radimo pada posve u drugi plan i postaje nebitno. Tako da želje za promjenom ponekad ostanu duboko zakopane u našim mislima. Možda je baš godina u koju smo upravo ušli prilika da počnemo razmišljati o toj našoj želji kao ostvarivoj te počnemo planirati…
A priča o dizajnerici interijera Bosiljki Antolković neka vam bude nadahnuće. Iako je više naginjala nekom društvenom fakultetu i kreativnosti te se aktivno bavila i još danas bavi amaterskom glumom u DK Dubrava, nakon srednje škole Bosiljka je upisala studij kemijske tehnologije koji je bez problema privela kraju. ‘Moj odabir je bio neka vrsta kompromisa. U to doba, prije 20-ak godina, bilo je industrije, pa se čovjek mogao zaposliti s takvim fakultetom. Usto, mama je bila kemičar, pa je i to utjecalo’, objašnjava Bosiljka svoje motive za odabir zanimanja. Nakon fakulteta zasnovala je obitelj te paralelno s tim gradila karijeru u obiteljskoj tvrtki, a zatim u jednoj poznatoj tvrtki, u odjelu za istraživanje i razvoj kozmetike. Posao joj se jako sviđao, no ukidanje toga odjela i preseljenje na novo radno mjesto unutar iste tvrtke Bosiljki se nije nimalo svidjelo, zbog lošije atmosfere i načina rada te je entuzijazma i zadovoljstva bilo sve manje.
Kako je već prije toga upisala školu za dizajn interijera, sve je više počela razmišljati da se tome u potpunosti posveti, što je i bio dugoročni plan. ‘Kao da sam znala što će se dogoditi s mojim poslom, pa sam upisala školu dizajna. Život očito uvijek nađe načina da vas gurne kamo treba’, komentira kroz smijeh Bosiljka. Dala je otkaz, otvorila svoju tvrtku i web stranicu s uslugama i počela s uređivanjem interijera. Ispočetka je posao išao vrlo sporo i to su bili najteži trenuci u njezinoj novoj karijeri, u kojoj se morala odreći nekih stvari na koje je bila navikla.
‘Nisam imala reference, a to je vrlo bitno u ovom poslu. No nisam imala druge nego krenuti od nule’, ističe. Velika joj je potpora bila njezina obitelj i činjenica da suprug ima dobar i siguran posao, no bilo je i onih koji su je svojom sumnjičavošću sabotirali. ‘Moja uža obitelj je reagirala dobro, jer sam po prirodi ozbiljna i znali su da ne ulazim bezveze u novi posao. Isto tako, bilo je osude i čuđenja i riječi da nisam normalna da idem iz sigurne inženjerske plaće u nešto tako neizvjesno’, prisjeća se. No, nije se dala smesti te je i dalje strpljivo iščekivala angažman za angažmanom. Ta faza ‘uhodavanja’ trajala je gotovo četiri godine, ali je urodila plodom: dobrim referencama zadovoljnih klijenata čije je stanove i poslovne prostore preuređivala pa su poslovi počeli stizati jedan za drugim.
‘Svi oni koji misle da mogu preko noći zaraditi veliki novac na pošten način ili postići uspjeh, varaju se’, kaže Bosiljka koja je u međuvremenu postala prava majstorica za projektiranje malih i arhitektonski nezgodno rješenih prostora, kakvih su prepune urbane sredine, kao i objekti na moru. Od svake će ‘kutije šibica’ napraviti iluziju većeg prostora i maksimalno iskoristiti svaki centimetar. No, ovaj posao za Bosiljku nije kraj. Velika radna energija i kreativnost tjeraju je dalje, u nove avanture jer ne želi imati zatvorena vrata prema nekim novim stvarima. One će biti iskorak prema sektoru turizma i putovanja, no to je sve što je dizajnerica htjela otkriti. Nije joj nimalo žao što umjesto studija kemije nije završila dizajn ili arhitekturu. ‘Nitko ti ne može uzeti ono što si na fakultetu naučio. Ionako nije bitno što si završio, jer studij ti pomaže prije svega da proširiš obzore’ tvrdi Bosiljka dodajući kako bi ljudi trebali stalno pokušavati nešto mijenjati u svome životu i ne bojati se promjena niti rizika. ‘Držati se jednog posla do mirovine gotovo je nemoguća stvar u današnjem vremenu. Prihvatila sam taj izazov i usput shvatila da to odgovara mome slobodnome duhu’, kazala nam je za kraj.
Komentari