Sukladno praksi u mnogim zemljama EU, poslodavac ima pravo nadgledati privatnu elektroničku poštu i svaku drugu vrstu privatne komunikacije za trajanja radnog vremena. Iako takav zakon već postoji u Hrvatskoj, o njemu se počelo glasnije govoriti tek posljednjih mjeseci
Poslodavac ima pravo sankcionirati svakog zaposlenika koji za trajanja radnog vremena šalje privatne mailove, telefonira s članovima obitelji ili prijateljima i time gubi na poslovnoj učinkovitosti. Drugim riječima, sukladno praksi u mnogim zemljama EU, SAD-a ili u Japanu, poslodavac ima pravo nadgledati privatnu elektroničku poštu i svaku drugu vrstu privatne komunikacije za trajanja radnog vremena. Iako takav zakon već postoji u Hrvatskoj, o njemu se počelo glasnije govoriti tek posljednjih mjeseci. Što ova nimalo popularna mjera stvarno znači u praksi?
‘Prije svega mora se priznati da je zanimanje svakog pojedinca mnogo više nego izvor zarade. Posao strukturira veći dio našeg svakodnevnog života, ali i osigurava glavni izvor osobnog identiteta i osjećaja vrijednosti. Posao koji radimo određuje hoćemo li veći dio našeg života provesti dosađujući se, umarajući se, pod stresom ili pak u stalnom izazovu i samoispunjenju’, pojašnjava psihologinja, mr. organizacijske psihologije Meri Đula Ercegović.
‘Veliki brat’ u uredu
No tumačeći Zakon o nadziranju zaposlenikove privatne elektroničke pošte i svake druge privatne komunikacije od strane poslodavca, prof. Ercegović se zabrinuto zapitala: ‘Što kad se u takav sustav uplete ‘Veliki brat’? Što kad je svaki naš korak praćen kamerama ili kad je svaka naša napisana riječ, uključujući i dogovor s kolegicom o kupovini marende/gableca može biti pročitana od nadređenih? Hoće li se naša produktivnost povećati, hoćemo li zadovoljni dolaziti na posao ili pak biti puni tjeskobe i početi tražiti izlaz iz tvrtke?’ U svijetu, nadziranje zaposlenika u bilo kojoj domeni više nije rijetkost. Svakako tome doprinosi činjenica da mnogi zaposlenici značajan dio svog vremena na radnom mjestu zlouporabljuju u privatne svrhe koristeći, primjerice, računalo za online kupovinu ili ažuriranje svojih statusa na društvenim mrežama i sl. No i razvoj tehnologija omogućio je da se ‘špijunaža’ od strane poslodavca može vršiti lako i jeftino.
I razlozi poslodavaca su razumljivi
‘Da ni Hrvatska ne planira zaostajati u tom trendu, pokazuje nekoliko slučajeva nadziranja elektroničke pošte zaposlenika, koji su digli buru jer su doveli do otkaza radnika. Iako je službeno tumačenje Agencije za zaštitu osobnih podataka da se elektronička pošta zaposlenika može nadzirati jedino uz prethodno traženje suglasnosti zaposlenika i samo u iznimnom slučaju kada ‘stupanj ugroze koji mu prijeti prevladava nad potrebom zaštite privatnosti’, ostaje mogućnost poslodavcu da posegne i za tom mjerom. Pri tome su razlozi poslodavca, stavljajući se u njegovu kožu, sasvim razumljivi: žele povećati radnu produktivnost, spriječiti širenje informacija konkurenciji i slično’, pojašnjava prof. Ercegović.
Istraživanja pokazuju da nadziranje ima više negativnih nego pozitivnih učinaka.
‘Svakako će činjenica svijesti o tome da svaki naš mail može biti pročitan utjecati na to da više nećemo slati privatne mailove, a time i više vremena posvetiti poslu. No ono što se u takvim slučajevima počinje javljati su osjećaji nezadovoljstva i tjeskobe koji dugoročno u zaposlenika mogu izazvati ozbiljne zdravstvene probleme. Previše smo puta pročitali kako stres na poslu može dovesti do visokog tlaka, pretilosti, gastrointestinalnih problema pa čak i do pojave zloćudnih bolesti’, govori prof. Ercegović.
Pitanje otvorenosti komunikacije
Ne zaboravimo kako živimo u vremenu kada su nas socijalne mreže, elektronička pošta, tekstualne i medijske poruke toliko formirale, utječu na nas i pomažu u održavanju naših odnosa s obitelji i prijateljima. ‘Utjecale su i pozitivno doprinijele učinkovitosti na radnim mjestima jer više nema potrebe putovati na sastanak kad se sve može riješi elektroničkom poštom, video-konferencijskom vezom i sl. No kada zaposlenici znaju da se ta elektronička pošta nadzire, pitanje je hoće li taj zaposlenik nastaviti s kolegama komunicirati jednako otvoreno, brzo, a time i učinkovito za tvrtku. Istraživanja pokazuju da umjesto da tehnologija namijenjena lakšem i bržem komuniciranju poveća komunikaciju među kolegama, oni u takvim uvjetima počinju komunicirati manje. Pri tome i manje pomažu jedni drugima, manje dijele informacije, a u konačnici su i manje učinkoviti’, pojašnjava prof. Ercegović.
Ono što je zanimljivo je da čak i oni zaposlenici koju su na prvu vidjeli benefite nadziranja pošte – jer su smatrali da je to primjerena mjera za ‘zabušante’ – u slučaju kada postupak uključuje sve zaposlenike gube takvo mišljenje i zapravo se okreću protiv nadređenog.
‘Imajući na umu ovakve pokazatelje, svakako bi svaki poslodavac itekako trebao napraviti cost-benefit analizu jedne ovakve mjere. Ako smatra da su problemi unutar tvrtke s radnom etikom i disciplinom takvi da mu je nužno uvođenje mjera nadziranja, onda se treba zapitati zašto je to tako. Nadziranjem se rješavaju simptomi, ali ne i uzrok problema. Ne treba zaboraviti da osjećaj autonomije i odgovornosti kod zaposlenika povećava njihovu razinu zadovoljstva poslom, a time i učinkovitost. Dakle, do istog cilja poslodavac može doći i drugim putem’, mišljenja je prof. Ercegović.
Ulaganje u psihološki napredak
S njezinim mišljenjem slaže se i mr. sc. Irena Pastuović Terze, klinička psihologinja iz Psihološkog savjetovališta Phaedra.
‘Mislim da to nije dobro razmišljanje. Postoje pokazatelji efikasnosti na radu i drugi pokazatelji primjerenog izvršavanja radne uloge te zaposlenik ne bi trebao biti sankcioniran zbog korištenja e-mailova i SMS-ova u privatne svrhe ukoliko adekvatno obavlja svoj posao. Naime, prema istraživanjima, takve aktivnosti mogu pomoći u održanju visoke razine aktivnosti, jer djeluju stimulirajuće na mentalnu efikasnost i osjećaj zadovoljstva zaposlenika’, pojašnjava klinička psihologinja mr. sc. Pastuović Terze.
Prema tome, ukoliko nema dokaza da navedene aktivnosti štete obavljanju posla, a znamo da pomažu pojedincu da se osjeća bolje, ne bi ih trebalo braniti niti na bilo koji način sankcionirati. ‘Naprotiv, psihološka dobrobit zaposlenika trebala bi biti interes poslodavca, jer ulažući u psihološku dobrobit pojedinca na radnom mjestu, ujedno ulaže u blagostanje i napredak svih’, zaključuje ova stručnjakinja.
Komentari