Zagreb ili New York? Gdje biste radije živjeli?

Dok mnogi u potrazi za srećom i boljim životom odlaze u inozemstvo, Jelena Primorac, rođena Amerikanka, podrijetlom Hrvatica, učinila je suprotno - napustila ‘obećanu zemlju’ i ljepotu života pronašla u Hrvatskoj

Već dugi niz godina Jelena Primorac živi u Zagrebu, a jednako toliko mnogi joj se čude i ne prestaju joj postavljati pitanja poput: “Ma što je tebi došlo da se iz Amerike preseliš u Hrvatsku?” Prvo pomisle da je izgubila glavu zbog ljubavi, a potom da se nije uspjela snaći u New Yorku. Ona samo odmahuje rukom i kaže: “Ništa od navedenog”.

“Rođena sam u predgrađu gradića Bethlehema u državi Pennsylvaniji i tamo sam završila osnovnu i srednju školu. Kako mi je mama iz Zagreba, a tata iz Hercegovine, često sam za vrijeme praznika putovala u Hrvatsku i BiH. Većinu vremena provodila sam na moru, ali me Zagreb očarao jer mi se činio poput velegrada u usporedbi s Bethlehemom. Općenito mi je Hrvatska i cijela ova regija imala neku posebnu toplinu i štih koji me privukao. Uvijek mi je bilo žao što moji roditelji nisu emigrirali negdje bliže, primjerice u Njemačku, tada bi mogli češće dolaziti – ma kud su otišli skroz preko oceana!” kaže Jelena. Kada je nakon srednje škole osjetila prvu slobodu odlučivanja, ostvarila je svoju veliku želju – provesti godinu dana u Zagrebu.

“Moj ostanak u Zagrebu se jednostavno dogodio. Došla sam na ljetovanje, ljeto se pretvorilo u godinu dana, godina u dvije, tri, četiri…”, otkriva Jelena. U Zagrebu se upisala na Filozofski fakultet i to je bilo vrlo sretno razdoblje u njezinu životu. Koliko je bila prilagodljiva i ambiciozna, govori činjenica da je već na prvoj godini fakulteta počela podučavati engleski u jednoj privatnoj školi stranih jezika u Zagrebu. Tijekom studiranja radila je kao prevoditeljica i lektorica, a ni nakon diplome nije joj bio problem naći posao.

Odlazak u New York

“Ipak, kad sam jednom završila faks, unatoč tome što sam se zaposlila, krenuli su i novi upitnici iznad moje glave. Neprestano sam se pitala bi li mi život bio bolji da sam u Americi sada kad sam već nešto zrelija. Tako sam početkom 2009., kada sam imala 33 godine, odlučila otići u SAD, ali ovaj put u New York. Često u šali kažem kako mi je tajming za odlazak bio super, jer je to zbog krize bilo najgore vrijeme za preseljenje i traženje posla u New Yorku”, nastavlja Jelena svoju priču. I baš kao što i mi ovdje često možemo ćuti o ne baš lagodnim životnim počecima u Velikoj Jabuci, i Jeleni je trebala koja godina da postavi neke dugoročne temelje za život koji bi je zadovoljio. U početku je radila više poslova odjednom, no malo-pomalo je njezina karijera počela rasti.

“U početku sam radila više toga – nisam imala dovoljnu satnicu kao profesorica engleskog jezika, pa sam i konobarila. Uza sve to sam jednoj gospođi koja je živjela iznad restorana u kojem sam radila bila asistentica, što je bilo stvarno smiješno. Zapravo sam joj hranila mačke i upalila im TV kada ona nije bila u gradu te sam joj šetala psiće yorkije, ali tek nakon obuke kako prepoznati kada se osjećaju spremni izaći iz torbice. Petkom bih joj preparkirala auto s jedne strane ceste na drugu, što je proces koji traje dva-tri sata zbog nemilosrdne konkurencije za mjesta za parkiranje na Manhattanu. Naime, jednom tjedno moraju preparkirati automobile kako bi prošao kamion koji čisti ceste, no čim prođe, moraju vrebati novo parkirno mjesto. Na kraju mi je bilo čak i malo žao što sam takav ležeran i bezbrižan posao, koji je k tome bio i dobro plaćen, otkazala radi dosadnog uredskog posla koji sam dobila”, kaže Jelena.

Muke po podstanarstvu

No, i uz taj dobar i odgovoran posao uspijevala je pokrivati tek osnovne životne troškove. “Zarađivala sam za život, ali ne za puno više od toga. New York je jako, jako skup. Najteže mi je padao taj horor oko traženja stana i konstantne selidbe. Situacija sa stanovanjem u New Yorku ne može se ni sa čim usporediti. U početku nisam potpisala ugovor o najmu vlastitog stana jer pojma nisam imala hoću li pronaći posao i ostati duže, a legalne opcije na kraće vrijeme ne postoje, pa sam svako malo selila iz jednog privremenog stana u drugi, gdje sam živjela s raznim osobama”, kaže Jelena. Tako je dva mjeseca živjela s Turkinjom koja je svaku večer tulumarila do dva ujutro, a ustajala bi u pola šest kako bi otišla u teretanu ili trčala prije posla. Jelena je bila fascinirana takvim načinom života, no to nije rijetkost za stanovnike New Yorka. Mjesec dana živjela je i s još četiri cimerice i cimera, ali nikoga nikada nije bilo doma tako da o njima zapravo ništa ne zna. Tek nakon sedam mjeseci u New Yorku, kad je dobila stalan, uredski posao, unajmila je stan. No posao u uredu nije joj odgovarao. Spojiti nekoliko tjedana godišnjeg odmora bila je nemoguća misao, pa joj se njezin san o putovanjima činio sve daljim. “Postalo mi je jasno da je život lijep tamo gdje ga lijepo izgradiš, a meni je Zagreb pružao sve što sam htjela. Odlučila sam da ću se vratiti i tamo ostati”, kaže Jelena i dodaje kako su toj odluci uvelike pridonijele i njezine prijateljice koje su joj neopisivo nedostajale.

Povratak u Zagreb

“Kad sam se vratila u Zagreb, bila sam neko vrijeme malo u stisci, ali sam polako opet pronalazila poslove. Bacila sam se više na komunikacije, što sam oduvijek htjela, i tako sam počela pisati za hrvatske i inozemne portale i časopise na engleskom jeziku, te sam radila kao urednica jednog turističkog portala na engleskom. Okušala sam se i kao radionovinarka za vijesti na engleskom jeziku na HRT-u”, kaže Jelena.

S obzirom na to da je poduzetna, ne čudi nas što je naposljetku odlučila zaploviti privatnim vodama. Od 2013. predaje engleski u sklopu vlastitog programa Speak Up! Riječ je o konverzacijskom tečaju engleskog jezika. Svojim polaznicima pruža priliku da slobodno, spontano i prirodno govore o zanimljivim temama, u malim grupama koje broje do pet polaznika. Usto, i dalje prevodi s hrvatskog na engleski te radi lekturu i korekturu tekstova na engleskom, a u posljednje vrijeme radi i copywriting na engleskom. Nedavno je pokrenula i novi projekt Underpass, online književni časopis za prevedenu književnost iz svih krajeva svijeta čije se premijerno izdanje bavi upravo Hrvatskom. “Mislim da danas svi žive teže nego prije i Amerika nije ono što je nekada bila. No nije sve u novcu. Standard nije samo novac, to je i način života i način gledanja na stvari, koji ovisi i o očekivanjima i navikama ljudi. Mislim da prosječni Amerikanac manje strahuje oko toga kako će plaćati račune, ali znam i da mu je potpuno nezamislivo imati godinu dana rodiljnog ili provesti tri tjedna u komadu na ljetnom godišnjem odmoru”, završava svoju inspirativnu priču simpatična i hrabra Jelena Primorac.