Ovo je priča o ženama u muškim zanimanjima, koje ruše predrasude i mijenjaju stereotipe o ženama
U glavama poslodavaca, ali i općenito ljudi, još uvijek postoje stereotipi prema kojima nisu sva zanimanja prikladna za žene, no ipak posljednje vrijeme sve se više gubi ona tradicionalna podjela na muške i ženske poslove. Tako žene policajke, vozačice tramvaja i autobusa, dimnjačarke ili čak pilotkinje, koje se nerijetko u javnosti zovu ‘ledolomke’, jer su prve ‘probile led’ u muški poslovni svijet, više ne izazivaju toliko čuđenje. Dapače, istraživanja pokazuju kako i muškarci iz tih tipično muških sredina bolje reagiraju, primjerice pokazuju više empatije, ako rade u paru sa ženama. Taj podatak samo je dio nedavnog istraživanja kojeg je Iva Balgač iz Ureda glavnog ravnatelja policije objavila u knjizi ‘Žene u policiji’, a koja je – simbolično – na Dan žena predstavljena u Zagrebu. U hrvatskoj policiji zaposleno je 17,6% pripadnica nježnijeg spola, one su, rečeno je, obrazovanije, fleksibilnije i temeljitije od svojih muških kolega, bolje upravljaju emocijama, sposobnije su raditi više poslova odjednom, racionalnije procjenjuju situacije, rjeđe se upuštaju u nedozvoljene postupke te u konačnici građani imaju manje pritužbi na njih nego na muške službenike. Unatoč tome, od ukupno 3618 policijskih službenica u MUP-u, samo ih je 438 na rukovodećim mjestima.
‘Mene je u policiju dovela želja za adrenalinom. Prijavila sam se na Akademiju, prošla sva testiranja: od fizičke spreme, preko psiho testova i zdravstvenog pregleda, i sada sam već tri i pol godine tu, od čega dvije u postaji prometne policije na motoru. Dakle, kontrola brzine, alkohola i drugih prometnih prekršaja, pratnja osoba, primjerice sportaša kada dolaze na neku utakmicu, sve to ulazi u moj opis posla’, kaže 29-godišnja Marina Krbavčić.
Jurnjava na motoru, probijanje kroz gradsku gužvu, ‘vrebanje’ onih koji pričaju na mobitel dok voze (ili, još gore, tipkaju, što je posljednje vrijeme jako u porastu!)…, Marini ništa nije problem, no kad osobu zaustavi i kad skine kacigu, tada nastupa čuđenje. Bilo je kaže, i pokušaja da se iz prekršaja izvuku taktikom zavođenja ili ‘igranjem’ na ženske emocije, ali Marina kaže kako je ona profesionalka i kako kod nje takvo što ne prolazi.
Kada je njezina kolegica, interventna policajka Tena Matić, prvi put došla na obuku, osjećala se, kaže, kao preplašeno dijete u prvom razredu, no već na prvom satu shvatila je da nije ništa slabija od svojih muških kolega. Dva tjedna obuke, kada treniraju, vježbaju gađanje i slušaju teoriju, a potom dva tjedna terena, Tenina je stvarnost već tri godine. Priznaje kako ovaj, zasigurno najteži policijski posao, nije jednostavan te da ju je ponekad i strah.
‘Moj prvi terenski posao bio je utakmica Dinama i Hajduka na Maksimiru. Nije bilo većih nereda od onih uobičajenih, poput izvlačenja izgrednika sa stadiona. Sjećam se kako mi je bio problem što sam, u odnosu na muške kolege, bila tako sitna u toj silnoj opremi te sam se bojala da me neće ozbiljno shvatiti. Kad vide da se iz opreme krije žena, jedni krenu dobacivati i provocirati, a drugi se počnu smijati kad im izdam naredbu. No kad vide da krećem prema njima i da se neću povući, onda postupe po zapovijedi’, priča Tena i napominje kako joj je ipak najveći strah otići na posao i ne znati gdje će završiti, kao što je bilo kad je došla u noćnu smjenu, a završila pet noći na osiguranju izbjegličkog kampa u Opatovcu.
‘Mama čuje na televiziji da se nešto događa, ali me ne zove; njoj je draže da joj sve ispričam kad sve prođe’, kaže Tena.
I Jelena Budimir, kontakt policajka na biciklu, kaže kako u svojem kvartu doživljava i smiješne i ozbiljne situacije, no da ovaj posao ne bi mijenjala nizašto. Nije joj problem ni ‘pedalirati’ i do 12 kilometara dnevno, a u šali kaže kako baš poslu može zahvaliti što ima mišičave i lijepo oblikovane noge.
Žene, htjeli to priznati ili ne, imaju niz prednosti u obavljanju bilo kojeg posla kojeg se dotaknu, baš zbog svoje emocionalne inteligencije, ali zbog, mogli bismo reći, urođenog opreza koji proizlazi iz tradicionalne uloge žene u vođenju kućanstva, upravljanju kućnim budžetom i brizi za obitelj. Sve se to, na ovaj ili onaj način, pozitivno reflektira i na posao koje obavljaju. Unatoč tomu, istraživanja pokazuju kako će se žene, nastave li se ovim tempom mijenjati stereotipi o ženama, izjednačiti u visini mjesečnih primanja s muškarcima tek za 170 godina.
‘Rušimo predrasude – žene u muškim zanimanjima’ kratki je film kojeg su snimili učenici Obrtničke i industrijske graditeljske škole iz Zagreba. Učenice su same predstavile svoja zanimanja budućim srednjoškolcima, otkrile su zašto i kako su baš odabrale ta zanimanja i pokazale su kako neke poslove, koje smatramo muškim zanimanjima, jednako dobro mogu raditi i djevojke ako to žele, znaju i hoće. Također, film ruši predrasudu da su učenici obrtničkih škola ‘lošiji’ u svojim znanjima, postignućima i nastojanjima od učenika koji se obrazuju u četverogodišnjim školama.
Komentari