Više od polovine svih odraslih osoba ima neku probavnu bolest. Naučite prepoznati simptome, jer bi vas neki mogli iznenaditi. Jeste li znali da i alergije, artritis, autoimuni poremećaji, bolovi u leđima... mogu imati veze s nefunkcioniranjem ovog sustava?
Naš je probavni sustav jedini sustav u organizmu koji može funkcionirati bez pomoći mozga. On ima vlastiti, enterički živčani sustav, o kojem se često govori kao o ‘drugom mozgu’, to je jedan od najvažnijih sustava u organizmu jer upravo kroz probavni sustav dobivamo sve hranjive tvari koje su našem tijelu potrebne da bismo izgledali i osjećali se što bolje.
Probavni, odnosno želučano-crijevni sustav, u osnovi se sastoji od 760 centimetara do metar dugačke cijevi mišićnog tkiva koja se proteže od usta do anusa. Funkcija mu je razgradnja hrane koju pojedemo na hranjive čestice koje su korisne za energiju, iscjeljivanje, rast, dobro raspoloženje i svaku tjelesnu funkciju. Više od polovine svih odraslih osoba ima neku probavnu bolest i čini se da se epidemija tih bolesti širi i među djecom.
Simptomi povezani s probavnim problemima
Iako ćete možda prepoznati neke od brojnih simptoma povezanih uz problematičnu probavu, neki bi vas drugi mogli iznenaditi: alergije ili preosjetljivost na hranu; artritis; autoimuni poremećaji; bakterijske i gljivične infekcije; bolovi u leđima; bolovi u trbuhu; Crohnova bolest; disbioza (mikrobna neravnoteža u organizmu koja često uzrokuje probavne probleme, umori neraspoloženje); gastroezofagealni refluks i žgaravica; glavobolje ili migrene; loša probava; nadutost; neplodnost; predmenstrualni sindrom; problemi s kožom; problemi s pamćenjem i učenjem; problemi s ravnotežom i hodanjem; problemi sa spavanjem; proljev; promjene ili poremećaji raspoloženja (depresija, razdražljivost i slično); sindrom iritabilnog crijeva; sindrom propusnog crijeva; ulcerozni kolitis; umor; vjetrovi i zatvor.
Mozak: početak svega
Iako će vam mnogi reći da probava počinje u ustima, ona zapravo počinje i prije nego što uzmete prvi zalogaj. Probava počinje u mozgu: kada razmišljate o hrani, gledate je ili osjećate njezin miris, mozak šalje signale probavnom sustavu, što vam tjera slinu na usta, izaziva stezanje želuca i lučenje enzima gušterače. Kada odaberete pravu hranu koja raste u prirodi, tijelu dajete nešto što ono razumije. Korisno je znati koliko je mozak važan kada je riječ o probavi. Tijelo vjeruje ono što mozak misli, stoga ako vizualizirate da se vaš obrok dobro probavlja i hrani vas, pripremit ćete i tijelo da bude zdravije.
Usta
Kad odlučite da ćete nešto pojesti, hrana ulazi kroz usta. Ako dobro sažvačete hranu i od nje napravite kašu, to je jedan od načina na koji izražavate ljubav prema želucu, jer on tada može najbolje obaviti svoj posao. Kada naglo progutate hranu ili je ne žvačete dovoljno dobro, želucu pravite probleme jer hrana stiže u prevelikim komadima. Ako imate lošu probavu, plinove, napuhnutost, podrigivanje ili žgaravicu, možda biste trebali razmisliti o tome kako žvačete. Iako ste možda od različitih stručnjaka čuli da je najbolje petnaest do četrdeset puta sažvakati zalogaj prije nego što ga progutate, važno je žvakati u toj mjeri da zalogaj možete progutati s lakoćom. Ako počnete razmišljati o tome kako jedete, otkrit ćete koliko dugo morate žvakati da bi vam probava funkcionirala
kako treba. Dok žvačete, u ustima se luči slina koja sadrži amilazu, enzim koji potiče razlaganje ugljikohidrata. Slina ujedno čisti usta i zube te šalje signale parotidnim žlijezdama (smještenim u čeljusti iza ušiju) da počne lučiti hormone koji timusu govore da pripremi imunosni sustav.
Od jednjaka do želuca
Kada progutate zalogaj, hrana se spušta niz jednjak, sličan cijevi. Ako je zalogaj prevelik ili previše suh, može zapeti. Na donjem dijelu jednjaka nalazi se zaštitni poklopac (kardijalni ili donji ezofagusni sfinkter) koji štiti jednjak od želučane kiseline i otvara se tijekom peristaltike, valovitog kretanja koje tjera hranu u želudac. Uobičajeni problemi koji se mogu javiti tijekom ovog dijela procesa probave su poteškoće s gutanjem te acidni refluks ili žgaravica. Te simptome može izazvati cijeli niz uzroka, uključujući hijatalnu herniju do koje dolazi kad organ, obično želudac, izbije kroz ošit. Želudac je smješten na lijevoj strani gornjeg dijela trbuha, ispod srca. Taj organ luči klorovodičnu kiselinu koja rastvara hranu u kašastu masu (himus) te uništava bakterije u hrani. Usto, luči i intrinzični faktor (koji započinje probavu vitamina B12) te probavne enzime pepsin (koji bjelančevine rastvara u aminokiseline) i lipazu (koja probavlja masti). Želudac usto stvara i prepreku u obliku sluznice koja ga štiti od želučane kiseline. Uobičajeni zdravstveni problemi povezani sa želucem često nastaju zbog nedostatka želučane kiseline. Neobično je što čir na želucu može biti i posljedica nedostatka želučane kiseline i posljedica njezina viška. Organizam može stvarati premalo želučane kiseline i intrinzičnog faktora iz različitih razloga, uključujući i lošu prehranu te starenje. Ako nema dovoljno intrinzičnog faktora, tijelo ne može probavljati i apsorbirati vitamin B12. Simptomi su depresija, problemi s pamćenjem, demencija, nedostatak energije, trnci u udovima, problemi sa živčanim sustavom…
Jedan od načina na koje s ljubavlju možete poboljšati svoju probavu jest i ublažavanje stresa, osobito tijekom obroka. Stres zapravo zaustavlja probavu i zato se hrana zadržava u želucu, što može izazvati probleme. Hrana u želucu inače ostaje od dva do četiri sata, a onda kroz pilorus prelazi u tanko crijevo.
Tanko crijevo: tjelesna tvornica
Kada želudac prebaci djelomično probavljenu hranu u tanko crijevo, ona ulazi u dvanaesnik, tridesetak centimetara dugačak prvi dio tankog crijeva koje je dugačko otprilike šest metara. Tanko crijevo je poput tvornice – odgovorno je za probavu i apsorpciju. Mikroskopske crijevne resice slične prstima tvornički su radnici koji proizvode enzime kako bi dodatno razgradile hranu, apsorbirajući potrebne hranjive tvari i blokirajući one nepotrebne. Membrana tankog crijeva djeluje kao barijera koja propušta vodu i potrebne hranjive tvari, a sprečava prolaz štetnih tvari. Mogu je oštetiti loša prehrana, lijekovi i višak bakterija i gljivica, što dovodi do stanja koje zovemo propusna crijeva. Simptomi propusnih crijeva su različiti, ali mogu obuhvaćati osjetljivost na hranu, alergije, glavobolje ili migrenu, artritis, ekceme, osip i kronični umor. Gušterača, jetra i
žučni mjehur tri su ključna ‘igrača’ koja se brinu o tankom crijevu. Iako se 90% probave odvija u tankom crijevu, iznimno važnu ulogu igra i ovih troje najdragocjenijih igrača. Gušterača je smještena u stražnjem dijelu trbušne šupljine, djelomično iza želuca, a djelomično je povezana s dvanaesnikom tankog crijeva. Kada hrana prelazi iz želuca u tanko crijevo, gušterača luči natrijev bikarbonat (sodu bikarbonu) kako bi neutralizirala kiselinu prije nego što uđe u tanko crijevo.
Gušterača
Enzimi gušterače proteaza (razgrađuje bjelančevine), amilaza (razgrađuje ugljikohidrate) i lipaza (razgrađuje masti) vrlo su važni. Ako je razina tih enzima preniska, to može izazvati nutritivne
nedostatke, kao što je nedostatak vitamina B12. Gušterača također regulira razinu šećera u krvi tako što luči hormone glukagon i inzulin. Ako je taj sustav u neravnoteži, može se javiti dijabetes.
Simptomi koji mogu ukazivati na probleme s gušteračom su bol koji se širi prema leđima, mučnina, povraćanje, groznica, ubrzan rad srca, gubitak apetita, nadutost te stolica neugodnog mirisa ili masna (izgleda uljasto i može plutati).
Jetra
Teže otprilike 1300 grama i smještena su na desnoj gornjoj strani trbuha, ispod ošita. Riječ je o našoj najvećoj žlijezdi, a vjerojatno i najzaposlenijem organu probavnog sustava jer obavlja više od 500 poznatih funkcija podržavajući vaše zdravlje. Uloge jetara su ove: filtriraju gotovo svu krv u organizmu, stvaraju žuč za razlaganje masti, razlažu hormone, prerađuju sve hranjive tvari, uključujući vitamine i minerale, te neutraliziraju toksine. Taj nas marljivi organ toliko voli da proizvodi 13.000 kemijskih tvari i 2000 enzimskih sustava; može izgubiti 70% svoje funkcije a da se ipak ne razboli. Jetra neutraliziraju otrove koje može neutralizirati, a ono što ne mogu pohraniti u donji režanj i druga tjelesna tkiva. Zato preporučujemo redovito čišćenje jetara. Znakovi problema s jetrima mogu uključivati ovisnost o supstancijama kao što su nikotin, alkohol ili hrana na koju ste alergični, promjene na koži (kao što je žućkasta nijansa, svrbež i upale), promjene u urinu (tamnija boja) ili stolici (blijeda, krvava ili tamne boje), umor, slabost ili bolovi u trbuhu (grčevi, plinovi i pritisak).
Žučni mjehur
Smješten je ispod jetara; to je malen organ u obliku kruške koji pohranjuje i luči žuč za probavljanje masti. Najuobičajeniji simptomi koji upozoravaju da je vašem žučnom mjehuru potrebna ljubav su žučni kamenci, bolovi nakon jela (osobito ako je riječ o prerađenim masnoćama ili prženoj hrani), blagi simptomi želučanih bolova koji se mogu širiti prema desnom gornjem dijelu leđa ili ramena, gorak okus koji se zadržava u ustima, stalno curenje nosa, bolne noge, bolni jezik, rektalni svrbež ili guljenje kože na dlanovima.
Debelo crijevo
Debelo crijevo dugačko je između 90 i 150 centimetara i proteže se na desnoj strani donjeg dijela trbušne šupljine, preko prednjeg dijela i niz lijevu stranu. Voda, vlakna i bakterije prelaze iz tankog crijeva u debelo, gdje se izbacuje 80% vode i vraća u krvotok te se stvara stolica. Debelo crijevo prepuno je korisnih bakterija (crijevna flora) koje drže pod kontrolom štetne bakterije i potiču peristaltiku crijeva, kretanje himusa, djelomično probavljene hrane. Kroz debelo crijevo iz himusa se izdvajaju hranjivi sastojci, a ostatak (fekalije) pohranjuje se u rektumu. Kada se skupi dovoljno fekalija u rektumu, sfinkteri se opuštaju i crijeva se prazne. Do problema s debelim crijevom može doći ako se himus prebrzo kreće kroz crijevo, što izaziva proljev, ili ako stolica predugo ostaje u crijevu, što dovodi do zatvora. Proljev i zatvor mogu se zapravo smatrati dvjema stranama iste medalje, jer ako osoba ima kronični zatvor i u debelom se crijevu skuplja stolica, proći može samo vodenasta stolica, što onda izgleda kao proljev. Drugi problemi povezani s debelim crijevom su povećano umnožavanje bakterija, divertikulitis, sindrom iritabilnog crijeva, Crohnova bolest, ulcerozni kolitis, upalna bolest crijeva, hemoroidi i nametnici.
Afirmacije (promjene zdravlja)
Afirmacije vježbamo njihovom redovitom upotrebom, mentalnim ponavljanjem, izgovaranjem naglas (najbolje ispred ogledala) ili ispisivanjem. Ponavljamo ih što je moguće više puta na dan. Ako imamo zdravstvenih problema, mogu nam pomoći sljedeće afirmacije:
• Svaka stanica mog tijela zrači zdravljem.
• Svakim danom sam sve zdravija i zdravija.
• Do mene dolaze sve informacije potrebne za moje ozdravljenje.
• Moji liječnici su sada zadovoljni mojim nalazima.
Komentari