Doznajte odgovore na najvažnija pitanja o, u posljednje vrijeme, sve popularnijem trekingu
U Hrvatskoj se posljednjih godina sve više ljudi bavi trekingom, dugotrajnim brzim hodanjem kroz prirodu – u planinama, brdima, šumama, na otocima ili ravnicama. Alternativa je to planinarenju i klasičnom trčanju. Na treking idu svi, od vrhunskih sportaša do okorjelih ‘kaučera’ i ‘birtijaša’, koje je netko povukao. Bitno je, kaže Šimun Cimerman, idejni začetnik trekinga u Hrvata, mijenjati loše navike. U intervjuu je ispričao sve o trekingu i svom uspješnom projektu Treking liga. Uvjereni smo da će vas motivirati da se i sami jednom odvažite prijaviti na treking i jedan dan provedete u pješačenju, kao i na druženju na fešti koja slijedi. Vjerujte, nakon prvog puta htjet ćete još.
Što je treking?
Treking je hodanje, odnosno trčanje od točke A do točke B, po prirodnim površinama, koje uključuju planine, brda, šume, otoke ili ravnice – pod uvjetom da područja nisu urbanizirana. Treking može biti na stazi, ali i izvan nje, tzv. off-road, što uključuje i neke gotovo nepristupačne predjele. Kretanje u trekingu podrazumijeva hodanje, bilo da je riječ o šetnji, planinarenju ili pak trčanju. On u svojoj biti označava dugotrajno kretanje kroz razne prirodne predjele, hodajući ili trčeći.
Tko dolazi na treking? Jesu li to samo sportaši?
Nema pravila: ima tu i vrhunskih sportaša, ali i okorjelih ‘kaučera’ i ‘birtijaša’, koje je netko povukao
pa mijenjaju svoje loše navike. Imate li organiziranu prvu pomoć i, ako da, ima li puno intervencija? Svi natjecatelji moraju uza se imati set prve pomoći i ostalu obaveznu opremu, a imaju i upute koje ih upozoravaju na određene opasnosti. Na svakoj utrci je dežurni GSS koji eventualne ozlijeđene odmah sanira na terenu ili ih pak vozi u najbližu bolnicu ako je nešto ozbiljnije, što dosad nije bio slučaj. Ozljeda ima, ali minimalno, i vrlo su benigne, rješive na terenu. Ponekad, kada je teren težak, manje je ozljeda, jer se na takvom terenu sporo napreduje, pa je i rizik od ozljeda manji. Najviše ozljeda ima na terenima na kojima se lako trči.
Postoje tri kategorije u trekingu. Koliko kilometara uključuje pojedina ruta?
Svaka utrka podijeljena je u tri kategorije: Light od 8 do12 km, Challenger od 18 do 25 km i Ultra od 35 do 55 km. U svakoj kategoriji će se naći mjesta za bilo koga: šetača, rekreativca, vrhunskog sportaša.
Koliko se u Treking ligi plaća organizirani treking i što je uključeno u cijenu?
Od 50 do 80 kn, ovisno o utrci. Startnina uključuje organizaciju utrke / okrepne stanice / objed / startni broj / majicu / zemljovid i upute / osiguranje GSS-a.
Što je sa smještajem ako treba prespavati jer je destinacija za mnoge udaljena, a što s prijevozom?
Naši partneri (hoteli, kampovi, privatni smještaj) daju povlaštene cijene svim natjecateljima, a natjecatelji samo, putem linka na web stranici utrke, biraju kod koga će i gdje spavati i za koju ponuđenu cijenu. Prijevoz je u vlastitom aranžmanu. No, primjerice, za Mljet smo svake godine imali organizirani bus i brod.
Idu li na treking i djeca?
Da, uz obaveznu pratnju starije osobe, po mogućnosti roditelja, i to isključivo u Light kategoriji, koja zna biti neka vrsta obiteljskog izleta. Klinci vole dobiti broj, proći kroz cilj, gledati fotke poslije. Uostalom, tko to ne voli?
Kakva je oprema nužna?
Mobitel, prva pomoć, zemljovid, upute, tekućina, hrana.
Treba li posebna odjeća? Gdje se sve oprema može kupiti?
Izbor odjeće ovisi o vremenskim prilikama i godišnjem dobu te trajanju utrke. Za ljeto se zna što
sve treba, baš kao i za zimske uvjete. Danas možemo unaprijed znati prognozu i u skladu s tim i biramo odjeću. Uglavnom, koriste se sintetički materijali koji propuštaju znoj, a izbjegava se pamuk. Oprema se može kupiti u više dućana u Hrvatskoj.
Što treba staviti u ruksak?
Obaveznu opremu koju propisuje organizator. O tome više doznajte na www.outdooor.hr.
Koje su zdravstvene prednosti trekinga?
Treking je primarna čovjekova aktivnost. Čovjek je rođen da živi na nogama. Još prije sto godina način života je bio takav da bi umro ako nisi mogao hodati. Mi smo kao vrsta lovci i još prije tri tisuće godina svaki dan smo prelazili maratonske dionice kako bismo ubili mamuta. Svi imamo tzv. trekerski genetski kod i da, hipotetski, sutra nestane civilizacije, za samo dvije generacije opet bismo postali oni isti lovci.
Tekst: Gordana Arh
Foto: Profimedia
Komentari