Kada se počnemo baviti sportom, osjećamo elan i sreću koji nas ‘tjeraju’ da ustrajemo. No ubrzo, kada shvatimo da nismo postigli zacrtani clj, taj enzutijazam splasne i onda odustajemo. Saznajte kako se tada motivirati
Kada biste pitali sportske stručnjake kako se motivirati na tjelovježbu, oni bi vam odgovorili kako ste tim pitanjem pogodili u samu bit. Naime, zadržati motivaciju u vježbanju i ustrajati je teško, i to ne samo rekreativcima, već i profesionalnim sportašima. Iako postoje mudri koraci koje će vam olakšati da ustrajete u toj zdravoj navici, stručnjaci poručuju da ćete se redovito baviti sportom i nadilaziti krize samo onda ako izađete iz svoje zone komfora.
Zašto odustajemo?
Kada se počnemo baviti nekom tjelesnom aktivnošću, svi osjećamo elan i sreću koji nas ‘tjeraju’ da ustrajemo. To se događa zato jer nam je ta aktivnost nova i zanimljiva ili smo čuli da ćemo se tim sportom lako i brzo vratiti u formu… No ubrzo taj enzutijazam splasne jer shvatimo da se kazaljka na vagi nije baš puno pomaknula ili nismo izgubili dovoljno centimetara u struku ili nam se pak zaredalo nekoliko stresnih dana zbog kojih smo prekinuli vježbanje… i onda najčešće odustajemo. “Činjenica je da ljudi odustaju jer si ne postavljaju realne ciljeve u vježbanju, a nerijetko nemaju stručnu osobu koja ih vodi kroz transformacijski proces. Danas je popularno promovirati brze rezultate i vježbači početnici žele da se njihov trud što prije isplati. No, to ne ide tako lako”, objašnjava magistar kineziologije i osobni trener u Sparta Gym teretani Saša Segedi te otkriva nekoliko korisnih savjeta kako u kriznim periodima ne odustati, već se i dalje motivirati na vježbanje: “Nikada si nemojte postavljati velike ciljeve, već puno manjih koji vode većem. Na taj način svakodnevno motivirate sebe na nove treninge i izazove. Znači, ukoliko ste tek krenuli s vježbanjem, vaša motivacija neka bude prvi ‘mali’ cilj koji ste si postavili. Meni osobno je najbolja motivacija obećanje koje sam dao sam sebi, jer na taj način osim što vježbam svoje tijelo, vježbam i svoj karakter. Također, morate biti svjesni i toga da ponekad ništa od navedenog ne ‘pali’ i tada jednostavno trebate stisnuti zube i odraditi trening, jer znate da je upravo taj trening vaša najveća pobjeda koja će vas odvesti prema cilju”, otkriva Saša koji kaže kako se postignutim rezultatima možete motivirati da ustrajete i dalje u aktivnosti koju ste započeli, a određene studije pokazuju kako je u prosjeku svakom čovjeku potrebno 21 dan da stvori novu naviku. “Riječ je o istraživanju plastičnog kirurga dr. Maxwella Maltza, koji je kroz svoj rad otkrio kako je ljudima potrebno oko 21 dan da stvore novu naviku, tj. da prihvate nedostatak ruke ili noge nakon amputacije ili novi izgled nosa na licu i da stvore nove navike nakon operacija koje su prošli. Kasnije su se provodila i neka druga psihološka istraživanja te se dolazilo do sličnih zaključaka. Ipak, 2009. godine dr. Phillipa Lally s University Collegea u Londonu provela je istraživanje na 96 ispitanika kroz 12 tjedana, pokušavajući potvrditi, odnosno opovrgnuti teoriju dr. Maltza iz 1950. Ispitanici su mogli sami izabrati koju naviku će ‘stvoriti’, a pokazalo se da im je potrebno u prosjeku 66 dana da je uvrste u svoj život”, objašnjava naš sugovornik i ističe da se tih brojki ne treba ozbiljno pridržavati jer točan period stvaranja navike je vrlo individualan te stvaranje navike vježbanja prvenstveno ovisi o našem karakteru, okruženju, ‘težini’ nove navike i sl.
Istupite iz svoje zone komfora
“Upornost je ključ! Žene koje nisu dovoljno motivirane za rezultat (i ne žele istupiti iz svoje ‘zone ugode’, a to bi značilo stisnuti zube kada je teško) najčešće odustaju od željenog cilja. Motivacija je sve, i ako ona nije jaka – nema tog trenera, znanja ili nagrade koja će nas ‘natjerati’ na konstantan transformacijski proces. U svojoj sam karijeri radio s onim ljudima koji su u roku 50 dana napravili nevjerojatne pomake, ali i s onima koji nisu niti unutar 8 mjeseci dostigli zacrtani cilj. Zato, mora posojati čvrsta motivacija”, objašnjava trener Saša Segedi.
Komentari