Koje su dobre, a koje potencijalno loše strane muške hormonske kontracepcije, doznajte u nastavku
Pedeset godina nakon primjene hormonske kontracepcije kod žena, i muškarci će uskoro dobiti svoju ‘pilulu’ za sprječavanje neželjene trudnoće. U primjeni bi navodno trebala biti u 2018. godini. Nakon prezervativa, koji je među muškarcima još uvijek kontraceptivno sredstvo broj jedan te vazektomije, ova hormonska kontracepcija mogla bi, uvjetno rečeno, ‘poštenije’ podijeliti odgovornost za planiranje roditeljstva, jer se više neće samo žene štititi na način da u svoje tijelo unose visoke doze hormona. Iako bi mnogi na prvi pogled rekli kako muškarci neće biti zainteresirani za korištenje hormonske kontracepcije, nedavna istraživanja potvrđuju kako trećina njih blagonaklono gleda na tu mogućnost. To je za Story.hr potvrdio i ginekolog, stručnjak za humanu reprodukciju, dr. sc. Ivan Fistonić napominjući kako muška ‘pilula’ nikako nije pomodni hit, već rezultat ozbiljnog interesa znanstvenika koji se bave humanom reprodukcijom.
Kako smanjiti pokretljivost spermija, spriječiti njihovo zrenje i funkciju te kako onemogućiti penetraciju u jajnu stanicu, ključni su procesi za koje su, kaže dr. sc. Ivan Fistonić, rezultati obećavajući. Neki od već razvijenih preparata pokazali su određeni stupanj toksičnosti pa je ključ svih istraživanja ‘definirati’ što manje, a što učinkovitije doze.
‘Hormonska kontracepcija kod muškaraca djeluje na istom principu kao i ženska kontraceptivna pilula, a taj je da ‘prevari’ mozak. Unošenje spolnih hormona u tijelo smanjuje produkciju hormona hipofize koji upravljaju spolnim žljezdama, čime se smanjuje proizvodnja testosterona u testisima, zaustavlja spermatogeneza, rast i razvoj spermija, a time i oplodni potencijal’, pojašnjava dr. sc. Ivan Fistonić napominjući kako postoji nekoliko načina praktične primjene ove kontraceptivne metode. Naime, najčešće se koristi muški spolni hormon testosteron koji se unosi u tijelo putem injekcija svaka četiri tjedna ili putem tankih potkožnih implantata u obliku štapića koji pružaju višemjesečnu zaštitu od neželjene trudnoće. Kako uzimanje hormonalnih kontraceptiva sa sobom nosi niz nuspojava, a za efikasnost ove metode potrebne su visoke doze testosterona, znanstvenici još sa sigurnošću ne mogu govoriti o eventualnim štetnim učincima po zdravlje, posebice na krvožilni sustav i prostatu.
Uz činjenicu da ovakav oblik kontracepcije, za razliku od prezervativa, ne štiti od spolno prenosivih bolesti, dr. sc. Fistonić navodi još jednu negativnu stranu – povratak oplodnog potencijala u muškaraca nije toliko brz kao u žena koje prestanu s uzimanjem svojih kontraceptivnih pilula.
Novija metoda, koja je također u fazi kliničkog istraživanja je imunokontracepcija. Temelji se, pojašnjava dr. Fistonić, na zaustavljanju razvoja spermija putem imunološkog udara na FSH, hormon hipofize koji je vitalan za zrenje spermija. Radi se o cjepivu koje je za sada učinkovito samo u dvije trećine ispitanika te je time nedostatno za širu primjenu.
Komentari