Mnogima će dijagnoza ove bolesti označiti kraj planova, sreće i aktivnog života, no ne i Franki kojoj je multipla skleroza promijenila život, ali je i naučila da puno manje planira, a više uživa
Multipla skleroza je autoimuna kronična bolest koja napada središnji živčani sustav. Simptomi se razlikuju od osobe do osobe, isto kao i njihova učestalost i zbog toga je ovu bolest kojoj još uvijek nije poznat uzrok vrlo teško dijagnosticirati. Nastanak bolesti praćen je s mnogo različitih poremećaja, od blage ukočenosti i otežanog hodanja pa sve do potpune oduzetosti i gubitka vida. Bolest dvostruko više pogađa žene od muškaraca i najčešće se manifestira od 25. do 40. godine. U svijetu trenutačno od multiple skleroze boluje oko dva milijuna ljudi, i to uglavnom u razvijenim zemljama svijeta, dok je u Hrvatskoj oko 4500 oboljelih. Iako medicina svakim danom napreduje, dijagnoza koja potvrđuje multiplu sklerozu mnoge će prestrašiti i za njih označiti kraj planova, sreće i aktivnog života. No dama iz ove priče dokaz je da to ne mora biti tako.
Tridesetpetogodišnja Franka Matković dobro se sjeća trenutka koji je označio prekretnicu u njezinu životu. Bilo je to u ljeto 2012. godine kada je bezbrižno s društvom gledala utakmicu. Odjednom su joj iz čista mira utrnuli prsti na nogama. ‘Pomislila sam kako sam kupila premale balerinke’, ispričala je Franka kojoj se utrnuće s prstiju sljedeći dan proširilo na cijela stopala, a kroz par tjedana sve do struka. Punih šest mjeseci trajalo je utrnuće, sve dok se gotovo više nije mogla normalno kretati.
‘Doktori uopće nisu sumnjali na multiplu sklerozu, nitko je u obitelji nije imao prije mene. Šest mjeseci nakon pojave prvotnih simptoma doživjela sam relaps i završila u bolnici. U relapsu mi je utrnula cijela polovica tijela. Bilo je jako čudno, bolio me dodir hladne vode i na kraju sam počela šepati i vući nogu’, kaže Franka koja je završila na kortikosteroidima. Nakon šest mjeseci uslijedio je novi relaps u kojem se Franki zamračio vid na jednome oku. ‘Rebreni mišići su se počeli stezati i znalo se dogoditi da samo mogu ležati i koncentrirati se na disanje da se ne ugušim. Prsti su mi i dalje ostali utrnuti, bilo je grozno’, objašnjava. Nakon suočavanja s dijagnozom, doživjela je prvotni šok jer i oni najmanje upućeni znaju da dijagnoza MS kad – tad predviđa invalidska kolica. No kada se upoznala s činjenicama, krenula je istraživati o bolesti koja mnoge straši. Odlučila je prekinuti s konvencionalnim liječenjem te počela na svakodnevnoj bazi koristi ogromne količine vitamina D.
Spas u vitaminu D
‘Nakon terapije vitaminom D sve se znatno poboljšalo. Slučajno sam našla na internetu teoriju jednog neurologa iz Brazila. Od tada pijem velike doze toga vitamina, odnosno 80 000 i.j. dnevno, a recimo da je ‘normalno’ piti od 200 do 400 i.j. Nemam nuspojava, a pazim na unos kalcija, odnosno izbjegavam ga ‘, dodaje. Danas kada čuje da se netko razbolio od MS, otkako je otkrila terapiju s D vitaminom, uopće to više ne doživljava drastično već tješi oboljele i govori im kako će sve biti u redu. S optimizmom u glasu kaže kako sada opet može sve te zaključuje da puno više cijeni male životne radosti na koje mnogi od nas uopće ne obraćaju pažnju. ‘Skačem u more na glavu, izlazim van i plešem, idem na skijanje….zadnji put smo bili čak dva tjedna. Jedino što baš ne mogu jest trčati‘, priča veselo, sretna što je bila otvorena za alternativno liječenje koje u njezinu slučaju ima nevjerojatno pozitivne rezultate.
Ova rođena Hvaranka radi u obiteljskoj firmi pa je tijekom ljeta zaposlenija nego tijekom zime. Zahvaljujući terapiji s vitaminom D već dvije godine nije imala relaps i može pratiti tempo. ‘Pazim na prehranu, vježbam, živim zdravo. Vremenske promjene koje zapravo svima smetaju meni smetaju malo više. Prije bi mi se znalo događati da za jako vrućih dana jednostavno ne bih mogla izići na sunce i počela bih se kočiti. Za razliku od vrućine, hladnoća mi ne uzrokuje probleme’, kaže Franka i priznaje kako ju je bolest znatno promijenila. ‘Nakon što mi je doktorica potvrdila da bolujem od multiple, raspala sam se i zatim ponovno složila. Morala sam tako zbog sebe i zbog svojih najbližih. Drugačije razmišljam otkada znam svoju dijagnozu. Puno ljudi se otad maknulo od mene…ne znam…možda im se nije dalo sve to slušati. Opet, s druge strane, puno je novih ljudi došlo u moj život.
Više uživam, manje planiram
Od onog dana kad su mi utrnuli prsti na nogama, shvaćam da drugačije gledam na stvari, drugačije razmišljam, imam drugačije posložene prioritete, više uživam u trenutku, a manje planiram. Znate one mudre misli koje čitate na društvenim mrežama; meni se sve češće događa da točno tako razmišljam’, uspoređuje se Franka s onom starom Frankom. Dijagnoza joj ni najmanje nije oduzela vjeru u život niti poljuljala onu u ljubav. Dečko je s njom od početka bolesti. ‘Bili smo godinu dana zajedno kad sam saznala za bolest. Ostao je uz mene, mislim da bi većina pobjegla’ kaže. Jednoga dana planiraju obitelj i njihovi se planovi nimalo ne razlikuju od planova bilo kojeg drugog para. ‘Imala sam sreće’, zaključuje Franka s iskrenim, dječjim osmijehom. Živi je primjer kako je sve stvar toga kako si sami posložimo i iz kojeg kuta gledamo pa dodaje kako nožne prste koji su joj još uvijek malo utrnuti, sada već doživljava kao zgužvane čarape.
Komentari