Ozljeda koja ne zaobilazi trkače

Uganuće gležnja nazivamo povredu jednog ili više ligamenata u gležnju koji su djelomično ili potpuno rupturirani. Statistike govore da je ova povreda druga po učestalosti među svim povredama vezanim uz mišićno-koštani sustav, odmah nakon bolnog lumbalnog sindroma. U natjecateljskom i rekreativnom sportu uganuće gležnja predstavlja najčešću ozljedu, do 25% svih ozljeda. Posebno su rizični kontaktni sportovi poput košarke, nogometa i odbojke, ali i svi ostali sportovi gdje su trčanje i skakanje sastavni dio aktivnosti.

Tri stupnja ozljede:

Prvi stupanj karakterizira istegnuće ligamenata bez vidljivog puknuća, oteklina i bol su minimalni ili ih nema, funkcija je obično uredna ili minimalno oštećena. Drugi stupanj karakterizira umjereno teško uganuće gdje je prisutna jača bol, a prisutna je oteklina i ukočenost zgloba te djelomična ruptura ligamentarnog sustava. Treći stupanj je najteži oblik uganuća, karakteriziran je jakom boli koja nakon početne prisutnosti može popustiti uslijed pucanja živčanih vlakana. Oteklina je velika i praćena intenzivnom ukočenošću zgloba. Prisutni su i znaci labavosti zgloba kao posljedica totalne rupture ligamenata i zglobne čahure.

Kako liječiti?

Vrlo je važno da je osoba informirana o karakteristikama i težini ozljede te očekivanom tijeku oporavka. Ovisno o stupnju ozljede preporuča se u početku mirovanje, bandažiranje ili primjena funkcionalne trake (ovisno o oteklini). S aktivnim vježbama za stopala i nožne prste počinje se u skladu s tolerancijom boli pacijenta i stupnju ozljede. Hod je dozvoljen ukoliko dozvoljava bol, ukoliko je potrebno, uz korištenje štaka. U kasnijoj fazi potrebno je stimulirati simetrično opterećivanje nogu i aktivan oslonac stopalom. Nakon 4-10 dana trebala bi se ponovno postići sposobnost simetričnog hoda. Zatim se kreće s vježbama za poboljšanje ravnoteže, mišićne jakosti, opsega pokreta te aktivnosti hoda, trčanja i korištenja stepenica. Vježbe za poboljšanje dinamičke stabilnosti- čim je moguće opteretiti stopalo, započeti s aktivnim vježbama s opterećenjem. Postepeno povećavati intenzitet i opterećenje, prelaziti sa statičkih vježbi na dinamičke, od parcijalnog opterećivanja na puno, od jednostavnih do funkcionalnih vježbi. Tijekom sportskih i drugih napornih aktivnosti sve dok osoba nije sposobna provoditi statičke i dinamičke vježbe ravnoteže i koordinacije na zadovoljavajući način preprouča se primjena funkcionalne trake ili ortoze. S povećanjem stupnja opterećivanja do potpunog (skokovi, doskoci) kreće se 4-6 tjedna nakon ozljede. Kod vrhunskih sportaša potrebno je izraditi individualan plan terapije i treninga u skladu sa specifičnim potrebama sporta.

Preporučujemo